Volim njamrati....



Prvi:
Nije prošlo niti mjesec dana, a poligraf koji služi u emisiji "Trenutak istine" već je dva puta napravio katastrofalan kiks. Na pitanje "Da li ste ikad smatrali da vaše prijateljice imaju boljeg partnera od vas?" žena je rekla "Da". Poligraf je ustanovio da ovaj odgovor nije točan, i žena je izgubila sve pare. Ovo je, naravno, kiks- pitanje je postavljeno tako da bude bed reći "Da", i potpuno je apsurdno ženi uzet pare kad se odvažila. Zeznuo je stroj, što umanjuje vjerodostojnost emisije ( jer ispada da nije važno što se odgovori ) da ne spomenem da se tako može rušit kandidata ako se želi više zaraditi ( ili ga pustiti da stigne do vrha, što uvećava gledanost ). Danas je u emisiji tip rekao da nije zakockao cijelu plaću, i bio duboko razočaran kad je ispalo da "jest"- ali rijetki su jadnici koji stignu do tog stanja da zakockaju plaću, i po logici ispada da je tip jedan od njih.

Drugi:
Novinarka "Provjerenog" bajno je zaključila da nakon što ne spava 20 sati i igra računalne igrice u mračnoj sobi na golemoj blještećoj plazmi, može doživjeti napad epilepsije....



U idućoj epizodi očekuje se reportaža da kad čovjek ne jede pet dana i počne gledati Dnevnik Nove TV, može doživjeti smrt od neuhranjenosti. Njihov je informativni program opasan za zdravlje.

Ljudi moji, kud baš ime "Provjereno" kad tako površno prilazite ozbiljnim temama?

Kaubojčina....
(1925-2008)


"Moj prvi zakon govori da je uzaludno kočiti ako si okrenut naopačke"

Raindrops keep falling on my head... And just like the guy whose feet
are too big for his bed, nothing seems to fit. Those raindrops are
falling on my head, they keep falling.

So I just did me some talking to the sun. And I said I didn't like the
way, he got things done... sleeping on the job... those raindrops are
falling on my head, they keep falling.

But there's one thing I know: The blues they send to meet me won't
defeat me. It won't be long till happiness steps up to greet me.

Raindrops keep falling on my head but that doesn't mean my eyes will
soon be turning red. Crying's not for me cause I'm never gonna stop
the rain by complaining. Because I'm free. Nothing's worrying
me.

Ovo je ,kao, istinita priča. Više se ne sjećam tko mi ju je ispričao. Jako je poučna. Čitajte, možda nešto naučite.



Bilo je to negdje nakon Drugog svjetskog. Ne mnogo nakon, možda kojih deset godina. U Zagorje se doselila jedna obitelj koja se odlučila baviti pčelarstvom. Iako je ova tradicija bila poprilično njegovana već u to doba, Zagorci nisu imali baš previše razumijevanja za nju. Obitelj je poslagala košnice pored puta koji je vodio prema krčmi na raskršću, i ogradili ih malim drvenim plotom. Često su puta ljudi nakon žetve prolazili pored košnica i mrzovoljno gledali kako posao pčelara cvijeta. Bilo je mnogo ljubomore, mada je obitelj donirala mnogo novca zajednici kojim se čak asfaltiralo cestu. Ipak, neke je naravi teško promijeniti. Posebno Franceku. On je bio najgori od svih. Govorilo se da je do svoje njive došao sumnjivim poslovima, da je varao na kartama i radio svakojake smicalice u selu. Lokalni sudac jednom je rekao da će napraviti stalni šalter samo za njegove tužbe protiv susjeda. Naime, kad god bi se vidjelo Franceka kako ide, u svojem najlijepšem odijelu, putem- znalo se da ide nekog tužiti. Jednom su ga čak pitali koga će tužiti, a on je odgovorio "Bum se smislil dok ne dojdem do suda."

