Dragan Truhli - Nikola Truhli

ponedjeljak, 18.08.2008.

Ratni zločinci

Dragan Truhil - Nikola Truhil.

RATNI ZLOCINCI



1.Ađić Miodrag,major JNA

2.Agić Mile,srbočetnik

3.Ajanović Dejan,kapetan JNA

4.Alić Zijad,kapetan JNA

5.Amiđić Đuro(Marko)1938,predsjednik Prekog suda

6.Antić Vojo,JNA

7.Antonić Slobodan,potpukovnik JNA

8.Aranđelović Milivoje,1933,major JNA

9.Arsić Dragan(Milutin)srbočetnik

10.Avramović Mladen,kapetan JNA

11.Avramović Stanimir(Milan)1948.paravojni četnik

12.Avramović Stanimir(zvani Micko) " "

13.Babić Dragica,medicinska sestra VU - bolnice

14.Baketa Tomo,paravojni četnik

15.Bakić Mile,Velepromet,srbočetnik

16.Bakić Rade,

17.Basara Milan,major JNA

18.Bekić Vladimir,logorski mučitelj, srbočetnik

19.Bijelić Mile(zvani Kapuljača), srbočetnik

20.Bingulac Branko,Velepromet,

21.Biočević Andrija,general major JNA, zapovjednik Novosadskog korpusa.

22.Blagojević Miroljub,major JNA

23.Bogdanović Stanko,srbočetnik.U njegovoj kući su B.Adžić,V.Šljivančanin i V.Šešelj su planirali napade na Vukovar, dok je domaćin prokazivao susjede Hrvate i pljačkao

24.Bogdanović Zoran,poručnik JNA

25.Bogunović Boro,Negoslavci,srbočetnik

26.Bojković Slavko,vodnik JNA

27.Bojkovski Saša,kapetan JNA

28.Bonđulić Dragan, " "

29.Borčo Nakevo,potporučnik JNA

30.Borić Nikola,kapetan JNA

31.Borodski Nebojša,paravojni četnik

32.Borota Mile,srbočetnik

33.Borovac Dule,Velepromet,srbočetnik

34.Borović Dušan, logorski mučitelj,srbočetnik

35.Borčeta Mirko,potporučnik JNA

36.Brušnjak Pero,poručnik JNA

37.Bukarica Dragan (zvani Žućo), srbočetnik

38.Bukarica Milan,srbočetnik

39.Bulić Miloš (Marko), zvani Bulidža. Najmonstruozniji zločinac u bolnici Vukovar, na Veleprometu i Ovčari.

40.Bulić Željko,srbočetnik

41.Ciganović Miloš,srbočetnik

42.Ciganović Slobodan, "

43.Ciganović Veljko, "

