28 siječanj 2009

Vedrana Rudan je dobila otkaz jer se židovi osječaju uvrijeđeni.
Kakvo čudo. Pa židovi su vječito uvrijeđeni, vječito su žrtve.
Kladim se da u hrvatskoj ima barem četri milijuna ljudi koji bi podržali Vedranu Rudan. Jer rekla je samo istinu: "kada će ti židovi prestati biti židovi i postati ljudi kao i svi ostali".
Puna mi je kapa prenemaganja tipa: "mi smo žrtve, nas svi mrze".
Židove se mrzi baš iz toga razloga. Pa koliko im se puta treba ispričati? I kome?
Zar nije dovoljno jednom reći "je to što se davno dogodilo je strašno i ne podržavamo to", zar trebamo dovijeka svakom židovu ugađati i lizati mošnje?
Tko se ustalom i sjeća rata? Moji nećaci i njihova generacija ne zna i ne može si ni predočiti apstraktne pojmove poput domovinskog rata i nekakve ex Jugoslavije.
Zašto onda židovi stalno izvlače takve bedastoće sa prašnjavih polica?
Pa i samim židovima je pun kurac takvog preseravanja, zato i postoje skupine židovskih fašista / skinheadsa !!! Nije nonsens, takvi likovi zaista postoje.
I što je NovaTV mislia s time "to je mišljenje V. Rudan, to nije naše mišljenje"?
Znaći li to da NovaTV podržava masakre palestinaca. Slaže li se sa okupatorskom politikom Izraela?

Friends for ever

22 siječanj 2009

Ovih par dana krećem se u društvu sa starim frendom.
Nisam ga vidio dvije - tri godine, stoga imamo mnogo toga za ispričati jedan drugome.
Čovjek svuda oko sebe primjećuje policiju.
Na primjer: vozimo se u mom autu; a on svakih desetak minuta kaže: "Evo ih u ovom crvenom autu", "Vidiš onu trojicu koji kao šetaju", "I ovo je njihov auto", "Evo ti novi broj mobitela, onaj mi prisluškuju" i slično.
Profesionalna deformacija. Naime, čovjek je diler po profesiji.
Možda to "po profesiji" i nije prava riječ. Ispravnije bi bilo reči: postao je diler zbog potrebe koju je proizveo njegov način života.
Znate tu priču: zarade tu nema, pokrivate potrebe svoje ovisnosti, a bavite se veoma riskantanim i opasanim poslom, sredina u kojoj živite vas mrzi, a vaši prijatelji samo žele izvući neku korist od vas.
Vjerujem da za njega prijatelj poput mene, netko tko je s njime zbog njega samog, netko tko ne želi ništa i nikakvu uslugu... znači nešto posebno, nešto poput djeteta koji prima poklon od Djeda Mraza, ili snijeg koji počne padati za Božić.
No... , njegovo primječivanje policije počelo je djelovati i na mene.
Da li je to samo paranoja? I što to meni sve treba?
Mene je policija posljednji put zaustavila i pretresla davne '98 godine.
Prijateljstvo sa osobom poput njega je zadnje što mi u životu treba.
I što sada?
Pa reči ću svima, i vama, i policiji koja nas prisluškuje, i tajnim službama koje ovo čitaju, neka se zna:
"Pravo i dugogodišnje prijateljstvo važnije mi je od dobrog imiđa i "seoskog" ogovaranja!"
Možda sam u krivu, a možda i ne.?!?

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.