Vedrana Rudan je dobila otkaz jer se židovi osječaju uvrijeđeni.
Kakvo čudo. Pa židovi su vječito uvrijeđeni, vječito su žrtve.
Kladim se da u hrvatskoj ima barem četri milijuna ljudi koji bi podržali Vedranu Rudan. Jer rekla je samo istinu: "kada će ti židovi prestati biti židovi i postati ljudi kao i svi ostali".
Puna mi je kapa prenemaganja tipa: "mi smo žrtve, nas svi mrze".
Židove se mrzi baš iz toga razloga. Pa koliko im se puta treba ispričati? I kome?
Zar nije dovoljno jednom reći "je to što se davno dogodilo je strašno i ne podržavamo to", zar trebamo dovijeka svakom židovu ugađati i lizati mošnje?
Tko se ustalom i sjeća rata? Moji nećaci i njihova generacija ne zna i ne može si ni predočiti apstraktne pojmove poput domovinskog rata i nekakve ex Jugoslavije.
Zašto onda židovi stalno izvlače takve bedastoće sa prašnjavih polica?
Pa i samim židovima je pun kurac takvog preseravanja, zato i postoje skupine židovskih fašista / skinheadsa !!! Nije nonsens, takvi likovi zaista postoje.
I što je NovaTV mislia s time "to je mišljenje V. Rudan, to nije naše mišljenje"?
Znaći li to da NovaTV podržava masakre palestinaca. Slaže li se sa okupatorskom politikom Izraela?
komentiraj (3) * ispiši * #
Friends for ever
22 siječanj 2009Ovih par dana krećem se u društvu sa starim frendom.
Nisam ga vidio dvije - tri godine, stoga imamo mnogo toga za ispričati jedan drugome.
Čovjek svuda oko sebe primjećuje policiju.
Na primjer: vozimo se u mom autu; a on svakih desetak minuta kaže: "Evo ih u ovom crvenom autu", "Vidiš onu trojicu koji kao šetaju", "I ovo je njihov auto", "Evo ti novi broj mobitela, onaj mi prisluškuju" i slično.
Profesionalna deformacija. Naime, čovjek je diler po profesiji.
Možda to "po profesiji" i nije prava riječ. Ispravnije bi bilo reči: postao je diler zbog potrebe koju je proizveo njegov način života.
Znate tu priču: zarade tu nema, pokrivate potrebe svoje ovisnosti, a bavite se veoma riskantanim i opasanim poslom, sredina u kojoj živite vas mrzi, a vaši prijatelji samo žele izvući neku korist od vas.
Vjerujem da za njega prijatelj poput mene, netko tko je s njime zbog njega samog, netko tko ne želi ništa i nikakvu uslugu... znači nešto posebno, nešto poput djeteta koji prima poklon od Djeda Mraza, ili snijeg koji počne padati za Božić.
No... , njegovo primječivanje policije počelo je djelovati i na mene.
Da li je to samo paranoja? I što to meni sve treba?
Mene je policija posljednji put zaustavila i pretresla davne '98 godine.
Prijateljstvo sa osobom poput njega je zadnje što mi u životu treba.
I što sada?
Pa reči ću svima, i vama, i policiji koja nas prisluškuje, i tajnim službama koje ovo čitaju, neka se zna:
"Pravo i dugogodišnje prijateljstvo važnije mi je od dobrog imiđa i "seoskog" ogovaranja!"
Možda sam u krivu, a možda i ne.?!?
komentiraj (3) * ispiši * #