44.Cvetinović Savo,kapetan JNA

45.Cvetković Aleksandar,major JNA

46.Cvijetičanin Cvijeto,major JNA-Velepromet

47.Cvijetičanin Nikola,srbočetnik-Velepromet

48.Cvijetić Nebojša,vodnik JNA

49.Čaušević Midhad,kapetan bojnog broda JRM

50.Čeh Dragan ,vodnik JNA

51.Čiča Mihajlo,srbočetnik,mučitelj u Veleprometu

52.Čujo Mile,srbočetnik,pričuvni sastav JNA

53.Čuić Slobodan,srbočetnik iz Borova Naselja

54.Ćovanj Slavko,srbočetnik

55.Ćujo Mićo,paravojničetnik

56.Ćuk Zdravko,srbočetnik

57.Ćučković Zoran,srbočetnik iz Borova naselja

58.Dabić Jovan,srbočetnik Vukovar i logorStaićevo

59.Dakić Savo,srbočetnik,Vukovar i svi logori

60.Davidović Đuro,poručnik koverte JRM

61.Dedović Mujo,kapetan JNA

62.Delić Drago,kapetan JNA

63.Delić Mićo,general major JNA

64.Derviš Bajro,JNA

65.Despotović Stevo,srbočetnik

66.Dević Slobodanka,zločinka nad ranjenicima bolnice

67.Dilibarić Milisav,major JNA

68.Dimitrov Cvetan,major JNA

69.Dimitrov Kirćo,kapetan JNA

70.Dimić Savo,Pričuvni sastav JNA,zločinac i mučitelj svih logora

71.Dimovski Dragan,JNA

72.Divljak Jadranko,poručnik JNA

73.Dobrilovgić Vedran,srbočetnik

74.Dokmanović Slavko(Stevan)1949.,srbočetnik

75.Drača Branko(Dušan)1957.,TO SAO

76.Dragaš Bajo,srbočetnik, pričuvni sastav JNA,zločinac i mučitelj u svim logorima

77.Dragosavac Jovan,pričuvni sastav JNA

78.Dragosavac Rade, " " "

79.Dragosavac Saša,zločinac Veleprometa, prič.JNA

80.Đorđević Radoljub,major JNA

81.Đukić Ratko,kapetan fregate JRM

82.Đurić Željko,poručnik JNA

83.Đurišić Duško,pričuvni sastav JNA

84.Faca Michel,srbočetnik

85.Fener Josip,kapetan JNA

86.Filipović Đuro,srbočetnik

87.Filipović Mile, "

88.Filipović Radojica,Poručnik JNA

89.Fot Darko(Ivan)1959.Hrvat,pričuvni sastav JNA,

Zločinac sa Veleprometa

90.Fot Siniša,srbočetnik

91.Gavranović Ilija,srbočetnik

92.Gađo Vinko,(zvani Šteko),srbočetnik

93.Gojković Milan(Radovan)zvani Švabo 1946.zločinac Borova Naselja

94.Gojković Slobodan,pričuvni sastav JNA, zločinac iz logora Sremske Mitrovice

95.Grba Jovo,major JNA

96.Grba Slobodan,zastavnik JNA

97.Gročić Radoje,zastavnik JNA

98.Graošević Mikonja,kapetan JNA

99.Halikanović Mehmed,kapetan JNA

100.Hazbija Šaboti,kapetan JNA

101.Hodžić Elvir,potporučnik JNA

102.Hondo Hasan,kapetan JNA

103.Horvat Đorđe,kapetan JNA

104.Hurak Vlatko,kapetan JNA

105.Husnik Ivan(Milan),zvani Iko1961.

106.Ilić Bogdan,vodnik JNA

107.Ilić Đorđe,srbočetnik

108.Ilić Panto,srbočetnik

109.Ilić Slobodan,kapetan JNA

110.Ilić Tomislav,major JNA

111.Ivanov Darko,JNA

112.Ivanov Marijan,JNA

113.Ivanović Boro,potpukovnik JNA

114.Ivanović Milan,srbočetnik

115.Ivković Dušan,JNA

116.Ivković Rade,srbočetnik

117.Janjetović Mirko,pričuva JNA

118.Jakovljević Radivoje(zvaniFrižider),

počinjitelj najokrutnijihn zločina

119.Janičijević Nikolaj,srbočetnik

120.Janković Dejan,kapetan JNA

121.Janković Milan,srbočetnik

122.Janković Miličko,kapetan JNA

123.Janković Perica,kapetan JNA

124.Jankulov Janko,major JNA

125.Janjanin Nebojša,srbočetnik,zločini i mučenja nad Hrvatskim gardistima u Vukovaru od 21.do 23.

11.91.god.

126.Jelić Mile,kapetan JNA

127.Jergić Živojin,zločinac i mučitelj iz Veleprometa

128.Jocić Cvijetan(Nikola)1949.Kopaonica(Orašje)

Zločinac i mučitelj sa Ovčare.

129.Joka Slobodan,srbočet6nik,zločinac u svim logorima

130.Jokić Željko,zločinac sa Jakobovca

131.Joknić Velibor,kapetan JNA

132.Janjanin Gojko,srbočetnik

133.Janjanin Nebojša,srbočetnik

134.Jovanović Milovan(zvani Đoga),teški zločinac

Vukovara i logora Srijemska Mitrovica, posebno okrutan.

