Posjet iz svemira
|
Ljudi su doista prilično ograničeni. Toliko toga ne znaju (ja ne kažem da znam, jer sam baš nedavno ponavljao sam sebi poznate riječi jednog filozofa: 'znam da ništa ne znam') Jer što čovjek više otkriva i saznaje, to je svjesniji koliko je još njegovo neznanje. Koliko zapravo malo zna. Dok ljudi, koji su ograničeni i površni, "misle da sve znaju", da su "pokupili svu pamet svijeta", ili kako se to već kaže... pa vole pametovati i praviti se mudri... Što hoću reći? Mislim da mnogi ljudi ne znaju neke osnovne činjenice o svijetu u kojem žive... Npr. o svemiru - jer svatko od nas živi - ne samo na Zemlji - nego i u svemiru, jer Zemlja je na kraju krajeva u prostranstvima svemira! Znanstvenici i astronomi otkrivaju toliko toga o svemiru. Priča se o anti - svemiru ili paralelnom svemiru... pa o holografskom svemiru. Da je svemir zapravo jedan hologram... Zatim, da je svugdje oko nas energija, tj. polje energije, a da materija zapravo predstavlja razrijeđenu energiju itd. To su vrlo zanimljive stvari i spoznaje do kojih znanost dolazi... Hoću reći, da malo tko o tome razmišlja i da malo koga tako nešto zanima - nego se bave puno prizemnijim stvarima, kao što su npr. tračevi, politikanstvo, "biznis", ovakav ili onakav itd. No dobro, svatko se ima pravo baviti čime želi... Ali htio bih naglasiti da vjerujem da malo ljudi zna neke činjenice o svemiru u kojem živi. I kada bi znali - mislim da bi to malo proširilo njihovu svijest i horizonte Spomenuo bih samo neke zanimljive činjenice o veličini svemira. Zemlja je omanji planet, sunce je omanja zvijezda od stotine milijardi zvijezda u našoj galaksiji, zvanoj Mliječni put ili Kumovska slama. A drugih, sličnih galaksija ima još opet stotine milijardi! Pa, zamislite koliko je to!? Kakve su to udaljenosti, kad samo do nama najbliže zvijezde (od njih stotina milijardi) treba 4 godine putovanja brzinom svjetlosti (300.000 km/sek.) - da bi stigli tamo!? A do drugih, udaljenijih zvijezda iz naše galaksije trebalo bi kojih 50 ili 100 tisuća godina godina putovati brzinom svjetlosti, da bi stigli tamo... A do drugih galaksija onda? Ne znam - tu mi mozak staje... Kakve su to udaljenosti. A onda pitanje - jeli svemir konačan, ograničen? Po meni, izgleda da nije! Da je beskonačan... Jer gdje mu je onda 'kraj' i što bi bio taj 'kraj'? Osim toga, kažu da naš svemir nije jedini, da ih ima više... a tu je još i mikrokozmos... Jer kada idemo u dubinu, ni tu kao da nema granica: atom, proton, elektron, kvarkovi, kojih su pronašli na stotine ili tisuće... A neki kažu da vidimo samo jedan mali spektar onoga što postoji. Jer mi vidimo boje, koje su na određenim frekvencijama, a frekvencija ima više, nego ih mi možemo uhvatiti vidom ili sluhom. Brzine su također ogromne: jer Zemlja kruži oko Sunca... sunce kruži oko središta naše galaksije... galaksija sama također valjda negdje putuje kroz svemir itd. Konkretne brzine ne bih znao točno... Ovo mi je zanimljivo! Mi mislimo da stojimo na mjestu, dok se zapravo krećemo kroz prostor svemira ogromnom brzinom! Dakle, postoji toliko toga, osim nas, naše Zemlje i Sunčevog sustava (koje donekle poznajemo). Pa sam se uvijek pitao - jesmo li mi jedini u svemiru? Zapravo, kad sam to malo shvatio, bio sam siguran da nismo jedini! Međutim, nikada nisam vjerovao u NLO-e, upravo zbog ovih udaljenosti koje bi oni trebali prevaliti, da bi stigli do nas! A kad bi stigli - onda se ne bi valjda skrivali - nego bi nam se javili: da postoje i da su, evo, malo 'skoknuli' do nas, ha, ha. Međutim, u zadnje vrijeme vidio sam na Internetu dosta toga o tzv. Krugovima u žitu i to mi stvarno predstavlja zagonetku: čije je to djelo? Netko hoće reći da to rade neki ljudi, iz nekog hira ili tako nešto, pa da drugi to onda istražuju, ispituju, 'razbijaju glavu', što je to, kako je nastalo i što znači? No, stručnjaci koji to istražuju, kažu da to nastane u vrlo kratkom vremenu (preko noći ili u roku nekoliko sati) i stabljike žita pritom ostaju savijene, ali ne slomljene. Osim toga, oblici su uvijek geometrijski pravilni i pomalo zagonetni i umjetničke ljepote... Osobno sam sklon vjerovati da je to "njihovo djelo" - međutim te dvije stvari mi nisu jasne: kako su uopće mogli stići do nas? i zašto nam se konačno na jave? I sada moje pitanje - za komentare: što mislite, kako bi ljudi reagirali kad bi se odjednom pojavili naši "susjedi" iz svemira??? Za mene je to ponekad "normalno" (jer sam uvijek vjerovao da moraju postojati i drugi, osim nas u tom ogromnom svemiru), ali kad malo bolje pomislim, kad bi se netko od njih stvarno pojavio, mislim da bi "umro od straha" kad bi na nebu vidio tako nešto ili tu "svemirsku braću". I tko zna kako bi izgledali: kao ljudi ili kao neka drukčija, naravno super inteligentna bića? Što mislite kako bi ljudi reagirali na to? Bi li im izrazili dobrodošlicu ili bi ih možda čak vojno napali, u strahu od napada ili osvajanja Zemlje. Zapravo, mislim da su toliko nadmoćni, da bi nas mogli uništiti kompletno u jednom trenutku nečim sličnim ili jačim od nuklearne energije - kada bi im to bio cilj. Ali pretpostavljam da to ne bi bili neki toga tipa - osvajači. Mislim da bi oni imali neke "više norme ponašanja", ako bi bili toliko razvijeni, da dođu do nas. Ali tko zna... |
Svrstao bih to u npr. društvo, filozofija, psihologija i sl. ali nema takvih kategorija!
Pa, eto, vidjet ćemo, kako će se to dalje razvijati. Putem bloga želim se time podijeli i s drugim, potencijalnim čitateljima...
