u sjećanje...
...na našu dragu mamu, baku i prabaku
- Dobra kuharica nikad ne ostavlja ručak kako bi se sam skuhao - govorila je baka čisteći glavicu češnjaka.
- Kako to misliš? - upitala je djevojčica bojeći svoj crtež.
- Ručak treba neprestano nadgledati, kad god zatreba promiješati - objašnjavala je baka sitno sjeckajući očišćeni češnjak. - Treba mu udahnuti dušu.
- Da bako. - Djevojčica se potvrdno nasmiješila, kao da razumije svaku bakinu riječ.
U jednoj od ladica kuhinjskog elementa baka je držala noževe: nož sa zupcima za kruh, najoštriji za meso, mali s narančastom drškom za povrće, pa nož za nareske…itd.
Godinama me je ta priča o podjeli nasmijavala, ponekad čak i živcirala, posebno ako sam kojim slučajem posegnula za krivim nožem.
Danas kuham s ljubavlju po bakinim savjetima, a umjesto noževa, imam cijelu galeriju drvenih kuhača: svaka je za drugo jelo, naravno.
…..
Kad sam dolazila za školskih praznika, na vratima bih najprije zagrlila i izljubila baku, da bi se trenutak kasnije izgubila iza vrata dnevnog boravka, točnije u srcu crnog ormara. Tu je bilo bakino carstvo slatkiša. Kad bi otvorila ormar, cijela bi soba zamirisala na slatko.
U srcu ormara već dugo stoji samo nekoliko tvrdih bombona i ne sjećam se kad je baka zadnji put njega pospremila čokoladu, no ja sam ga po navici još godinama otvarala.
…..
Sjećam se kako sam s bakom obišla nekoliko zlatarnica, sve dok nismo naišle na zlatara koji je imao hrabrosti probušiti moje ušne resice: svi drugi su govorili kako je to nemoguće, jer su mi iste male.
I baka je bila uz mene, držeći me za ruku.
Baka je ostala vjerna probušenim ušima, dok su moje rupice nažalost zarasle. Ako sam odem kod zlatara, tko će me držati za ruku?
…..
Po zanimanju profesorica zemljopisa i povijesti, no ipak bih istaknula njezinu ljubav prema povijesti Grčke. Čitala je sve što bi joj došlo pod ruku, no „Grčko blagom“ se uvijek iznova vraćala.
- Što bi željela da ti donesemo iz Grčke? - upitala sam je prije puta.
- Cde Meline Mercouri s pjesmom "Ta pedia tou Pirea" .
Otpale su nam noge na ulicama Atene dok nismo pronašle trgovinu, no bez Meline se mama i ja nismo htjele vratiti.
.....
Njezina druga velika ljubav bila je klasična glazba, a njezin najdraži skladatelj, čudo od djeteta, Mozart.
Svoju ljubav prema glazbi baka je pretočila u knjigu „Sprehodi po glasbi“.
Za svoju dušu baka je svirala pianino, a ja sam najviše voljela kad bi mi zasvirala Larionovu „Kalinku“.
…..
Bio je petak. Baka i ja smo se kao i bezbroj puta do tada čule na telefon. Pitala me kako ja pripremam blitvu s krumpirom.
- Čujemo se i vidimo se! - završila sam razgovor, te odložila telefonsku slušalicu ni ne sluteći kako će to biti naš zadnji razgovor.
Baka nas je iznenada, krajem zime napustila.
Baka je voljela proljeće i proljetne šetnje, a ovi proljetni dani tako polako prolaze.
I sanjala sam kako je želim nazvati.
Skuhala sam ručak i poželjela sam je nazvati: zastala sam nasred dnevnog boravka, izgubljena i uplakana.
…..
U tišini jutra, zamiriše kava iz bakine Moke. I opet sam na školskim praznicima, a moja baka kao i tada sjedi preko puta stola i smiješi se.
Tu je, u mojim sjećanjima, uz mene.
A onda je zamislim kako iza nekog oblaka s Mozartom rješava križaljke i sama se nasmiješim.
I znam, baka bi voljela da nastavim dalje s osmijehom.
|