135.Jovanović Zoran,pukovnik JNA

136.Jović Milorad,kapetan JNA

137.Jović Saša,vodnik JNA

138.Jukić Jadranko,poručnik JNA

139.Kabaši Sahib,kapetan JNA

140.Kablinović Vojo,kopetan JNA

141.Kačar Dragan,srbočetnik

142.Kalaba,pričuva JNA,posebno okrutan mučitelj u Vukovaru i svim logorima

143.Truhil Nikola , zastavnik JNA

144.Kanas Ištvan,poručnik JNA

145.Kandić Zoran,major JNA

146.Karamana Antun,kapetan JNA

147.Karanović Zoran,kapetan JNA

148.Katalina Mihajlo,(Mićan)1947.pričuva JNA,

zločinac sa Veleprometa

149.Katić Momčilo,major JNA

150.Kijanović Radojko,major JNA

151.Kiš Atila,kapetan JNA

152.Knežević Mile(Nikola)1946.policija SAO Krajine, zločini nad Hrvatskim vojnicima u svibnju 1992.god.

153.Koloviž Živko,poručnik JNA

154.Komazec Božo,četnik

155.Korđa Snježana,četnikuša,zločinka Veleprometa

156.Kosić Vladimir,pričuva JNA,zloč.s Veleprometa

157.Košutić Božidar,potpukovnik JNA

158.Kovačević Boro,zločinac 1991.i1992.

159.Kovačević Nikola,kapetan JNA

160.Kovačević Vlado,zvani Fjata,zloč.sVeleprometa

161.Kovović Živko,poručnik JNA

162.Kraguljac Marko,kapetan JNA,počinio zločine u Vukovaru i logoru Staićevo

163.Kraguljac Petar(Pero),zločinac s Veleprometa

164.Kraišnik Dane,kapetan JNA

165.Krivošija Slobodan,prič.JNA,zloč.sVeleprometa

166.Korša Vinko,vodnik JNA

167.Krstić Boro,prič.JNA,zločinac s Veleprometa

168.Krstić Radovan,glavni sudac u prijekom sudu, počinio zločine.

169.Krstić Saša, čet.zločinac iz log.Sr.Mitrovici

170.Krstić Zoran,zastavnik JNA

171.Krtinić Pero, kap.JNA,počinitelj zločina u Veleprometu.

172.Kurucić Branko, počinio zločine u Vukovaru i logoru Sr.Mitrovica

173.Kuprešak Zoran,vodnik JNA

174.Kuzmanović Boro,vojna policija JNA

175.Kuzmić Bogdan, pričuvni sastav JNA, počinitelj zločina u Vukovarskoj bolnici 18.11.1991.god.

176.Lakić Pajo ,č.

177.Lakić Predrag,č.

178.Lakić Željko,srbočetnik,počinio zločine nad zarobljenicima u Vukovaru i Negoslavcima

178.Kalavić Branimir,major JNAjor JNA

Stvaranje hrvatske

Članak iz novina

PONOSIM SE ŠTO SAM UBIJAO HRVATSKU FAŠISTIČKU BANDU

ŽIVOTNA PRIČA

SRPSKOG PATRIOTE NIKOLE TRUHLI - NIĐE
BIO SAM ČETNIK,
KOMUNISTIČKI UDARNIK I VOJNIK OZNE




SUDBINA PORODICE NIKOLE TRUHLI

Nikola je rođen u Čačku, od oca Jovana i majke Leposave Marković
(rođene Darijević).
Službovao je kao zvaničnik Sreskog načelstva u Čačku, Sarajevu,
Varešu , Brčkom i Loznici.
Nikola je živeo sa porodicom u Čačku
Onda je prešao u Sarajevo, pa zatim u Vareš, pa u Brčko i
konačno u Loznicu.
Oženio sa Radosijom (rođenom Ilić) iz Čačka, sa kojom
je imao sinove Dragoslava, Negoslava, Miroslava i Borislava.
Radosija je posle teške bolesti umrla u Brčkom .
godine.
Nikola se ženi sa brčanskom devojkom,
Pavlović Jovankom i prelazi sa familijom u Jovankinu kuću, koja
je u neposrednoj blizini srpske porte. Danas je to ulica Miška
Jovanovića.
U drugom braku rađa se peti Nikolin sin kome
kum, brčanski trgovac Vuković Đorđe, daje svoje ime.

