puž kao kućni ljumibac
posvećeno Gustirni
Bilo je ljeto, 2002-ga i još jedna prekrasna istarska noć u nizu, obasjana zvjezdicama i smijehom. Sjedili smo na terasi osluškujući koncert cvrčaka. Na dva koraka od mojeg lijevog stopala gmizao je puž. Položila sam ga na dlan, promatrajući njegova znatiželjna ticala. Nije se bunio, već je smjelo krenuo u istraživanje, putujući svojim stopalom duž moje ruke. Bila je to ljubav na prvi pogled, a mali je puž, probudio oblak mojih zrnca ludosti.
Ovaj je ljepotan stigao iz Istre, u vrećici punoj rajčica. Kad sam ga pronašla u hladnjaku bio je mali, mali, mali. Uredila sam mu staklenu kuglu: na dno sam stavila zemlju, a povrh nje raznorazno povrće. Od svega ponuđenog, pužić je najviše volio rajčice. Živio je i rastao s nama u Zagrebu do sljedećeg ljeta, kad sam ga vratila njegovim korijenima.
Pužić je dobio ime i prezime, zvali smo ga Pancho Puž. I ne samo to, bio je prvi puž za kojeg mogu reći kako je bio naš kućni ljubimac. Od tog dana, s nama uvijek živi neki puž.
Kao kućni ljubimci puževi su neizmjerno jednostavni i nisu zahtjevni. Pužiće i puževe držim u velikom plastičnom akvariju, koji ima poklopac s rupicama, tako da pužić ima zraka, a opet nema opasnosti kako će odlutati. Osim zemlje, na dno plastičnog akvarija, može se staviti i suho lišće, u kojega se oni vrlo rado zavlače. Redovito im treba mijenjati povrće i voće, jer je podložno truljenju.
Za pužića je najbolje ako njegovu plastičnu kuću držite vani, recimo na balkonu, jer ukoliko je držite unutra, pužić će većinu vremena prespavati. Isto tako, tada imate priliku vidjeti kako se s kapima kiše vaš pužić budi iz sna.
Dok su mali, trebate s njima postupati pažljivo, kako im ne bi oštetili kućicu. Kad pužića položite na dlan, on će najčešće zbog topline dlana ispuzati iz svoje kućice. Prilikom ovakvih druženja dobro je imate vlažne dlanove, kako bi pužiću olakšali putovanje. Ako vaš pužić spava, nemojte ga pokušavati odlijepiti od podloge za koju se drži, možda raste, a tada je rub kućice mekaniji i također podložan lomljenju.
Zanimljivo je to, što je većina pužića pronašla mene. Poslije Pancha, još su neki pužići stigli u vrećicama raznoraznog povrća. Neke sam pronašla u povrću s tržnice, a s nekim drugima sam se susrela u trgovini.
Ovog mi je ljepotana i njegovog prijatelja, koji nije na fotografiji, mužić donio s puta. Pronašao ih je na obroncima sjevernog Velebita, a meni je prodao priču kako je pokupio dva autostopera. Naravno kako sam ga tada trudna zasula kišom raznoraznih pitanja, a vrhunac je bila njegova izjava kako me čekaju ispred vrata. Tad mi se upalila lampica i znala sam kako je riječ o puževima.
Puževi (Gastropoda) su jedan od osam razreda u koljenu mekušaca.
Površina tijela puževa pokrivena je slojem stanica koje izgrađuju pokožicu (epiderma). Ispod nje se nalaze brojne žlijezde koje izlučuju sluz po kojoj se puž kreće pomoću stopala. Pužev živčani sustav dobro je razvijen i sastoji se od više ganglija. Oni podražuju glavu, stopalo, probavilo i plašt. Na glavi ima velika ticala (oči u obliku mjehurića) i mala ticala (opip, osjetilo za ravnotežu i njuh).Probavni sustav počinje ustima u kojima se nalaze trenice za usitnjavanje hrane, zatim se na usta nastavlja ždrijelo, pa jednjak koji prelazi u želudac. Hrana se u ustima miješa sa sluzi žlijezde slinovnice. Hranjive tvari krv raznosi po tijelu, a neprobavljene čestice izlučuje kroz crijevni otvor. Puževi imaju otvoreni krvotok što je ujedno i evolucijski napredak. Krv im nakon izlaska iz žila ulazi u šuplje prostore među organima. Odatle krv stanicama predaje hranjive tvari i kisik, a uzima štetne tvari nastale staničnim disanjem i odnosi ih do organa koji ih izlučuju. Srce se sastoji od jedne klijetke i jedne pretklijetke. Za izlučivanje koristi nefridije koje često zovemo bubrezima. Puževi su pretežno dvospolci i oplodnja je unutarnja. Poznatiji puževi na kopnu su vinogradnjak, prugasti živičnjak i puž balavac. U moru su česti puž volak, priljepak, ogrc i drugi.
Nije jedan od naših pužastih kućnih ljubimaca nije završio u loncu. Na tanjuru nisam imala puževe ni prije ni poslije bilo koje puž priče. Svi puževi i pužići imaju još jednu zajedničku priču, prije ili kasnije svi su se vratili u prirodu.
Najzanimljiviji susret imala sam s nanaricom na Hvaru. Kad sam je položila na dlan, na moje je iznenađenje u svoj svojoj ljepoti i bojama provirila iz svoje kućice, a ja sam je brže bolje fotografirala, te vratila u more.
Znatiželjna je nanarica postala slavna, kad su je objavili u časopisu „Otvoreno more“.
Ovih se dana družimo s ovim mališanom. Kako je naš drugi kućni ljubimac, zeko Čarli najveći ljubitelj peršina, vratila sam se iz Dione s vrećicom punom peršina. Bila je to prava šuma peršina, stoga sam pužića pronašla tek drugi dan. Iako je cijeli dan proveo u hladnjaku, izgledao je dobro. Odmah sam mu pripremila plastični akvarij, a svakih nekoliko dana Roko i ja mu donosimo novu hrpicu lišća.
Kad preskočite uvjerenje kako je puž gmizavo i ljigavo biće, na najboljem ste putu da pronađete svojeg pužastog prijatelja.
|
