piskaralo Tixi

ponedjeljak, 30.05.2011.

u spavaćici zamišljena

Photobucket

mekano i prozračno
jutro je križaljka paukovih snova
na stolu novine i croissant
ispod stolice protežu se crvene papuče
i zrnce sna u očima
plavo platno s nekoliko valova
u mislima
u daljini
u zemlji sunca
na rosnim otocima pucketaju ljubičasti leptiri
u mislima
ispijam šalicu mjesečeve prašine

u mislima
previše toga zamišljam

- 09:34 - Komentari (17) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 23.05.2011.

od kuće-oko kuće-do kuće

Na relaciji od kuće-oko kuće-do kuće: što uz vrt ispod balkona, što uz cestu, što vrteći se oko jednog te istog grma, u jutarnjoj potrazi za neobičnom florom i faunom izbjegavajući krplje.
Kako uz ružu i brnistru ne poznajem druge modele, prilijepila sam im izmišljena imena.

Photobucket
u vrtoglavici sparine

Photobucket
žmirkam na desni pogled

Photobucket
nisam raspoložen za portrete

Photobucket
jutro u solariju brnistra

Photobucket
odmorište pupoljak

Photobucket
šetnja ljubičastim padinama

Photobucket
sad me ima sad me nema

Photobucket
brodolom jedne rojžice

- 09:45 - Komentari (19) - Isprintaj - #

srijeda, 18.05.2011.

to se samo ja igram sa slovima

Jutro u jednom grad, uska ulica pokraj tržnice, nekoliko stolova, kutija i prodavačica, i da, jedno dječje pitanje: Mama, hoćeš li mi kupiti pile, te nekoliko mogućih odgovora.

mama koja nije naučila reći da
Ne! Ne dolazi u obzir. Što ti sve nećeš smisliti. Kad budeš velik, kupi si što god hoćeš, možeš si kupiti i nilskog konja. Samo da znaš, više nikada ne ideš samom u grad.

mama koja je sklona izmotavanju
Joj zlato, ne znam je li to baš pametno. Pile treba hraniti, a to košta. A onda, treba za njim i počistiti. No, ako obećaš kako ćeš ti voditi brigu o njemu, može, ali znaj kako će jako brzo narasti. Što ćemo onda s njim? Jesu, jesu slatki su, imaš pravo. A, da to ostavimo za drugu godinu ili da ti kupimo zlatnu ribicu? Moramo svakako popričati s tatom. Ne bi ti radije da ti mama kupi novi autić ili lizalicu? Ma, vidi ih kako nas gledaju. Hajde, idemo na sladoled.

mama koja pere ruke nakon pranja ruku
Slušaj srećo svoju mamu. Pile je neuredno, isprljat će nam cijelu kuću. Ne, ne možemo ga držati niti na balkonu, jer bi nam uništilo cvijeće. I k tome, pile nije baš mirišljava životinjica. Tko zna odakle je uopće stiglo i u kakvim su ga uvjetima držali. Sigurna sam kako je zaraženo nekim bakterijama. Ne, niti neki drugi kućni ljubimac ne dolazi u obzir, što ako si alergičan na perje ili dlaku. Ne, ne ni plišano pile ili bilo koja druga životinjica, znaš i sam kako ih izrađuju od sumnjivih tkanina.

mama koja se šlepa drugim mamama
Nećemo kupiti pile. Čuj, možemo ići popodne kod Petrove mame, oni su jučer kupili pile. Može? Niti psa. Za koji dan mama će te odvesti kod Majine mame, oni imaju dva psa, velikog i malog, pa se možeš s njima poigrati. Ne, ne mi nećemo imati kućnog ljubimca. Ribice može vidjeti u onoj novoj dječjoj enciklopediji. Da samo znaš koliko sam je skupo platila.

mama koja je sasvim obična

Photobucket

Photobucket


Photobucket

- 22:07 - Komentari (44) - Isprintaj - #

utorak, 17.05.2011.

putovanje leđima okrenuto

koraci ne zaboravljaju svoje najdraže ulice
u lijevom pogledu prolaze tramvaji
slanac i perec, nešto kao suvenir za povratak

„imaš more“ govore
klimam glavom, a zapravo
ne razumijem što pričaju

plave uvale izblijede bez crvenožute jeseni
glasovi valova su nespretno bačene kockice
na sjeveru sjevera
u krošnji breze
zeleni leptiri pjevaju novogodišnje zvončiće

tonalitet putovanja sepia
zapisujem sjećanja u sjećanje
trava je duboko zelena
a makovi crveniji od crvene


prepuštam vas razglednicama s kišnim potpisom


Photobucket


Photobucket


Photobucket


Photobucket


Photobucket


Photobucket


Photobucket


Photobucket


Photobucket


Photobucket


Photobucket


Photobucket

- 10:39 - Komentari (14) - Isprintaj - #

četvrtak, 12.05.2011.