Tačno trećeg dana po Nikolinom odlasku, u Jovankinu
kuću u Brčkom došle su Ustaše da vode Nikolu. Kada su čuli da
je Nikola otputovao u bolnicu bili su toliko ljuti da su počeli da
seku ikone koje su stajale na zidu kao i krevetske dušeke!?
Naterali su Jovankinog teču da Nikolinu oficirsku uniformu sa
probušenim opasačem od neuspelog streljanja ponese u Ustašku
komandu. Sve ukućane su postrojili u avliji i dugo im pretili kako
će sve da ih pošalju u logor.

Rat i mir

Tuđman kao vrhovni zapovjednik

Hrvatska je 1991. godine napadnuta od strane Srbije, koja je instrumentalizirala većinu srpskoga pučanstva u Republici Hrvatskoj i Jugoslavensku narodnu armiju s ciljem stvaranja Velike Srbije, koja bi u maksimalističkim planovima zauzimala preko 70%, a u minimalističkim 26% hrvatskog teritorija. U velikosrpskoj ideologiji cijela Slavonija, Podravina, Banovina, Lika i Dalmacija bile bi, uz cjelokupno područje BiH, priključene Srbiji i Crnoj Gori.

Rat je Tuđman, po ocjenama većine sudionika i promatrača, vodio briljantno (u tom se pogledu slažu, među ostalima, David Owen, Richard Holbrooke, Misha Glenny, Veljko Kadijević, Borislav Jović, Radovan Radinović, Davor Domazet, Janko Bobetko, Zvonimir Červenko, Davor Marijan i Mate Granić). S druge strane, general Martin Špegelj smatrao je da Tuđman precjenjuje snagu JNA, te da je izvršio nepotrebnu agresiju na Bosnu i Hercegovinu otvarajući novi front s Bošnjacima, a negativno su njegovo vodstvo ocijenili i Ivo Banac, Ozren Žunec te sadašnji (2005.) predsjednik Stjepan Mesić koji se s Tuđmanom, po vlastitom tvrđenju, razišao radi Tuđmanove politke prema BiH, i to 1994., kad je oružani sukob Hrvata i Bošnjaka, prijašnjih Muslimana, već bio okončan. Otežući i sklapajući primirja, Tuđman je gradio hrvatsku vojnu snagu i stvarao uvjete za veće vojne operacije, te konačno pokrenuo udar koji je slomio srpsku paradržavu u Hrvatskoj, tzv. Republiku Srpsku Krajinu. Možda je najbolje priznanje izjava protivničkoga generala, ministra obrane Veljka Kadijevića, da im je Tuđman slomio koncepciju sa svojih 20 primirja jer im nije dozvolio da se razmašu, a mješavinom neprestanih pregovora i ratnih operacija doveo je do raslojavanja JNA koja nije mogla iskoristiti svoju golemu prednost u naoružanju.
Nažalost, tijekom oružanih borbi koje su bile pod vodstvom Franje Tuđmana kao vrhovnog zapovjednika hrvatske vojske, došlo je i do ratnih zločina nad muslimanskim i srpskim stanovništvom.

