|
Karakterističnosti žanra
1) Goleme oči
Teško je sa sigurnošću reći što je Tezuku inspiriralo da svome planetarno popularnom «Astroboyu» nacrta oči preko pola lica, ali možda je još teže objasniti zašto su ga ostali animatori pratili u toj tehnici. Pretpostavka je da Disney ima utjecaja u tome, koji je svojim likovima od 1938 godine umjesto dotadašnjih točki počeo crtati kompleksne oči na kojima se vidjela zjenica i odsjaj.

2) Kompjuterski kontrolirana likovnost upečatljivih, raznobojnih ambijenata
Koristeći sličnu tehniku kao i majstori drvoreza ukiyo, japanski animatori dijelove slike koje žele naglasiti detaljnije sjenčaju i uvode jarke boje koje odudaraju od pozadine. Tijekom godina ovi raznobojni ambijenti postali su računalno kontrolirani, gdje se rukom crtana animacija poboljšavala kompjuterskim efektima poput bljeskova i dodavanjem trodimenzionalnih elemenata. Iako su najuspjeliji filmovi anime mahom znanstvenofantastične prirode u kojima se i ne očekuje ništa drugo osim high-tech efekata, niti tehnički «manje zahtjevni žanrovi» ne bježe od računalnih uplitanja. Anime će ih imati makar u svrhe detaljističke prirode ( farovi automobila, bljesak groma ). Važno je napomenuti da japansku animaciju kao medij karakterizira miješanje tradicionalnih 2-D tehnika crtanja s 3-D računalnim efektima, svojevrsni zajednički nazivnik s ostatkom svoje poetike miješanja «novog» i «starog». «Duh u oklopu» (1995) te «Appleseed» (2004) gotovo nemaju scene bez nekog računalnog utjecaja dok «Princeza Mononoke» (1997) i «Putujući dvorac» (2004) ne bježe od istih, iako ih ne koriste toliko mnogo. «Real Robot» serijali poput «Robotecha» imali su običaj snimanja visoko kvalitetnih i žestoko računalno poboljšanih sekvenci ( uglavnom svemirskih borbi u skladu s ostavštinom «Zvjezdanih ratova» ) koje bi ponavljali u svakoj epizodi tijekom sukoba. Često se primjenjuje „motion detection» u kojem se glumcu na tijelo stave senzori koji njegove kretnje poput marionete reflektiraju na animirani lik u računalu. Svojevrsnu kontroverzu doveo je «Final Fantasy: Spirits Within» (2001) koji je pokušao u cijelosti biti računalno animiran, ali s težnjom da animacija bude što više realna. Posljedica je bio film u kojem su likovi izgledali poput živih ljudi.
|