Francek je te večeri, po svojem starom običaju, odlučio malo više popiti u krčmi na raskršću. Bilo bi netočno reći da je ostao nakon radnog vremena, budući da izbacivanje pijanaca spada u dio posla kod takvih krčmi. Kad su ga tako izbacili, Francek je krenuo teturati do svoje kuće, ili kako bi on vikao "hiže". Išao je tako lijevo-desno po stazi, često puta se vadeći iz jarka pored ceste. Naravno, nakon pola sata i dvadesetak metara, došao je do plota pored košnica. Mrko je pogledao te čudne stvari koje su se nalazile na nekakvim starim daskama. U njemu se probudio stari nagon ljubomore, i došao je do njemu sasvim logičnog zaključka da tim košnicama tamo nije mjesto. Odmah se sjetio da je to mjesto zapravo njegovo, jer je prabaka od dede s majčine strane imala pravo prohoda kroz tu livadu jednom tjedno prije dvjesto godina. Logika "Kaj bu on meni tu s pčelami delal" navela je Franceka da uzme poveću kladu i preskoči drveni plot. Prišao je košnicama i uz glasan poklič "Probujte se, pfčele, sad bum vam ja pokazal ko je gazda na ovoj grudi !" svom snagom počeo udarati po košnicama.

U svakom slučaju, navodno je stigao samo do prve, a "pfčele" su se uistinu i probudile.

Preživio je, mada s golemim brojem uboda.

Ne razumijem narkomane koji daju golemi novac za drogu, a mogu uživati u mojoj poeziji na ovom blogu potpuno besplatno.

Kad odrastem bit ću Jean-Luc Picard.

Neki poslovi koje imam čine se klimavi, tako da sam odlučio malo prošvrljati što mi se nudi kao devetdesetinadiplomiranom dramaturgu. Uostalom, s tih svojih 7027 godina već bih se trebao osamostaliti. Baš sam se danas dignuo i rekao sam sebi "Sinke, dosta je bilo. Ozrelit ćeš i prestati biti dijete. Od danas ćeš se osamostaliti, i nećeš više živjeti na grbači svoje obitelji. Dosta je bilo! Ti si mlad muškarac! U naponu snage! Dosta je bilo zafrkancije! Izvoli si kupit taj XBOX 360 svojim parama!"



Ništa, odem ja na Internet, i upišem adresu od Plavog Oglasnika. Odmah ja tamo dođem, fino, sve besplatno i ima tražilica. Super. Imat ću posao dok kažeš mrvica od keksa. Sigurno je netko dao oglas da mu treba nešto genijalno i slatko poput mene.

Upišem ja u tražilicu "Akademski obrazovani dramaturg".
Pronađenih ponuda:0
Molim upišite novi pojam

Hajde, malo sam se zaletio, previše mu je slova. Upišem "Dramaturg"
Pronađenih ponuda:0
Molim upišite novi pojam

U redu, nema veze. Tako i tako rijetki znaju što je to uopće dramaturgija. Sad ću ja fino napisat "Dramatičar".
Pronađenih ponuda:0
Molim upišite novi pojam

Sad je već, kao, pomalo gusto. Što ću sad? Idemo probati s "Dramski pisac"
Pronađenih ponuda:0
Molim upišite novi pojam

Uh-ohu. "Teoretičar drame"
Pronađenih ponuda:0
Molim upišite novi pojam

"Kazališni i filmski kritičar"
Pronađenih ponuda:0
Molim upišite novi pojam

"Filmski scenarist"
Pronađenih ponuda:0
Molim upišite novi pojam

"Krleža, Ibsen, Marulić, Kurosawa"
Pronađenih ponuda:0
Molim upišite novi pojam

Ništa, uplašen i u očaju što nitko ne treba dramaturga, ponadam se i upišem u tražilicu "narančasti mačak"
Pronađenih ponuda: 2325
Listam ponude 1-5

Ponuda 1:
Gospođa u kasnoj dobi, brineta, zaigrana i slobodnog uma, željela bi upoznati mlade mačke koje bi uvela u svijet muškaraca svojim bogatim iskustvom i svojom posebnom tehnikom. Ne boj se, micko, dođi teti Hortenziji.

Ponuda 2:
Macane- dolazi ovamo na moje naređenje! Uobražena i totalitarna domina traži mačka sklonog boli i mučenju za izlete u kožu i okove. Podaj se svojoj gospodarici, ništavna mačketino!

