ponedjeljak, 18.05.2009.

Radna teka....

Bilješke iz "Svaštara work in progress" (stručno ime:radna teka dramaturga)

(Insert)

Image Hosted by ImageShack.us

Camus bajadere

Podne je već odavno prošlo, i u normalnim okolnostima ne bih pio kavu u ovo doba. Pa ipak, jutarnje buđenje kraj njene usnule kose činilo se tako dalekim da sam se morao okrijepiti, ne bi li na predstojećem sastanku bio barem do neke mjere budan. Na putu do kafića, učinio sam nešto što nikad nisam u svojem životu. Otišao sam u dućan, i bez ikakvog razloga kupio malenu kutiju bajadera. Žena je pitala treba li zamotati , što sam odbio, budući da nisam imao namjeru nikome darovati poslasticu. Iz navike ju je stavila u plastičnu vrećicu, koju sam jednako tako odbio. Izašao sam iz prodavaonice osjećajući njen zbunjen pogled na mojim leđima. Jer uistinu, ljudi izuzetno rijetko kupuju bajadere za sebe, uvijek se kupuju povodom rođendana ili nekog sličnog slavlja. Vjerojatno joj na pamet nije palo da ja tu kutijicu namjeravam otvoriti samo za sebe. Sjeo sam u kafić preko puta jednog parka. S druge strane ceste djeca su se igrala u pješčaniku pod budnim okom svojih baka koje su sjedile na klupama i razgovarale o vremenu.
«Dobar dan»-rekao je visok konobar.
«Kavu s mlijekom, molim vas.»
«Toplim ili hladnim?»
«Svejedno.»

----

Nazovi Danijelu

Danijela 225-448

Pozdravi Mikija (važno!)

----

Rima na čušpajz?

Paradajz

-----

«Dragi uzvanici, koristim ovu priliku da vas sve pozdravim na otvorenju još jednog turnira u najkompleksnijoj i najtežoj društvenoj igri u povijesti! Da, drage dame i gospodo, prošla je još jedna godina, i danas se po peti put okupljamo kod našeg dragog domaćina, Mladena. Možda ne u njegovoj dnevnoj sobi, kao što je dosad bio običaj, ali i ova će kuhinja poslužiti. Na kraju krajeva, ovaj put nešto je ipak drukčije. Da, ove godine naš jednotjedni turnir ima poseban čar. Naime, ovo je prvi susret kojeg održavamo s našim maturama na zidovima. Ne možemo ignorirati činjenicu da smo prošle godine još uvijek razbijali glavu s rasporedom sati i šalabahterima iz matematike, a ove se znojimo pred zgradama fakulteta ne bi li našli svoje ime iznad crvene crte upisa! Da, drage dame i gospodo, ovo je naš prvi susret ne kao malih prištavaca , već potencijalnih studenata.... dapače, konkretnih!»

