Shvačam realno važnost komentara ovih naših blogova!!!
Shvačam zadovoljstvo i ponos autora otkriče da se njegovo literalno djelo čita, ili čak da se nekome i svidjelo to što je napisao!!!
Shvačam važnost druženja, razmjene mišljenja i širenje linkova tj. poruke ti si super: dođi i pogledaj što ja radim!!! Čak i ja ostavljm komentare i pogledam blogove autora svojih komentara.

Ali nikako mi nije jasna pojava komentara u brojci oko 70 do 80 komentara po blogu!????
Konkretno blog : "lebov.blog.hr" , razumijem posječenost bloga zbog rangiranja istog na cool listi. Ali količina komentara koji su u pravilu pizdarije i forma teksta kao da ga pišu poriječkane djece...

Razlog više kad vidimo da je sam blog pizdarija. Shvačam da blog pišem zbog samog sebe, zbog svog gušta. Shvačam da nisam / nismo novinari, mada i nedavni primjer teksta u novinama gdje članke pišu novinari,(to su uglavnom fakultetski obrazovani ljudi , gdje tekstove zatim pregledavaju lektori, gdje se tekstovi pišu ne radi svog gušta već da privuku čitatelje i donesu zaradu) : u takvim novinama pročitamo nebulozu: " petnaestogodišnji teenager" ? Zaista izraz svakodnevan poput ovog: "muški muškarac"!!!

Zaista prepucavanje komentarima i odgovaranje na provokacije su pojava prijezira vrijedni.!!!

Komentirajte molim Vas moje mišljenje, PRO ili CON nije bitno... :)

kwan

Pronašao sam nekoliko pisanih romana Ninja. Znate već, serijal o ninđi, svemočnom ratniku za pravdu. Povod blogu je dilema u koju vrstu literature spada ovaj roman.???
Moramo pobliže analizirati ovo literalno djelo. Romane ovog tipa čitao sam u prošlosti s velikim zadovoljstvom. Štivo je čitko i zanimljivo. Nizovi brze akcije prisiljavaju čitatelje da dođu od korice do korice u jednom dahu. No, ono što je meni upalo u oko je slijedeće:
Avanture bijelog ninje Leslija i njegovih prijatelja u borbi protiv zla. Nizanje akcija za akcijom, eksplozije i brdo leševa i potoci krvi... Neki bi rekli da gore spomenuti strip spada u kategoriju akcionih priča.
Ali, Aiko, njegova zamamna djevojka japanskog porijekla, orijentalne puti , bujnih i čvrstih sisa, bradavica koje se ukručuju na prvi dodir, ljepote koja zasjenjuje sexy supermodele... i Lesli , mladi bijelac atletske građe, koji u vođenju ljubavi misli na zadovoljstvo svoje partnerice, odgađajuči svoj orgazam snagom misli (vjerojatno je sposoban odgoditi orgazam za slijedeći sat ili dva)... ili uvijek spremna erekcija (minimalno četri ili pet svršavanja po jednom seksanju, minimalno tri seksanja dnevno itd...) ... Višestruki orgazmi mlade ljepotice popračeni glasnim uzvicima... Vruči opisi seksa iz broja u broj...
Sve to uzevši u obzir, moram zaključiti: pisani romani Ninja, spadaju u žanr SF-a! Da , morate priznati: To je čista fantastika!!! Daleko i od akcije i od seksi priča, ipak je to SF !?!

Osječam se kao tjedan dana stari leš. Da me bar netko ubije, skrati za glavu ili slično. Moja generacija osnovne škole class ... nemam pojma ali rođen sam 1975. U razredu nas je bilo 31. U ovih 10 -ak godina, koje su bajdevej prohujale brzinom Ferrarija u pretjecanju, te meni nije jasno što radim u svom životu, što imam od svog dugogodišnjeg zaposlenja nazovi to karijerom. No... Školska ekipa. Već troje nekadašnjih drugova iz klupa je umrlo na ovaj ili onaj način. Broj se penje na 7 (sedam) ako gledam cjelokupnu generaciju (tri razreda, svi jako poznati međusobno, kako to već biva u malim sredinama). Zašto nemamo godišnjake kao u americi, da pogledamo te face sa kojima smo bili svakog dana tijekom četri godine. Skime smo se zabavljali, igrali i prvi put otkrili alkohol a neki i droge. Sve što imam je jedna zajednička fotka osmog razreda. Bože, svi izgledaju kao mala djeca. Iako u svojim razmišljnima spremni na sve, pokazaće se da je život mnogo zahtjevniji i teži od dječjih maštanja i očekivanja. Moram priznati da ja i nosam mnogo sazrio ili se ispametio kako se kaže, u ovih deset petnaest godina.
Razlozi nostalgije su moji mrtvi drugovi, a okidač svega je automobilska nesreća mog školskog.Čudno je to, ali sve cure, ne gotovo sve, već zaista sve cure su se udale jako mlade , već sa 18 - 19 i imaju sve po u prosjeku dvoje djece. Tipovi moje geracije se odlučuju za obitelj oko svoje 22 ako su geekovi , štreberi i ostali knjiški tipovi... ili kao ja u tek u 30-ima započinju sređivati život. Takvih je zapravo 90 posto. Sreo sam curu kojoj sam se divio, popričali smo usput pijući kavu u 06:30 ujutro. Kaže da se nisam promijenio, lice iz njenih sječanja, iako se nismo vidjeli od osnovne škole. Ako zanemarimo višak kilograma zapravo i ne izgledam loše, a višak kilograma sam imao i u mladosti. Ona ipak , iako meni jako poželjna i sexy , poput hladnog tuša odaje prohujale godine. Obješene sise , bore na licu i podočnjaci , mršavost figure koju nikako ne mogu zamijeniti sa vitkošču... bolje od ijednog ogledala kazuje da smo davno bili djeca.
Razmišljam o kupnji novog automobila, što mi zapravo ne treba jer posjedujem solidno auto 4 godine staro koje vozim zaista prerijetko i na vrlo kratkim relacijama. Ali želim ne veći automobil , već opremljeniji. Želim ABS, ESP, Daljinsko zaključavanje(kad sam kupovao svoj odlučio sam se za centralno zaključavanje) , želim klimu i jači motor. Želim udobnost i komfor, da potreban... zapravo mi nije potreban već želim novi i veći automobil.
Komfor i udobnost su ono što želim i od mog malog podstanarskog stana. Zaista nemam gdje smjestiti svoje stvari, knjige , pakete i odječu , svoje zbirke CD-a i filmova.Vrijeme je da se posvetim sređivanju svog prostora, vrijeme je da prestanem rasipati novac i mislim na svoju budućnost.
Bar je tako u planu. Ali riješiti se starih navika: trošiti više od svojih mogučnosti, uvijek biti u minusu i prekoračivati limite na karticama... Neće biti bezbolno okrenuti list, ali trenutno se orijentiram na ... kako sam ono rekao : komfor i udobnost u skladu sa mogučnostima.