Ponuda 3:
Dajem malog mačka u dobre ruke. Zvati iza 14:00.

Ponuda 4:
Originalna kanadska šindra iz Japana, samo kod nas! Bonsai krov! Sve boje (uključujući narančastu) na raspolaganju. Za katalog nazvati.

Ponuda 5:
Vatrena crnka, željna igranja i skakanja, traži malog mačka za uzbudljive i nagle susrete u njegovom ili vlastitom domu. Higjena i diskrecija zajamčene, kao i mogućnost braka. Zašto biti usamljen? Nazovi i opusti se. Šifra: Pantera.


Eto, što da velim. Dobro da sam narančasti mačak, potražnja je velika, ali nam konkurenciju rade preplanule pantere.

Worf, što ti misliš?

Moja politička opcija je Gornjica.
Težim ka Nebu.

Idemo se igrati.
Napisati ću neki stih. Vi ga morate nastaviti i dati onome iza vas u komentarima nešto za rimu.




Naprimjer, ako ja napišem

Danas sam željan pića
znanaca i ljubavi, starih priča
oh, kako je divno razmišljati


u komentarima morate napisati dva stiha koji se rimuju s "razmišljati" i u trećem dati nešto onom koji komentira nakon vas. Naprimjer:


Čekati ljude, snove tišati
i u ovom oceanu mirišati,
svježe kapi skupih hotela

Sad netko mora napisati dvije rime na "hotela". Naravno, mora biti smisleno i povezano, te što bolje u ritmici.

Dakle, pjesmica ide ovako....

Sutra nam se smiješi kiša
Prozor mokar, pukla karniša
Trebalo bi nešto napraviti....

Užasno je što ljudi razmišljaju o novim vrstama oružja, umjesto o mojoj poeziji.

Panika. Sinke ne piše, kako ćemo ovo preživjeti?

Hajde, evo vam priča. Zaslužili ste je....



