piskaralo Tixi

to se mašta igra stihovima

s prvim zrakama proljeća
posadit ću kučiću
i drvenu ogradu
pa, ću je svakoga srpnja oslikati
novim ljetom

ako ikada posegneš za papirima mojih stihova
ispod prozora izrast će grmovi božura

stablo trešanja posadit ću za tebe
tako ćeš uvijek imati svoj hlad
i teglicu marmelade za palačinke

i sunce ću posaditi
neka ti obasja putovanja

jedan kišni oblak
jer mislima treba rijeka
što ih raznosi u svijet

.....

ne, kućicu ti ne mogu pokloniti
ona je stih moje mašte
poklonit ću ti papir, olovku
i ključ