kolovoz
uljuljala sam se u
ljeto, povjetarac borova i
dvogodišnje zagrljaje
udišem toplinu sunčeve prašine,
kamenčiće soli i
kotrljanje šarenih loptica
…
u hladu srpanjskog četvrtka
- koliko on ima godina? – upitala me radoznalo
- sad će dvije! – odgovorila sam važno
- bez pola? – podignula je obrve
- bez pola – nasmiješila sam se
- ja imam tri bez pola – namrštila je usnice
…
i dani kao da bježe
dok koračam uz tvoje djetinjstvo
i već se jesen meškolji
na rumenim obrazima maginja
|