New York Hero

Njegovo ime je agent Smolly, i ovog trena se budi u svojoj kartonskoj kutiji obloženoj aluminijskom folijom. On je agent, jer jedino ljudi poput njega znaju što se uistinu dešava na planeti. Njegova je kutija obložena aluminijem, jer jedino on može spriječiti prodor vanzemaljskih zraka koje bi mu mogle utjecati na mozak. Agent Smolly se pridiže u svojoj kutiji. On pozdravlja Anne koja stanuje pored njega u improviziranoj nadstrešnici od starih crijepova. Anne ga mrzovoljno pozdravi, jer ona nije agent. Ona ne zna što se dešava oko svijeta, i ona nikad neće shvatiti. Ali agent Smolly se ne brine. Ima već nekoliko mjeseci otkad joj je stavio tanki sloj aluminijske folije ispod nadstrešnice. Pošteno se namučio sakriti svoje djelo- jer on zna da bi ga Anne izmlatila kad bi doznala da joj je kopao po prenoćištu. Postavio ga je jednog jutra dok je Anne išla u lokalnu kuhinju za beskućnike. Znao je da nema mnogo vremena, ali uspio je u naumu. Anne će biti sigurna od vanzemaljskih zraka.
Agent Smolly se budi uvijek u 8:57, ali ne izlazi iz svoje kutije dok ne čuje zvonjavu iz obližnje Pravoslavne Crkve Isusa Spasitelja. Pozorno broji devet udaraca zvona, zatim se brzo podigne, prethodno na glavu stavivši kapu obloženu aluminijem s unutarnje strane. Treba brzo izaći iz kutije, ako se želi imati nešto od dana. Katolička Crkva Marijinog Uzašašća kasni za zvonjavaom Pravoslavne Crkve Isusa Spasitelja točno četiri minute, a ako kojim slučajem zazvoni prije nego što se agent Smolly digne iz kutije, nešto će se strašno desiti. Smolly je zaboravio što, ali zna da je to tako jezivo, da se svako jutro mora probuditi u 8:57 i dići između zvonjave zvonika Pravoslavne Crkve Isusa Spasitelja i Katoličke Crkve Marijinog Uzašašća. Nakon što se digne, kreće s evangelizacijom. Agent Smolly je iskusni evangelizator, na ulici je već 20 godina otkad su mu djeca prestala plaćati sanatorij. Ona žive ugodno, u Queens-u, i sigurna su. Agent Smolly je na tavanu ostavio čitavu rolu aluminijske folije. Svake godine, 17. srpnja, agent Smolly se u noći prikrade njihovoj kući i na krovu im ostavi rolu aluminijske folije. Ponekad u žlijebu, ponekad u rupi od cigle na dimnjaku. Rola je koncentrirani aluminij, tako da nema potrebe da se razvuče po cijelom krovu. Agent Smolly ovu zadaću radi savjesno i pažljivo, jer kao svaki agent zna da uspješnost svake akcije zahtijeva da datum i vrijeme izvedbe zadatka zajedno daju tri sedmice. Datum 17. srpanj izuzetno je povoljan- 17 ima u sebi broj 7, a srpanj je sedmi mjesec. Ali znamenke u godini često puta nije moguće interpretirati da daju sedmicu. Zato svaki agent mora djelovati u određeno vrijeme, da bi se različitim, kompleksnim operacijama moglo utjecati na brojke godine. Tako je godine 2008, agent Smolly otišao na krov točno u 4 sata ujutro i 26 minuta. Računica je prilično kompleksna, ali nije teška za prekaljenog agenta- 2008- 4= 2004, ali se prva znamenka umnožava sama sa sobom i dodaje kao dodatna razlika ( jer je Smollyev djed, inače pekar, uvijek turistima naplaćivao dvostruko za muffin ), tako imamo 2 puta 2 = 4, a 2004-4=2000. Iz broja minuta 26 , posljednju znamenku se okrene naopačke ( jer je pastor McKinnley rekao da je svijet okrenut naopačke ) i dobivamo broj 9, a dva plus devet je jedanaest i kad ga pridodamo 2000, dobit ćemo 2011, što nema u sebi broj sedam, i upravo zato što ga nema, računa se kao da ga ima, jer nedostatak nečeg pretpostavlja da to nešto ipak postoji.
Evangelizacija agenta Smollya sastoji se od dijeljenja darova potrebitima. Prvo je potrebno darove skupiti , kamenje za ljude s kravatom, grančice za djevojke u haljinama, lišće za ljude koji idu u paru, a šoder za ljude koji nose nešto narančasto na sebi. Agent Smolly je vrlo predan agent, u 20 godina evangelizacije nikad nije pogriješio pri darivanju. S ponosom ističe da je točno 1488 osoba preobratio ( neprimjetno im stavio dar u torbu ) i polaže nade da će i dalje doprinositi svojim radom. Radi se o vrlo objektivnom i logičnom slijedu događaja: kad osoba primijeti neki dar u svojoj torbi, bio to list ili šoder, zapitat će se otkud taj dar u torbi, a preko tog zaključka počet će razmišljati i što on radi na ovome svijetu i počet će vjerovati u Boga.
Agent Smolly jednako tako vodi brigu o paklu. Zna se da se pakao nalazi ispod kamena pored kante za smeće u Central Parku. Svaki dan agent Smolly mora provjeriti je li kamen na mjestu, da ga kojim slučajem netko ne bi pomaknuo i pustio komuniste. Ovo bi bila katastrofa.
