piskaralo Tixi

isplakala sam listopad

krajem ljeta
koračala sam kroz mirisno popodne ružmarina
tišina povjetarca sunčala se u mojim trepavicama
udahnula sam toplinu ljeta
i u cvjetovima oleandra prepoznala tvoje sjede pramenove

pogledaj me - znala si govoriti - kosa mi je sva kovrčava kao u ovce
nije bako - tješila bih te u zagrljaju - lijepo ti stoji, izgledaš mlađe
ma što to pričaš – namrštila bi pogled i odmahnula rukom

kolona kišnih kapi odjekuje gradom
za sjećanje
za tebe, popila sam šalicu cimeta
i kako jesen raste
nedostaješ sjećanju
sve više