|
|
petak, 28.10.2011.
zapravo je sunčan dan
iz kiše
u kišu, putovanje
u zeleno
|
- 10:40 -
Komentari (13) -
Isprintaj -
#
petak, 21.10.2011.
i tako putuju oblaci preko Brača i Šolte
- Vidiš, to su otoci.
- Kako im je ime?
- Lijevo je Brač, a desno Šolta.
- Što oni rade?
- Ništa, što bi radili.
- Svi nešto rade, zar ne?
- Tako bi trebalo biti.
- Pa, što onda rade otoci?
- Oni žive sunce,grmove lavande, stabljike komorača...borove, uvale, priljepke.
- A, kako se dođe do otoka?
- Ploveći morem u brodovima koje zovemo trajektima.
- Je li ono trajekt?
- Nije, to je oblak.
- Kako, kad je na moru?
- Ne, ne, otok je na moru, a oblak na nebu.
- Pa iste su boje, more i nebo?
- Ponekad jesu, pa nam se čini kako je nebo dolje, a more gore.
- Plove li i oblaci na otoke?
- Ne, oni putuje daljinama.
- Što su to daljine?
- To je nešto jako daleko, iza svih otoka i otočića.
- Tko putuje s oblacima?
- Ptice, kiša, snijeg, zrake sunca i duga.
- Možemo li i mi s njima na put?
- Uvijek.
- Kako?
- Kad zatvorimo oči i jako vjerujemo, tada sve što poželimo postaje moguće.
- A, što je ovo?
- Puževa kućica.
- Što je to puž?
- Vrlo simpatično biće s ticalima, veliki ljubitelj kiše.
- Mogu li ga vidjeti?
- Nažalost ne, ova je kućica prazna, u njoj stanuju samo sjećanja.
- Kad ćeš mi pokazati kućicu s pužem?
- Poslije prve kiše.
- Mogla si mi jučer pokazati puža: padala je kiša, zar ne?
- Za tvojih 4,5 centimetra to je sasvim dovoljno pitanja.
- Gdje to piše, u wikipediji?
- Ne, takve sitnice stanuju u mamapediji.
- A, što ću onda raditi ostatak dana?
- Spavati i sanjati nova pitanja.
|
- 21:15 -
Komentari (24) -
Isprintaj -
#
četvrtak, 06.10.2011.
Testudo hermanni
Probijajući se polako kroz zemlju, 12.08. na svijet je stigla malena čančara.
Pokraj nje smo zapazili podužeg crva, žarko crvene boje: na još mekanom oklopu kornjačice nalazio se njegov trag u obliku rupe, promjera oko 3 milimetra.
Nadali smo se najboljem i držali palčeve kako njezina ozljeda neće biti pogubna.
Tek nekoliko minuta na površini, još uvijek u kaputiću od zemlje.
Istražujući okolinu, pojela je malo oguljene domaće rajčice i kruške.
Kako se priča s crvom ne bi ponovila, drugo smo jaje neprestano provjeravali: kad je i druga kornjača, 14.08. probila ljusku jajeta, izvadili smo jaje iz zemlje.
Svojim malim pandžama, vrlo polako razbija ljusku jajeta: nakon svakom pokreta, čančara se odmara, tek skuplja snagu za novi pokret.
Na kraju dana, iz jajeta su provirile tek njezine prednje noge.
Tek 16.08. učinila je prve korake: pojela je malo rajčice, no i dalje se hranila ljuskom jajeta.
Nažalost, na zalasku dana, unatoč svim našim naporima i pozitivnim mislima, kako će joj oklop zarasti, prva je čančarica uginula.
Tri dana stara, druga je čančarica vrlo aktivna i odličnog apetita.
Nakon zimskog sna, nadam se kako će krenuti stopama svojih roditelja, u divljinu.
|
- 13:25 -
Komentari (26) -
Isprintaj -
#
utorak, 04.10.2011.
kako sam pisala kolovoz
- Za nekoliko dana putujemo na more - spomenula sam u jednom od naših jutarnjih razgovara uz kavicu.
- Nije dovoljno što živite na moru, nego još morate i putovati!
- A, gdje molim te piše kako se svako ljeto moramo kupati u istom moru? - zadirkivala sam je.
- Nigdje! - nasmiješila se.
*****
Sve je to isto more, znam, ali i nije.
Zar si zaboravila, dijete sam sjevera, u meni se početkom ljeta budi patuljak što šapuće: na more se putuje.
Otputovali smo sve do samog špica Istre, pa se preko Slovenije i jednog dana u Zagrebu, vratili novoj kući.
|
- 10:33 -
Komentari (19) -
Isprintaj -
#
|