Agent Smolly jede u lokalnoj kuhinji za beskućnike, ali nikad, pod nikakvim okolnostima, ne jede kuhani krumpir. Zna, kao i svaki agent, tko stoji iza toga. Masonska loža godišnje zarađuje i do četrdeset dolara kuhanjem krumpira. Prepoznaju se po madežima- svi masoni imaju madeže. Ponekad u kuhinji posluže pečeni krumpir, što agenta Smollya zna zbuniti. Ponekad ga zna i pojesti, tijekom teških zima, iako ga kasnije grize savjest. Pojede i kuglicu aluminijske folije, da spriječi zrake iz krumpira ako su vanzemaljci krenuli korak dalje od orbitalnih lasera.
Agent Smolly je velik ljubavnik, i o njegovom životu dalo bi se mnogo toga zapisati. Ali za razliku od mnogih drugih muškaraca koji ne plaćaju alimentaciju ili tuku svoje žene, agent Smolly je brižan i odan partner. Upravo sada se ponovo zaljubio u prekrasnu crvenokosu ženu koja u svojem žutom mantilu hoda Avenijom. Prati je, recitirajući u sebi ljubavne stihove i lupajući dva puta u svaki aparat za parkiranje koji naiđe, kako bi joj olakšao dan. Gleda njene prekrasne lasi kose i njen predivan smiješak prodavaču hot-doga nakon što kupi paketić bombona za osvježivanje daha. Agent Smolly je zaljubljen i mora je pratiti još malo, barem da se uvjeri da će prijeći ulicu kako spada. I tu je počelo. Njegova ljubav, koju je nazvao Claireriver ( jer Clair podsjeća na «Clear», što znači «čisto», a «river» je rijeka, jer ga njena crvena kosa podsjeća na crvenu rijeku koju je jednom zamišljao ) prekasno je zakoračila na kolnik. Semafor je počeo blinkati, i agent Smolly s užasom shvaća da ako se pojavi crveno- a Claireriver bude još na kolniku- preko elektroničkih će se sondi u zebri aktivirati naboj koji će u njoj za 20 godina izazvati opekotinu ( dio plana kojim vlada SAD-a pokušava smanjiti prirodni prirast i povećati brutto nacionalni proizvod ). Iako prestrašen i u brizi za svoju vlastitu sigurnost, agent Smolly neustrašivo se baca da zaštiti svoju ljubav. Gurne je naglo, i ona se jedva suzdrži da ne padne. Ipak, na sigurnom je. Agent Smolly zna da nema mnogo vremena, on zna da ona ne zna. On nije glup, i zna da Claireriver neće razumjeti. Brzo joj uzima torbu, dok ona viče za pomoć. Ljudi se boje oko nje, jer ne znaju- oni ne znaju, da ta grančica mora ići u Claireriverinu torbu jer nosi mantil. Otvara torbu i baca stvari van u nadi da će lakše pocijepati podstavu torbe i sakriti u nju grančicu ne bi li neupućenu Claireriver zaštitio od vlastitog neznanja i mogućnosti da izvadi grančicu prije vremena ( jer ovako će Claireriver znati tko joj je stavio grančicu u torbu, što može izazvati kolebanje u uzročno-posredičnom slijedu radi čega se možda ne bi preobratila ).
I da stvar bude još gora, agent Smolly čuje grozan zvižduk policijskih službenika koji trče prema njemu. On zna nešto što drugi ljudi, možda čak niti policajci, ne znaju. On zna da u policijskim zviždaljkama postoji maleni laserski top koji puca zrake u smjeru u kojem policajac puše, a kojeg su postavili republikanci u dogovoru s vanzemaljcima da lakše osvoje svijet i proglase globalnu zabranu govora bez telepatije. Ne smije dopustiti da pogode Claireriver! Agent Smolly kreće u očajnički pokušaj spašavanja svoje drage- stavlja joj svoju kapu, obloženu aluminijem, na glavu. Ona s gnušanjem odbija nositi blatnjavu i znojnu kapu punu buha, ne znajući da joj je ona jedini spas od opasnih zračenja. Debeli policajci vade svoje revolvere i usmjeravaju ih prema agentu Smollyu, koji se ne brine jer mu metci ne mogu ništa dok ima sličicu bejzbolske zvijezde Babe-a. Usprkos tome, agent Smolly je svjestan da ljudi koji ga okružuju nemaju sretne čarape i pokušava odvući policajce od nevinih. Nažalost, jedini način je da se vrati iz smjera iz kojeg je došao, preko zebre. Ali semafor pokazuje da je crveno, i ako sad stane na zebru, u njega će ući naboj koji će ga spržiti za dvadeset godina. Ipak- agent Smolly nema izbora, požrtvovnost i briga za bližnje prvi su uvjeti za njegovu službu. Hrabro skače na zebru, žrtvujući svoj život za sigurnost zabrinutih građana. Sekudnu kasnije, osjeti jak i prodoran udar naboja koji ga baca s nogu. Mora da su vanzemaljici, nakon što je dao zaštitnu kapu svojoj ljubavi, doznali njegovo obitavanje i povećali naboj u zebri. Nema drugog objašnjenja. Čak niti zabrinuti vozač kamiona koji se tog trena nalazi nad njim i viče prema policajcima «Nisam kriv! Izletio mi je!» ne može shvatiti što se desilo. On nije agent. Niti policajci nisu agenti.
Jedino što preostaje agentu Smollyu je utjeha u zbunjenom pogledu Claireriver. Ona više nije uplašena, ona ga više ne gleda kao nekog napadača. Zbunjeno drži njegovu kapu u rukama i gleda njegove umorne oči koje se polako zaklapaju.