kako to, da tebi još ništa nisam napisala

mojoj mami

Photobucket

jednom sam slušala kako pucketa jutro
iz znatiželje sam nacrtala polje tratinčica,
kišno jutro
i kolač od sira kako rastu iz istog lončića

jednom je padalo sunce
plovila sam valovima
i čitala knjigu crvenih korica
ako ikada napišem knjigu bit će to tek list papira

jednom sam namjerno zaboravila kišobran
i zamisli, dogodilo se ništa
no dobro,
dogodio se smijeh bosonog trčanja glavnim trgom

jednom sam sanjala djevojčicu
rasla je iz lakta moje lijeve ruke
spuštale smo se prema moru
svijet je začuđeno promatrao igru
njezinih plavih
i mojih smeđih uvojaka
probudila sam se i nazvala je
Rutvica

jednom sam kupila orhideju
darovala sam joj priču
i osam sestrica

a, onda sam i tebi darovala orhideju
kad te novo jutro probudi
neka te uz šalicu kave
podsjeti na mene
koju tek trebaš otkriti
.
.
.
svaki početak je težak
pa ipak, u ponoć
Sunce obuje izgubljenu cipelicu
i putuje

- 14:19 - Komentari (11) - Isprintaj - #

srijeda, 11.05.2011.

putujemo

Photobucket

u petak putujemo
gospodin Auster i ja
ja putujem u zelenoj torbi
on u koricama Newyorške trilogije
nadam se kako ćemo sjediti uz prozor
tako mu mogu pokazati more brnistre
na izlazu iz grada

destinacija: sjever, moj grad
jedna Ja još uvijek spava na valovima zagrebačke magle
popit ćemo kavu, iako ga više zamišljam kao ljubitelja
čaše crnog vina

razlog: večera
(prošlo je 20 godina kako smo zatvorili vrata osnovne škole)
veselim se susretu
no, što ću reći
tko sam?
što sam?
njima ne mogu, kao vama pričati o svojoj brezi

haljina, suknja,košulja ili
moja dobitna kombinacija već šesto proljeće
crna, kratkih rukava sa zelenim zmajem
tako svejedno
u tih par sati, nitko me neće pročitati

još
četkica za zube
crna maskara
…i poneka sitnica
…i nešto od tebe, ali što?

tvoja slika, igračka, crtež
što mame stave u džep
za prvo putovanje bez dječaka?

- 13:57 - Komentari (15) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 09.05.2011.

u sjećanje...

...na našu dragu mamu, baku i prabaku

- Dobra kuharica nikad ne ostavlja ručak kako bi se sam skuhao - govorila je baka čisteći glavicu češnjaka.
- Kako to misliš? - upitala je djevojčica bojeći svoj crtež.
- Ručak treba neprestano nadgledati, kad god zatreba promiješati - objašnjavala je baka sitno sjeckajući očišćeni češnjak. - Treba mu udahnuti dušu.
- Da bako. - Djevojčica se potvrdno nasmiješila, kao da razumije svaku bakinu riječ.

U jednoj od ladica kuhinjskog elementa baka je držala noževe: nož sa zupcima za kruh, najoštriji za meso, mali s narančastom drškom za povrće, pa nož za nareske…itd.
Godinama me je ta priča o podjeli nasmijavala, ponekad čak i živcirala, posebno ako sam kojim slučajem posegnula za krivim nožem.
Danas kuham s ljubavlju po bakinim savjetima, a umjesto noževa, imam cijelu galeriju drvenih kuhača: svaka je za drugo jelo, naravno.
…..

Kad sam dolazila za školskih praznika, na vratima bih najprije zagrlila i izljubila baku, da bi se trenutak kasnije izgubila iza vrata dnevnog boravka, točnije u srcu crnog ormara. Tu je bilo bakino carstvo slatkiša. Kad bi otvorila ormar, cijela bi soba zamirisala na slatko.
U srcu ormara već dugo stoji samo nekoliko tvrdih bombona i ne sjećam se kad je baka zadnji put njega pospremila čokoladu, no ja sam ga po navici još godinama otvarala.
…..

