piskaralo Tixi

dan bez

slušala sam
kako po bijelim kamenčićima
udara kiša
pokraj mojih je radoznalih koraka
raslo plitko jezero
vjetar se spotaknuo o grane topole
i povukao za sobom
uplakane listove
u džepu kaputa
otkrila sam nepostojanje fotoaparata
pomislila sam na gumene čizme
koje me na nekoj polici
predugo čekaju
dok je
površinom jezera
ne fotografirano lišće
plovilo prema svojim uvalama

Copyright © by Tixi, 2007.

samo da potraje

nepomično nad gradom
stoje pepeljaste nakupine
škropeći ulice igličastim kapima

nekoliko je požutjelih listova
proletjelo pokraj autobusa
u boji suncokreta

jutros mi je
na kažiprstu sjedila žabica
pozdravila je svako stablo lovora
i mahala crvenim šeširom
kiselim prolaznicima

skuhala sam si kavu
i na krilo položila Fantea
pročitala sam nekoliko stranica
i o njima ti znam reći
jedno veliko ništa osim
da sam u jednom odlomku
srela miša Pedru

imam tu naviku
kućnim ljubimcima prišiti ime
ni puž nije pošteđen
ime mu je Pedro

samo da potraje
duže od knjige
duže od igličastih kapi kiše

Copyright © by Tixi, 2007.

kopija

na samom rubu stola
obasjana rumenim mirisom cimeta
sjedi crvena šalica

mrežom gustih trepavica
provlače se sjene
prešućenih pogleda

iza dva sloja teških zavjesa
niz koje se spuštaju vodopadi mjeseca
pronalazim još jednu subotu

njezinim se licem
slijevaju boje
nestvarnog prizora

kiša listopadskih osmjeha
ogrnutih slanom maglom
tek blijeda kopija

zagrebačkih ulica

Copyright © by Tixi, 2007.

spavaš?

pismo

napisat ću riječ
i dodati joj dvije
i u njih zamotati misli
napisat ću stih
i dodati mu dva
i u njima se skriti
još kad bih uspjela izabrati
veličinu slova
napisala bih pismo

kako napisati
pismo koje sam ti odavno
poslala

Copyright © by Tixi, 2007.

Oliva
ribica koja želi biti...

zrnce pijeska

sitnim je koracima krenula
put pješčane plaže
opšivene grmovima ružmarina i lavande
u meke tragove njezinih stopala
zakoračilo je blijedo lice mjeseca
spustila se na tepih vlažnih zrnaca
i prepustila čipkastim prstima valova
stigla je taman na vrijeme
sunce je preko ramena prebacilo
večernji kimono oslikan tamnim cvjetovima božura
sjajnom je pučinom prolazio
veličanstveni prekooceanski putnik
zatvorila je oči i otplovila
na palubi
vjetar je ljubio pramenove njezine duge kose
poljupcima s aromom slatke vanilije
u pratnji klavira
plesnu je dvoranu zarobio glas
u boji rascvjetanog limuna
na njezinu je ušnu resicu sletjela
nostalgična priča o tangu
čije su riječi iz dubokog sna
prizvale neispunjene snove
trgnula se na
krik brodske sirene
zajedno sa zrncima pijeska
sa dlanova je otresla nježna sjećanja
usnicama je ispisala zbogom...
jedno se zrnce sjećanja
otkotrljalo iza
njezinog pogleda

Copyright © by Tixi, 2007.

dodatak: audio "zrnce pijeska"

Kako je piskaralo ubilo romatiku

- Ljubavi!
- Molim?
- Tako su sjajne večeras.
- Što?
- Zvijezde!
- Jesu, da.
- Draga!
- Da?
- Pitam se koja je naša?
- Ma što?
- Pa, zvijezda!
- A to.
- I mislim si...
- A što to?
- Kako bih jednu skinuo i poklonio ti je.
- Aha!
- A ti?
- Što sa mnom?
- O čemu ti misliš?
- O bureku s mesom!

Copyright © by Tixi, 2007.

mala i velika

mojem tati, koji je rano jutros prvi vidio, te mi odmah javio

mojoj baki

djetinjstvo!
u krošnji marelice
kuhane rajčice

Copyright © by Tixi, 2007.

za ljubitelje kiše
u svim varijantama
i bojama


Peter Gabriel "Red rain"

sunce!
u djedovom kaputu
slatke naranče

Copyright © by Tixi, 2007.

sunčanje na Ovčicama

draga lg, biće na mojem ramenu je zamorčica Roxi
kad leži na svojem žutom ručniku zovem je Roxi Sun

razglednica s Ovčica

priča se kako
pristaješ samo na sve
ista smo priča

Copyright © by Tixi, 2007.

photo by Hipi

jesen je!
u meni zelena pjesma
proljeće sam

Copyright © by Tixi, 2007.

pričajmo priču

vidjeli smo ga u gradu
osmijeh mu se poput vodopada
slijevao niz lice
zaneseno je prolaznicima po tko zna koji put
pričao o njoj
uvijek je pričao o njoj
prvoj i posljednjoj ljubavi
sreli su se slučajno
negdje
nekada
prije godinu dvije tri
pričao je i nama
jučer prekjučer ili dan ranije
kako ljubi odraz njezinog lica
u svjetlosti svijeće
s podsmijehom smo ga slušali
iz naših se pogleda čitala misao
ovaj je lud
prepričava priču iz palete
jeftinih ljubavnih romana
nismo vjerovali
ni u jednu riječ
ni u jedno slovo
ni u jednu ljubav
vidimo ga u gradu
na ulici spava poput anđela
s blagim osmijehom u kutu usana
ljudi u bijelom ga užurbano
podižu okreću skidaju otvaraju
pred našim očima
na sivom asfaltu
crvene trešnje dozrijevaju
dok iz razjapljene utrobe
odjekuje tup tup tup
utihnuo je
žamor radoznalih očiju
sutra prekosutra niti dan poslije
nećemo ga vidjeti
ali ćemo na ulicama pričati priču
o čovjeku čije je srce
i u smrti pričalo
o jedinoj ljubavi

Copyright © by Tixi, 2006.

prehlađeni žabac Kre...

hand made by Tixi

kamen spoticanja ili
kamenčić sreće?
tvoja sam

Copyright © by Tixi, 2007.

laughing granny, sretan ti put

na tvojem licu
djevojko, sunčeva stopala
Japan ti je ime

Copyright © by Tixi, 2007.