Srpska agresija i "međunarodna zajednica"

Ponašanje »međunarodne zajednice« mijenjalo se tijekom rata. U početku je Miloševićeva Srbija kroz uvođenje embarga Ujedinjenih naroda na oružje dobila prešutno zeleno svjetlo za osvajanje Hrvatske, za koju se mislilo da će biti brzo pobijeđena. Hrvatske su snage uspjele zadržati Vukovar gotovo 100 dana i razbiti udarnu silu JNA koja je u ratu protiv Hrvatske angažirala 4 od 6 oklopnih brigada i 10 od 11 mehaniziranih, pa je politika prema Hrvatskoj promijenjena: priznata je suverenost Hrvatske na cijelom teritoriju, a mirovna misija Ujedinjenih naroda trebala je, barem formalno, dovesti do političke reintegracije odmetnutih područja u Hrvatsku.

Rat u Bosni i Hercegovini i Tuđmanova politika

Tuđmanova bosanska politika jedno je od najkontroverznijih područja njegova političkog djelovanja. Često je paušalno proskribirana, s osnovnom tezom da je on s Miloševićem na sastancima u Karađorđevu i Tikvešu "dijelio Bosnu". Te su tvrdnje nedokazane i nepotkrijepljene iskazima hrvatskih i srpskih sudionika, a i besmislene već uslijed dva faktora: do zuba naoružani Milošević i onda razoružani Tuđman nisu se imali o čemu dogovoriti, jer je nerazmjer odnosa snaga protagonista projekta Velike Srbije i Hrvatske bio toliki da Miloševiću nije trebala Tuđmanova privola za bilo kakav vojno-politički potez. Osim toga, nakon razgovora u Karađorđevu, agresija na Hrvatsku se razbuktala svom žestinom, od Vukovara do Dubrovnika- što je bjelodan pokazatelj neutemeljenosti priča o "podjeli BH" u dogovoru Tuđman-Milošević. Tuđmanova je "bosanska" politika temeljito analizirana u djelima njegovih biografa (ponajviše u političkoj biografiji Zdravka Tomca), te u studijama, monografijama i knjigama među kojima su najpoznatije "Geneza jedne zablude", analiza Hrvatske Republike Herceg-Bosne auktora Cirila Ribičiča (koju je ovaj napravio po narudžbi Haaškoga suda), zbirka raščlana "Rat u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini" niza sudionika, "Stenogrami o podjeli Bosne" 1.-2. urednika Predraga Lucića, analitičkoj knjizi Bosna i Hercegovina 1990.-2025. i zbirci "Istina o Bosni i Hercegovini: dokumenti 1991.-1995. urednika Miroslava Tuđmana, te monografiji politologinje Mirjane Kasapović "Bosna i Hercegovina-podijeljeno društvo i nestabilna država. U tom nizu tekstova ne postoji ni osnovna suglasnost u interpretaciji: zagovornici tvrdnje o dogovoru Tuđman-Milošević ograničili su se na nabrajanje elemenata državnosti Herceg Bosne po kojima je ova po svom habitusu atak na suverenost Bosne i Hercegovine (ne ulazeći u surječje u kojem je ta tvorevina nastala, kao ni na legalitet izoliranih vlasti u Sarajevu), te na neprovjerene objavljene medijske transkripte o navodnoj hrvatskoj umiješanosti u rat u BiH-također bez analize situacije na koju se ti prijepisi odnose. Pristaše takvoga stava skloni su izjednačavanju Hrvatske i Srbije kao "suagresora na BiH", minoriziranju uloge tzv. "međunarodne zajednice" u ratu i prešućivanju ciljeva, nakana i učinaka bosansko-muslimanske vlasti u muslimansko-hrvatskome ratu 1993.-1994. Nasuprot tomu, Tuđmanovi politički istomišljenici uglavnom nabrajaju samo javno objelodanjene dokumente hrvatskih vlasti (npr. niz ugovora između hrvatskih vlasti i vlade u Sarajevu), kao i mjere koje je poduzela Hrvatska, a koje su spasile bosansko-muslimansku vlast i narod od potpunoga kolapsa i nestanka s političke karte (npr. vojna, medicinska, humanitarna i ina opskrba bošnjačko-muslimanske populacije i politike). Ta struja, u skladu s dnevnopolitičkim potrebama, stavlja u drugi plan snagu političke volje goleme većine bosansko-hercegovačkih Hrvata koji nisu željeli i ne žele život u Bosni i Hercegovini zamišljenoj kao građanska država bez nacionalnih suvereniteta. Uravnoteženiji pristupi, poput onoga Mirjane Kasapović, naglašavaju rastočenost bosansko-hercegovačkoga društva tijekom povijesti, nepostojanje nacionalno-političkoga konsenzusa među trima narodima koji tvore BiH, te besmislenost pokušaja da se kriminalizira politička volja bilo kojega od triju konstitutivnih naroda, što u konačnici rezultira tvrdnjom o deplasiranosti teza o podjelama ili suverenosti Bosne i Hercegovine, jer za opstojnost te zemlje nikad nije postignut demokratski konsenzus o njenom samom postojanju.

