četvrtak, 25.06.2009.

Godišnjica smrti staroga

Sjećate se? Već sam pričao o njemu.

Već je mnogo vode proteklo od tada. Gledam si nekad ruke dok pišem, i mislim si- Sinke, ovo su velike ručetine. Imam i par bora. Previše sam se smijao u životu.

Image Hosted by ImageShack.us

Moji prijatelji će uskoro postati očevi. Gledam njihovog starog, čim je čuo da se žene, otišao je na Sveučilište raspitivati se o doktoratu. Hoće nastavit tamo gdje je stao kad ih je dobio. Fora, zar ne?

Možda šašavo zvuči, ali si ne mogu zamislit da imam "nekog" muškog u kući. Ta ideja da ima neka muška osoba u ovome svijetu koja digne slušalicu i vikne "Kaje, mali, jesi našao posao ili buš opet došel cijedit starog?" meni je vrlo udaljena. Znam ga se često sjetiti, ali ta ideja da je netko u kući kojeg ja doživljavam kao tatu, kao da je izblijedjela. Kužite, kao da imate auto, prodate ga, i nakon deset godina pješačenja jednostavno vam se čini čudnim što ste prije vozili.

Svako toliko rekapituliram svoj život. Čini mi se da bi Charlie bio ponosan na mene. Postao sam, kao i on, bahata zbunjola koja se voli inatiti. Upisao sam i završio dramsku akademiju, i time valjda pomirio starog s Gavellom. Navodno se nisu mogli podnijeti. Ah, što sad, Bahun u pubertetu je jedna prilično opasna pojava.

Zamišljam ponekad da se stari samo pojavi. Obično ide tako da odem do parka, sjednem na klupu, i zamislim da samo laganim korakom stigne iz suprotna smjera, te sjedne. Nikakve patetike, nikakvog ushita. Da sjedne pored mene, i da izgledamo kao da smo se jučer zadnji puta sreli. I onda me pita "Kako ide?" na što ja odgovorim "A kaj da ti velim?"

"Ide tak, iz dana u dan."



Pričamo o svemu. Bez nekakva patetiziranja, i bez nekakva rastezanja. Ima stvari u kojima bi zadavio ljude koji me gnjave, a nekad bi zadavio mene radi toga što gnjavim ostale.

Ali nikad ovo nije nešto patetično. I na kraju, Charlie se ustane i veli da ide kupiti čokoladu, jer mu se jede slatko. I ode, i ne vrati se. A ja ostanem još par minuta, a onda mi dojadi i odem. Kao da će, kada se vrati, shvatiti da mi je dojadilo čekati i ode kući.

Charlie, Sinke, jedna klupa i čokolada....
.

- 20:14 - Komentari (5) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>