Baš sam super, prije tri dana sam se vratio iz Krka, gdje sam bio počasni konzul Pantovčaka. U biti, dobio sam nagradu na natječaju za prozu, radi koje sam mogao uživati u festivalu Ponted s plaćenim apartmanom. Dakle, bilo je fakat Sinke (super).



Prvu večer sam jedno tri sata razgovarao s cimerom Bojanu iz susjedne nam Republike Srbije. Inače je po zanimanju ekonomist koji voli pisati, što je obrnuto proporcionalno meni koji sam pisac koji voli trošiti. Bilo je govora o svemu što u blogeditoru imate sa strane kao kategorije. Vjerojatno nećete pogriješiti ako nešto od toga smatrate temom naših razgovora.

Otvorenje je bilo u kaštelu. Bilo je jako svečano, i bilo mi je žao što nisam ponio gumbe za manšete, iako sam izašao u kratkim rukavima. Mogao sam ih pričvrstiti na ramena. Nakon uvodnih govorancija, scenu je preuzeo Filip Šovagović i izvodio dijelove svoje eksperimentalne monodrame u kojoj glumi dramaturga. Tekst je prilično krcat nerazumljivim metaforama- u jednom trenu veli da je uzeo kredit- ne znam što je ta metafora značila, ali svi znamo da dramaturzi nemaju čime dignuti kredu, tako da nekakvo pozivanje predstave na stvarnost ne dolazi u obzir.

Dosadna je, da.

Idućeg dana sam se susreo s ostalim pobjednicima i sudionicima festivala. Bila je to prava Jugoslavija. Falila je samo Slovenija, ali oni su nam, kao što znate, nerazumljivi. Ne mogu uopće navesti sve vrste koje su došle na festival.

Bio je tu jedan Serbus Apsolventus Psychologia, Dragan po imenu. Postao je psiholog jer voli snove, i često ga prevare tako da je kasnio na jutarnja predavanja.

Irredenta Sciencio Fictious Croatica bila je Irena, koju je jedan Macan pretvorio u štakora radi dečka. Baš je bio sjajan taj Macan, što joj je dao taj dar, baš je Darko. Inače, Irredenta me preduhitrila s ovim tu.

Bojana, Serbus Economicus Brususa sam već spomenuo.

Bosnia Poetica Gemini bile su Naida i Fatima iz Bosne. Nisu gemini, ali nisu niti daleko.

Geniousus Nominus Sinkeus Poetica Serbia bio je Siniša iz Srbije.

Vinncovci Literara Panonia Negra bila je Vinkovčanka Marija. Stalno je bila u crnom, ali oči su joj bile plave.

Kasnije su nam se pridružili Serbus Directus Magazinus Betonicca Tomo iz Srbije, urednik časopisa "Beton" i Studenta Krchmarus Panonia Summera, Gordana, studentica koja je došla iz Osijeka zaradit ljetnim konobaršćenjem na Krk.

Eto, tako zasad. Sutra ćemo dalje pisati u vezi Pontesa....

Eto, danas ja na otvorenju izložbe Otta Reisingera kad odlučim provjeriti mail preko mobitela. Očekujem da mi se javi Spielberg da mu otkantam još jednu ponudu, ali eto, javio mi se tek Palunko....