Kontekst u kojem se oblikovala Tuđmanova "bosanska politika" je bio sljedeći: uz jasno definiranu želju srpskog stanovnistva BiH za pripojenjem Srbiji i Jugoslaviji, kao i muslimanskog ustrajavanja na konceptu unitarne BiH, koja bi bila idealna podloga za etničko-teritorijalnu majorizaciju (Bosanski Muslimani, koji su 1948. činili 30,73% stanovništva, po popisu iz 1991. su bili 43,67% sveukupnog pučanstva. U tom su razdoblju Hrvati sa 23,94% spali na 17,32%, a Srbi s 44,29% na 31,37%), Tuđman je profilirao politiku prema Bosni i Hercegovini kao niz opcija:

a) u slučaju raspada BiH kanio je pripojiti krajeve s hrvatskom većinom (uz moguce "raskusuravanje" po dijelovima): Hercegovinu, Srednju Bosnu i Posavinu.

b) u slučaju opstanka BiH, cilj je bio u maksimalno decentraliziranoj BiH kao državi, uz inzistiranje na mogućnosti proširene suradnje Hrvata s Hrvatskom kao i teritorijalne suverenosti na pojedinim dijelovima, te i konstitutivnosti i suverenosti u prekomponiranoj BH ne samo na papiru, nego i u elementima koji tvore život (vojska, policija, školstvo, gospodarstvo, kulturne institucije,....). Tuđman je, a i golema većina Hrvata u Bosni i Hercegovini koji su, praktički jednoglasice dali svoje povjerenje bosansko-hercegovačkomu HDZ-u, izabrala sljedeću opciju: stožer i sigurna uporišta za obranu, očuvanje i rast hrvatstva u BiH su regije u kojima Hrvati predstavljaju većinu: veći dio Hercegovine, središnje Bosne i Bosanske Posavine. U ostalima područjima (Bosanska Krajina ili Turska Hrvatska, Sarajevo, Tuzla, zapadni dio Posavine) cilj je bio očuvati hrvatski zivalj i pomoći mu u ostvarivanju njegovih prava, uz oslonac na hrvatsku državu i područja pod kontrolom Hrvata u BiH.

Ukratko: srpska je politika prema BH bila i ostala trivijalno jasnom - uništiti državnost te zemlje i pripojiti što više Velikoj Srbiji. Bošnjačko-muslimanska je oscilirala između dvije opcije: unitarna Bosna i Hercegovina s dominacijom sekulariziranih Bošnjaka, nalik na prijeslik Karađorđevićeve Jugoslavije, ili podjele s ciljem stvaranja muslimanske države na što većem dijelu BH. Glede hrvatske politike, u igri su bile tri opcije: podjela na 3 države, unutarnja preuredba BH u konfederaciju 3 nacionalne države, kao i treća: unija dvaju država, od kojih je jedna muslimansko-hrvatski hibrid. Budući da se ova treća ostvarila u vidu Federacije BiH, može se napomenuti da je to, osim američkih geopolitičkih ciljeva, na neki način bio i znak da se Tuđman nije otrijeznio od starčevićanskih zabluda. Jer, hrvatsko-muslimanska kvazidržava u, tada je naglašavano, tijesnoj vezi s Republikom Hrvatskom, značila je ozbiljenje razvodnjene inačice o Bošnjacima muslimanima kao o kroatofilskom elementu koji prirodno teži državno-ekonomsko-kulturnom jedinstvu s Hrvatima. Sukobi i netrpeljivost koji razdiru Federaciju BiH pokazuju da je Tuđman u tom dijelu svoje "bosanske politike" promašio. Dapače, nemogućnost postizanja konsenzusa o temeljima državnosti Bosne i Hercegovine, kao i oktroiranje stranih protektora o praktički svim problemima u BiH, dovodi u pitanje dosege bilo čije politike koja bi imala spojiti suprotstavljene ideje: teritorijalnu suverenost BiH i konsenzualnu političku demokraciju.

