Grčka...treći dio
 
Slijedeće jutro, u nedjelju još jednom smo krenuli put Peloponeza. Ovaj put preko Korintskog kanala.
Prvi put u povijesti, ideju o presijecanju kanala, kojim bi se povezalo Jonsko i Egejsko more, iznio je Perinader, u sedmom stoljeću pne. Njegovu je ideju porazila veličina samog podviga. Kroz stoljeća, brojni su se velikani poigravali idejom o presijecanju kanala, uključujući Aleksandra Velikog i Kaligule, no tek je Nero, bio taj koji je prvi put zamahnuo zlatnim čekićem, zadavši prvi udarac tvrdom kamenu. No, njegovu su ideju zaustavili prodori Gala.
Presijecanje kanala završeno je tek u 19 stoljeću, od strane jedne francuske inženjerske kompanije.
Sam kanal dugačak je 6 km i širok 23 metra.
Nažalost, kada smo prelazili kanal, niti jedan veliki brod nije prolazio, pa nismo imali priliku vidjeti kako to izgleda.
Inače, bojim se visine, pa je prijeći kanal pješice za mene bio pravi podvig. Nagradila sam se ovom slasticom bogatom suhim gržđicama.
 
Naša slijedeće stanica bio je Epidaurus: Asklepijevo svetište.
Asklepije u grčkoj mitologiji bog je liječništva, sin Apolona i nimfe Koronide. Asklepijev je pandan u rimskoj mitologiji Eskulap, a bio je znan i pod egipatskim imenom Imhotep. Prikazivali su ga slično Zeusu, no uz Eskulapa su uvijek bile zmije koje su, zbog mogućnosti skidanja kože, bile simbol pomlađivanja. Osobito je bio štovan u Epidauru u Argolidi. Njegove su se svetkovine slavile dan prije dionizijskih svečanosti
Asklepijevo najpoznatije svetište bilo je u Epidauru (Epidaurus) u Argolidi te na otoku Kozu gdje je Hipokrat, poznati liječnik, vjerojatno počeo karijeru.
U Asklepijevu su čast zmije rabljene u iscjeliteljskim ritualima. Neotrovne zmije ostavljene su da pužu na podu gdje je bolesnik spavao. Katkad su i sveti psi lizali rane. Brojni su liječnici u hramovima iscjeljivali u čast Asklepija, a dolazili su im i brojni hodočasnici. Originalna Hipokratova zakletva spominje i Asklepija: Kunem se Apolonom liječnikom, i Asklepijem, i Higejom, i Panacejom i svim ostalim bogovima...
Osim muzeja, u kojem su izloženi broji medicinski instrumenti toga vremena, obišli smo i najočuvaniji antički teatar, u kojem se i dan danas održavaju kazališne predstave i koncerti, a može primiti 18 000 gledatelja.
Vodič je rekao, kako će nam kada se svi popnemo do najvišeg reda, a ima ih 55, baciti novčić u sredinu same pozornice. Akustika tog teatra nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Naime, kada stojite nad kamenom, koji se nalazi u samom centru pozornice, dovoljno je šapnuti, a vaš će glas jasno i glasno čuti i najudaljeniji gledatelj. Umjesto našeg vodiča, spustila sam se ja. Bacala sam novčić, gužvala papir i pjevala. Kasnije mi se pridružila i kolegica A. Ne znam kako se čuje novčić, ali znam kako je bilo fantastično pjevati i pričati iznad tog kamena, koji tako lako prenosi glas.
 
Osim pogleda na maslinike, vozeći se grčkim cestama možete uživati u rascvjetanim grmovima oleandra.
Mama je rekla kako kod njih, oleandri rastu poput korova.
Mahnuli smo Epidaurusu i krenuli prema Mikeni, usput smo zastali pored ostataka jednog s ceste vidljivog kamenog mosta, za te se mostove vjeruje kako su ih gradili sami kiklopi.
 
Pred Lavljim vratima sam zatvorila oči i duboko udahnula. Trebalo se je vratili u daleku prošlost i pokušati zamisliti grad, kojega je Homerov opisao kao grad "bogat zlatom".
 
Od vrelih sunčevih zraka sklonili smo se u muzej.
 
Obilaskom muzeja u Mikeni došao je i kraj našem boravku u Grčkoj.
 
No, prije samog ukrcaja na brod, za natrag ostalo je malo vremena, pa smo se mama i ja počastile.
Ona je smazala grilled feta, koja je zapečena s povrćem, a ja saganaki, zlatni komadić feta sira.
nastavlja se...
|