----

Klima HG Spot LG 3300 kuna, mala, Elit 1700 kuna, 3,5 kw, Classe 1900 kuna

Vemil Samsung 2200 kuna, 3,5 kw

----

Volio bih da sam mu vidio facu.
Volio bih da sam vidio facu jadnom Janezu kada ga je zalokiralo. Ameri vjerojatno imaju i tu tehnologiju, da vidite neprijateljskom pilotu lice prije nego ga razletite. To bi im trebalo za prime-time CNN world report. I za objesiti nad kamin kao glavu od jelena. Ali to su bili Ameri a ja nisam želio misliti o Amerima u ovom trenutku.
Junfer se zaista iskazao.
Jedino što nije valjalo u cijeloj toj priči bilo je to konstatno laprdanje iz jednog promuklog zvučnika koje me je živciralo. Ruski. Ruski na petsto metara nad Ljubljanom.
Europska Unija, čovječe.
«Rezervoar pri kraju», «Meta zaključana»
To je bio najbolji let. Janezi su pobjegli čim su uvidjeli s čim imaju posla.
I šta ćeš sada?
Junfer gubi djevičanstvo.
Napravio sam jedan luping, čisto zbog svojeg gušta. Gorivo je već odavno bilo pri kraju i nisam mogao ništa učiniti s tim.
Dekan će me razvaliti kada skuži koliko sam potrošio na ovo.
Dekan sada sjedi u ministarstvu obrane i objašnjava Janezima da nisu poslali vojni avion u slovesnki zračni prostor. Ne MIG-31XXX. Mi to nemamo. Mi imamo samo malo pržolice.
Jedan janez se dignuo s piste. Nije se usudio prići niti jedan jedini kilometar bliže. MIG-31. Znajući da Slovenci u svoje vojno zrakoplovstvo ulažu jednako koliko i Hrvati, vjerojatno nema goriva da dođe do mene. A Junfer je pičio. Pičio kao da ga je neki tamo jadni slaven prije dvadeset godina obrušio na Afganistance.
«Meta zaključana»
Da sada imam jedan jedini «Sidewinder». Ili «Babušku». Pretisnuo bih taj izlizani crveni gumbić na debelom joysticku i zamislio kako babuška leti na janeza. Neka iskoči prije ili kasnije, ali bilo bi prekrasno da ga razletim samo zato što je NATO.
Fakat. NATO.
Junfer gubi djevičanstvo s američkom curom.
Ali Junfer i ja smo bili jednaki. Nismo imali municije. Mehaničari su izvadili topčinu prije deset godina a otvori za rakete pod krilima bili su prazni da prazniji nisu mogli biti.
Jedino što sam mogao bilo je bombardirati Ljubljanu.
Popeo bih se na dvije tisuće metara u zrak i onda pod pravim kutem, punom brzinom, jurišao prema tlu. Dok sam prolazio kroz slojeve oblaka, kroz uši mi je urlao Rambo Amadeus. Slušao sam ga iako su mi bubnjići pukli zbog pritiska u kabini.
Rambo razbija embargo.
I tada bih se ispravio. Probio zvučni zid u stilu top-guna. Što mislite kada padne prva bomba?
Da li je pala blizu mene?
Da li je pala na predsjednika?
Da li je pala na mene?
Bum.

-----

Camus nije napisao "Mrs. Dalloway"

-----

Kad si na uzdbrdici, prvo zakočiš, zatim stisneš spojku. Prebaci u prvu. Otpusti spojku dok se ne zavibrira, onda digneš kočnicu i auto kreće. Voziš na pol spojke. Pazi na pješake.

----

Pare:
Režije i stanarina cca 2000 kuna
Hrana cca 1000 kuna
Kredit za štednjak 200 kuna
Kredit za ormare 200 kuna

Luksuz:
Teretana 350 kuna
Fond za XBOX 360 50 kuna
Štednja za mamin dar 50 kuna
Štednja za curin dar 50 kuna
Štednja za svadbe 100 kuna
Štednja za crni fond 5 kuna

Nepredvidivi troškovi
Popravak cijevi u kuhinji 300 kuna
Dužan u knjižnici 50 kuna

Minus
327 kuna mjesečno
Prošli mjesec
320 kuna mjesečno
Bilanca: negativna

----

This is theatre in Zagreb. I like rare spots like this. It really gives you the idea of importance.
But I like it for some other reason: I work here. I go in the theatre group here and we make performances. And people can talk about our performances in the newspaper. If they want. You come and see me, and then if you work in papers you can write a critic about our work. We were always accepted in the papers. And we weren't communist or anti-communist. We were simply kids. This theatre is called Zagreb's theatre of youth and it doesn't need a new name. Imagine calling something « Zagreb's theatre of communists» or «Zagreb's theatre of people who doesn't like communists». It is too complicated. That is why I think they should leave this building alone. So that we don't have to think about all that. We kids shouldn't think about all that. We should hope for something better.

I could write more about my home city. But my friends are calling me for football and this is enough for the homework. Just one other thing.

To my city

I like my city, you know, how to say
if I am the sailor it is my bay.

I like my city, like it , you know
when you see it you gasp .... « wow!» «Ou»!

The streets are huge , the squares are nice
we are all little, like bugs or mice.

And we can't stop loving it simply because....
it is where we roll or make a discuss.


I hope you like it. There is another thing you know. I don't understand but maybe you could. Somebody told me that Zagreb is one of those strange cities in the world. Cities which can't harm your line of knowledge. And emotion. Like, whatever this city does to you it is futile- you won't stop loving it. I guess I will learn one day what it means. Until then- bye! I have to go. And maybe my girlfriend is on the playground too. But really.... that is a secret.


(Tekst se nastavlja, ali je stranica istrgana)

----

Nabroji što više Kubrickovih filmova u petnaest sekundi.

----
- 22:30 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>