Gospodarske i društvene promjene u Hrvatskoj

U samoj Republici Hrvatskoj društvo i gospodarstvo prošli su kroz velike promjene. Najviše osuda bilo je na račun politike koja je, u granicama mogućeg s obzirom na pritiske "izvana" te otpor "iznutra", pokušavala smanjiti slobodu izražavanja preuzimanjem kontrole nad javnim medijima, te politički motiviranim sudskim procesima protiv novinara i listova koji su izražavale neslaganje s tadašnjom vlašću i njezinom politikom. Mnogobrojne su i optužbe o raširenoj korupciji i uništavanju hrvatskoga gospodarstva tijekom pretvorbe putem favoriziranja relativno malog broja "podobnih", koji su za male novce priskrbili velika nacionalna bogatstva. No, u doba Tuđmanove vlasti nijedan "oporbeni" novinar, tj. tekstopisac koji bi izražavao stavove radikalno suprotstavljene službenoj hrvatskoj politici, nije niti fizički stradao, niti je bio osuđen na novčanu ili zatvorsku kaznu. Uzme li se u obzir da HDZ, u ono doba Tuđmanova vladajuća stranka, nije uspjela ne samo monopolizirati, nego čak ni uspostaviti dominaciju u tiskanim medijima, te da su Tuđmanovi politički protivnici koji su pobijedili na izborima 3. siječnja 2000. proveli čistku na HRT-u i uspostavili skoro totalnu medijsku uniformnost u Hrvatskoj, od TV i radija do dnevnoga i tjednoga tiska, te da su informacije o KOSovsko-UDBAškoj mimikriji velikoga dijela pripadnika hrvatskoga medijskoga prostora prerasle razinu običnih glasina - prigovori o navodnoj Tuđmanovoj monopolizaciji hrvatskih priopćajnih sredstava jednostavno nisu potkrijepljeni. "Prebrojavanje" svih hrvatskih medija po političkoj usmjerbi, od doba Tuđmanove vlasti nadalje, ukazalo bi jedino na prijelaz većega dijela priopćajnih sredstava u ruke stranoga kapitala (npr. grupacije koja je u vlasništvu njemačkoga magnata Bode Hombacha), obavijesnu trivijalizaciju, porast senzacionalizma i političko postrojavanje u tabor lijevo-liberalne opcije. Tako se pod parolom "detuđmanizacije", u medijskome prostoru pokušava, s promjenjivim uspjehom, provesti dekroatizacija i povijesni revizionizam neojugoslavenske i zapadnobalkanske provenijencije.

Pitanje je li pretvorba tzv. "društvene imovine" mogla proteći na bezbolniji način te je li se moglo učiniti da ostatci socijalističkih giganata budu razdijeljeni pravednije ostaje bez konačnoga odgovora. Sve zemlje propaloga komunizma prošle su kroz ekonomski raspad i tajkunizaciju, a one koje su se oporavile to su učinile najviše kroz strana ulaganja (Madžarska, Češka). Slovenija je, s druge strane, uspjela izvršiti privatizaciju na bezbolniji i socijalniji način. Iako je privatizaciju prepustio ekonomskim stručnjacima, Tuđman je znao i dopustio glavne smjerove pretvorbe, a kao osoba neupitnoga autoriteta nije utjecao na to da se hrvatska pretvorba dogodi na egalitarniji i socijalniji način. Po mišljenju nekih, Tuđmanov svjetonazor i njegova osobnost, snažno obilježeni vjerom u hijerarhijski i vojni ustroj pridonijeli su tome da nije podupro bitno demokratskiji i egalitarniji pristup privatizaciji.

