petak, 20.02.2009.

Ormar za minutu igre

Hrvoje se kikotao poput malog djeteta. I prije je radio slične gluposti, ali ovaj put je nadmašio samog sebe. Barem je tako mislio. Priredio je metlu te je stavio pored vrata ugradbenog ormara u spavaćoj sobi. Anita će se brzo vratiti, i prvo što će napraviti bit će da skine svoj kaput i presvuče se u trenirku. Naravno, radi toga će morati zaći u golemi ormar u spavaćoj sobi, rađen tako da se u njega uđe i bira odjeća na vješalicama. Imao je čak i ogledalo u sebi, ne bi li se izabrana kombinacija mogla provjeriti. Da, taj ormar bio je praktički soba za sebe, svojevrsna kabina za odjeću, i bio je najbolji dio njihovog skromnog stana. I sjajno mjesto za šaljivu dosjetku.
«Ljubavi, doma sam!»- rekla je mlada, crvenokosa ekonomistica nakon što je zatvorila ulazna vrata-«Oh, Bože, ove čizme će me potpuno nažuljati!»
«Skini ih i presvuci se!»-viknuo je Hrvoje-«U kuhinji sam, začepio se sifon!»
Jedva je izdržao da ne pukne od smijeha i održi normalan glas. Pažljivo se naslonio na rub vrata i čekao priliku. Anita je ušla u ormar. Brzo je dotrčao do njega, zatvorio vrata, i dršku metle provukao kroz ručice ne bi li onemogućio da Anita otvori ormar s unutrašnje strane. Čim je tako napravio, čulo se smijanje iznutra.
«Što sad radiš?»-pitala je Anita kroz smijeh.
«Odlučio sam, draga moja, malo ti uskratiti slobodu, jer mislim da previše vremena izbivaš iz kuće. Da, nakon dugog promišljanja, odlučio sam se malo pozabaviti svojom šovinističkom stranom. Nema više odlazaka na posao, nema više kava s prijateljicama! Odsad ćeš biti kući, konkretnije, za sudoperom, i uživat ćeš u blagodatima patrijarhata kao poslušna ženica!»
Anita se grohotom smijala.

Image Hosted by ImageShack.us

«Ali budući da razumijem naglost ove promjene, i činjenice da je svijet zaboravio na blagodati šovinizma, odlučio sam ti dati vremena da se navikneš na ovo novo stanje. Zato sam te odlučio zatočiti u ovaj ormar na neko vrijeme, ne bi li razvila samosvijest o sebi u novom položaju.»
Uzeo je kaput i namjerno ga drmao dajući dojam da ga oblači.
«Ostat ćeš u ovom ormaru dok ja odem popiti jednu kavu u kafić preko puta. Neće biti dugo, svega kojih dvadesetak minuta. Sutra ćemo ovo ponoviti, i tako sve dok ne budeš spremna iz njega izići samo da bi rintala i pospremala. Ako se nešto desi, tipa požar ili poplava, imaš kefu od telefona u džepu od moje jakne na vješalici. Ako si gladna, ostavio sam ti krišku torte od sira u ladici s gaćama. Eto tako, sad oprosti, moram ići na kavu!»
Otvorio je vrata stana i glasno ih, ne izlazeći, zatvorio. Nije mu bilo suviše teško doći do fotelje na vršcima prstiju, budući da se Anita kikotala zatvorena u ormaru. Sigurno ju je nasamario. Jadnica misli da je stvarno otišao na kavu. To bi njemu bilo slično, jer ipak je prošlog tjedna sat vremena visio na lusteru ne bi li dokazao da ga je dobro pričvrstio na plafon.
Anita se i dalje smijala, posebno nakon što je otvorila ladicu s gaćama, i u kojoj je našla krišku torte i plastični, jednokratni pribor za jelo. Zatim se smirila, i nakon nekog vremena je Hrvoje po zvukovima iz ormara shvatio da traži telefon po džepovima. Na kraju je sjela na pod.
«Halo, mama? Što radiš? Zamisli što mi je ovaj moj napravio! Zatvorio me u ormar i otišao na kavu! Veli da se moram naviknuti biti u kući!»- glasno se smijala-«Ostavio mi je i tortu u ladici ako budem gladna!»
Hrvoje se jedva suspregao da ga se ne čuje. Potencijalna punica ga je jako voljela upravo radi te njegove vedre naravi i sklonosti glupostima. Bilo je tako lijepo izvoditi ludorije ljudima koji te vole upravo radi njih. Htio se otkriti i pustiti Anitu iz ormara, pozvati je na večeru i učiniti što je već dugo namjeravao. Nije više imao što čekati. Prsten je kupio s istim kreditom kao i za auto, samo što ona nije znala da model koji su kupili nema zvučnike na stražnjem sjedalu. Da, ovo je bio trenutak da se otkrije.
«Nisam razgovarala s njime.... nije bilo prilike.... to je problem, uvijek je dobre volje, pa mi bude žao.... nije.....nije.... više ne mogu.... shvatit će, mora shvatiti....»
Na trenutak, Hrvoje je prestao disati, osjećajući da je zrak u sobi postao osjetno teži.
«Volim ga.... život je pun sudbina.... ima mjesta, da.... znam, sve je na svom mjestu.... nije do toga.... popravit će se i tako i tako....»
Otišao je, još tiše nego što je došao, na vršcima prstiju do ulaznih vrata. Lagano je obuhvatio kvaku rukama.
«Bit će, da.... nije stvar u preživljavanju....žao mi je.... bit ću otvorena, da.... reći ću mu kad uspijem....»
Naglo je otvorio vrata, i još ih brže zatvorio.
«Eto, vratila se šovinistička svinja!»-gromoglasno je zaviknuo-«Gdje mi je žena? Ha! U ormaru gdje i treba biti, ako nije pored sudopera!»
Dok je ovo govorio, čuo je tiho pozdravljanje Anite na telefon. Maknuo je metlu s ručica i otvorio ormar.
«Gdje si ti meni, ekonomistica?»-pitao je nasmiješen.
«Ovdje!»-rekla je uz smiješak i zagrlila ga-«Još jednom si me uspio nasmijati do suza!»
Nježno su se poljubili.
«Idemo li kamo danas?»-pitala ga je.
«Mislio sam da radije ostanemo doma»-odgovorio je-«Posudit ćemo film u videoteci».
Zatvorili su ormar i pošli u kuhinju. Stanom se širio miris mente za moljce.

- 21:44 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>