i tako putuju oblaci preko Brača i Šolte
- Vidiš, to su otoci.
- Kako im je ime?
- Lijevo je Brač, a desno Šolta.
- Što oni rade?
- Ništa, što bi radili.
- Svi nešto rade, zar ne?
- Tako bi trebalo biti.
- Pa, što onda rade otoci?
- Oni žive sunce,grmove lavande, stabljike komorača...borove, uvale, priljepke.
- A, kako se dođe do otoka?
- Ploveći morem u brodovima koje zovemo trajektima.
- Je li ono trajekt?
- Nije, to je oblak.
- Kako, kad je na moru?
- Ne, ne, otok je na moru, a oblak na nebu.
- Pa iste su boje, more i nebo?
- Ponekad jesu, pa nam se čini kako je nebo dolje, a more gore.
- Plove li i oblaci na otoke?
- Ne, oni putuje daljinama.
- Što su to daljine?
- To je nešto jako daleko, iza svih otoka i otočića.
- Tko putuje s oblacima?
- Ptice, kiša, snijeg, zrake sunca i duga.
- Možemo li i mi s njima na put?
- Uvijek.
- Kako?
- Kad zatvorimo oči i jako vjerujemo, tada sve što poželimo postaje moguće.
- A, što je ovo?
- Puževa kućica.
- Što je to puž?
- Vrlo simpatično biće s ticalima, veliki ljubitelj kiše.
- Mogu li ga vidjeti?
- Nažalost ne, ova je kućica prazna, u njoj stanuju samo sjećanja.
- Kad ćeš mi pokazati kućicu s pužem?
- Poslije prve kiše.
- Mogla si mi jučer pokazati puža: padala je kiša, zar ne?
- Za tvojih 4,5 centimetra to je sasvim dovoljno pitanja.
- Gdje to piše, u wikipediji?
- Ne, takve sitnice stanuju u mamapediji.
- A, što ću onda raditi ostatak dana?
- Spavati i sanjati nova pitanja.
|