Sjećam se kako sam s bakom obišla nekoliko zlatarnica, sve dok nismo naišle na zlatara koji je imao hrabrosti probušiti moje ušne resice: svi drugi su govorili kako je to nemoguće, jer su mi iste male.
I baka je bila uz mene, držeći me za ruku.
Baka je ostala vjerna probušenim ušima, dok su moje rupice nažalost zarasle. Ako sam odem kod zlatara, tko će me držati za ruku?
…..

Po zanimanju profesorica zemljopisa i povijesti, no ipak bih istaknula njezinu ljubav prema povijesti Grčke. Čitala je sve što bi joj došlo pod ruku, no „Grčko blagom“ se uvijek iznova vraćala.

- Što bi željela da ti donesemo iz Grčke? - upitala sam je prije puta.
- Cde Meline Mercouri s pjesmom "Ta pedia tou Pirea" .
Otpale su nam noge na ulicama Atene dok nismo pronašle trgovinu, no bez Meline se mama i ja nismo htjele vratiti.
.....

Njezina druga velika ljubav bila je klasična glazba, a njezin najdraži skladatelj, čudo od djeteta, Mozart.
Svoju ljubav prema glazbi baka je pretočila u knjigu „Sprehodi po glasbi“.

Za svoju dušu baka je svirala pianino, a ja sam najviše voljela kad bi mi zasvirala Larionovu „Kalinku“.
…..

Bio je petak. Baka i ja smo se kao i bezbroj puta do tada čule na telefon. Pitala me kako ja pripremam blitvu s krumpirom.
- Čujemo se i vidimo se! - završila sam razgovor, te odložila telefonsku slušalicu ni ne sluteći kako će to biti naš zadnji razgovor.

Baka nas je iznenada, krajem zime napustila.
Baka je voljela proljeće i proljetne šetnje, a ovi proljetni dani tako polako prolaze.
I sanjala sam kako je želim nazvati.
Skuhala sam ručak i poželjela sam je nazvati: zastala sam nasred dnevnog boravka, izgubljena i uplakana.
…..

U tišini jutra, zamiriše kava iz bakine Moke. I opet sam na školskim praznicima, a moja baka kao i tada sjedi preko puta stola i smiješi se.
Tu je, u mojim sjećanjima, uz mene.
A onda je zamislim kako iza nekog oblaka s Mozartom rješava križaljke i sama se nasmiješim.
I znam, baka bi voljela da nastavim dalje s osmijehom.

- 09:10 - Komentari (18) - Isprintaj - #

utorak, 03.05.2011.

kako sam probudila puževe

Photobucket
sanjala sam velike, kao ugljenom nacrtane, tamno plave valove
koji su pred mojim pogledom gutali kuće
(sjećaš se, taj sam ti san prepričala dva dana prije potresa)

u jednom sam snu bila poznati fotograf na godišnjem odmoru
od tog su mi sna kao suvenir ostale dvije bore smijalice

pa, onaj koncert
za koji sam zaboravila riječi mojih stihova

noćas me posjetio san bez snova
još samo da se mogu sjetiti na kojem sam ga boku sanjala



Photobucket
tko god da je krivac
moja zelena majica,
kuhalo na paru u kojem pripremam kelj
ili šalica kave, čije je vanjsko lice oslikano točkicama
poželjela sam, biti puž
sasvim običan, mali, znatiželjni, s kućicom na leđima puž

voljela bih
poput njega biti svoja na svojem

dosadile su mi ove poput stranca, neugledne, podstanarske pločice


Photobucket
tu i tamo
zaigramo igru „da sam ja netko“
i tko god da ja jesam
u mojoj igri uvijek, na svakom balkonu
umjesto čarapa i potkošulja raste cvijeće

ja sam otišla korak dalje
ne vjeruješ
čekaj, čekaj dok ti za koji dan poslužim mini salatu od rajčice i bosiljka


Photobucket
jučer sam obišla nekoliko knjižara
dočekao me uvijek isti odgovor: „žao nam je, no nemamo tu knjigu“

popodne sam je pronašla
ispod stolića, u kutiji punoj knjiga sa sjevera

vrijeme je da preispitam svoje postojanje
u svojem nepostojanju



Photobucket
zbog južine
ili ovih narančastih latica
kroz jutro me poput vjernog psa slijedi glavobolja

bilo da je sunce ili kiša
ovi se proljetni dani vuku poput sjede starice
(tugom je ispunjeno moje proljeće, no sad ti neću o tome pisati)

prepisat ću na papir sve stihove
i poklonit ih vjetru
možda će tako brže narasti krila
novome ljetu

- 14:55 - Komentari (24) - Isprintaj - #