Ograničeni broj ulaznica za Svjetsko prvenstvo dovelo je do dodjele istih izvlačenjem lutrije. Sve pet. Izvučeni sretnici imaju tri dana za plačanje ulaznice i biti će obaviješteni e-mailom. Mada živimo u 21. stolječu, i pak je rok od tri dana prekratak. A obavjest e-mailom... pa osobno poznajem niz osoba, bližih i ne tako bližih, normalne osobe, radni ljudi u svojim 30-ima, većina ako ne radi sa računalom na poslu, privatno ipak ne koristi elektroničke pogodnosti modernog doba.
Mene baš i ne interesira nogomet kao takav, a vijest o izvučenim dobitnicima je udarna vijest svih medija, pisanih i elektroničkih. Ipak tri dana je premalo. Ja računalo koristim i privatno i na poslu. Kad moj šef promijeni raspored rada on mani pošalje mejl i smatra da sam ja obvješten samim činom. Ipak kako sam poprilično normalna osoba (ako taj pojam jako razvučemo) dogodi se da poštu provjerim u prosjeku jednom tjedno, te informaciju kao takvu ne primim na vrijeme i recimo ne dođem na posao u jutarnju smjenu. Naravno dobijem poziv tipa "reci, ti neznaš da danas radiš?" i još se dogodi da sam nedostupan jer ugasim mobitel u svojim privatnim trenucima. Onda slijedi poziv "zašto si ugasio mobitel?"... Kako uopće netko može pitati zašto si ugasio ili zašto se ne javljaš na svoj privatni broj mobitela u svoje slobodno vrijeme?
Zar se svijet toliko promijenio, zar smo zaboravili da prije samo pet godina mobiteli nisu bili svakodnevna pojava već statusni simbol tatinih sinova u skupim autima? Zar smo obavezni uvijek nekuda juriti i žuriti, živjeti sa stresom, imati srčane udare i čireve na želudcu...