Poslijeratna politika i smrt

Nakon pobjede u ratu (Operacija Oluja 1995.), te Daytonskoga sporazuma kojim je okončan rat u Bosni i Hercegovini, preostalo je jedino mirno inkorporiranje istočne Slavonije (Baranja i Vukovarsko-Srijemsko područje), što se dogodilo 1997. Tuđman je vodio politiku mira, snažno se protiveći koncepcijama integracije Hrvatske u nove jugoslavenske okvire pod imenom "Zapadnog Balkana".

Posljednji Tuđmanov međunarodni nastup bio je 28. listopada 1999. godine tijekom posjeta u Rimu kod pape Ivana Pavla II.[1]

Franjo Tuđman umro je od komplikacija izazvanih unutarnjim krvarenjem u Zagrebu na KBC Dubravi, 10. prosinca 1999. godine.

subota, 16.08.2008.

Imamo Hrvatsku !

DR. FRANJO TUĐMAN
UTEMELJITELJ I PRVI PREDSJEDNIK REPUBLIKE HRVATSKE


"Imamo Hrvatsku !"

Najpoznatija izjava predsjednika Tuđmana na Trgu bana Jelačiča u Zagrebu
odmah nakon međunarodnog priznanja u siječnju 1992. pred više od sto tisuća ljudi.

Popis mjesta imenovanih po Franji Tuđmanu

Ovo je popis mjesta imenovanih po hrvatskom predsjedniku Franji Tuđmanu.

Prvi trg koji je dobio naziv po po prvom hrvatskom predsjedniku 29. prosinca 1999. je u Donjem Humcu na Braču.

Most dr. Franje Tuđmana, Čapljina
Most dr. Franje Tuđmana, Dubrovnik
obala dr.Franje Tuđmana u Korčuli
obala dr.Franje Tuđmana u Orebiću
park u Velikoj Gorici
Samobor
škola u Belom Manastiru
škola u Lučkom Osiku
ulica u Biogradu na moru
ulica u Iloku
ulica u Gospiću
ulica u Jastrebarskom
ulica u Kaštelima
ulica u Iloku
ulica u Kninu
ulica u Svetoj Nedjelji
ulica u Podbablju
ulica u Požegi
ulica u Senju
ulica u Zadru
trg u Blatu
trg u Đakovu
trg u Imotskom
trg u Jasenovcu
trg u Novalji
trg u Otočcu
trg u Pakracu
trg u Splitu
trg u Sinju
trg u Virovitici
trg u Vodicama
trg u Vrbanji
trg u Vukovaru
trg u Makarskoj
Šibenik

subota, 09.08.2008.

Hrvatska demokratska zajednica

Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) je hrvatska parlamentarna politička stranka desnog centra, konzervativno demokršćanski usmjerena. Pridružena članica je Europske pučke stranke (EPP). Sadašnji predsjednik stanke i aktualni premijer je dr. Ivo Sanader.

Osnovana je 1989. godine, a službeno je upisana u registar političkih stranaka 5. veljače 1990. HDZ je pobijedila na prvim višestranačkim izborima održanim u Hrvatskoj 1990., u vrijeme raspada SFRJ, na čelu s dr. Franjom Tuđmanom.

Od tada pa do danas pojedinačno je najača politička stranaka u Hrvatskoj. HDZ je na vlasti bio od prvih višestranačkih izbora 1990. godine do 2000. godine kada gubi izbore od koalicije šest stranaka.

	kolovoz, 2008
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30	31

Kolovoz 2008 (9)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?