|
Jeste li ikad čitali knjige na Internetu? Možda niste niti znali, ali postoji stranica na domaćem webu koja se bavi baš time. Zove se "Besplatne elektroničke knjige". Drugim riječima, kultura na struju....
Objavljene su dvije nove, by the way. nagrađivanu zbirku poezije "Rijeka sigurno voli poplavu" Sanje Lovrenčić i zbirku kratkih priča "Trinaest razloga za šutnju" Jasenke Kodrnje. Čitajte ih ovdje.
Jedine knjige koje mogu imati virus. Ako ne brojim one kojima se stalno vraćate.

Sanja Lovrenčić, višestruko je nagrađivana književnica i prevoditeljica. Za knjigu pjesama Rijeka sigurno voli poplavu dobila je nagradu Kiklop 2007.
Pjesme su joj objavljivane u domaćoj i stranoj periodici, te su prevođene na njemački, engleski, poljski, ruski i slovenski.
Autorica je nekoliko proznih knjiga: zbirki kratkih priča Wien Fantastic (1998) i Portret kuće (2002), romana Kolhida (2000), Savršen otok (2002) i Klizalište (2005), te Dvostrukog dnevnika žene sa zmajem (2005).
U Autorskoj je kući u 2006. godini objavila biografiju Ivane Brlić Mažuranić U potrazi za Ivanom, koju je pisala uz potporu Ministarstva kulture te za nju dobila nagradu Ksaver Šandor Gjalski za 2007.
Bavi se i pisanjem za djecu te knjigu Četiri strašna Fufoždera i jedan mali Fufić (2001) dobila nagradu Grigor Vitez.
Kao dramski autor dobila je nagradu ASSITEJ-a za najbolji kazališni tekst za mlade 1997 za Bajku o Sigismundi i Krpimiru.
Jedan je od osnivača umjetničke organizacije Autorska kuća u kojoj djeluje kao autorica, urednica biblioteke Mala zvona (u kojoj objavljuje poeziju i tekstove povezane s poezijom), te organizator u nekoliko projekata za popularizaciju knjige i čitanja.
Bavi se i prevođenjem književnih tekstova s engleskog, francuskog i njemačkog jezika; za prijevod knjige C. S. Lewisa Konj i njegov dječak uvrštena je 2004. na Časnu listu IBBY-a.
Jasenka Kodrnja rođena je 1946. godine u Zagrebu. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1971. diplomirala je sociologiju i filozofiju. Od 1973. do 1975. godine pohađa postdiplomski studij antropologije u Beogradu, a školske godine 1979/80. koristi stipendiju francuske vlade pri Ecole des hautes etudes en sciences sociales u Parizu. Doktorirala je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Članica je Hrvatskog sociološkog društva (od 1978/9. tajnica), Hrvatskog filozofskog društva (2005/6. potpredsjednica) i Hrvatskog društva pisaca. Zaposlena je u zvanju više znanstvene suradnice u Institutu za društvena istraživanja u Zagrebu gdje je voditeljica projektne grupe. Poeziju i prozu objavljivala je u Oku, Quorumu, Rivalu, Književnoj republici. Neke su joj priče i pjesme uvrštene u antologije: Autobiografski Zagreb, Zagreb, Zrcalo, 1994/2 (ur. V. Brešić); Zabreg, Antologija suvremenog hrvatskog pjesništva o Zagrebu, Zagreb, Alfa, 1996.(ur. V. Brešić) i Najbolje hrvatske priče 2006. Zagreb, Profil, 2006.(ur. M. Jergović). Objavila je: Umjetnik u društvenom kontekstu, 1985.; Romantičarna, 1990. (roman); Nimfe, Muze, Eurinome – društveni položaj umjetnica, 2001.; Zagreb je ženskog spola, 2002. (poezija); Trinaest razloga za šutnju, 2006. (priče).
|