nedjelja, 11.03.2007.

U spomen, Ivan Supek ( 8.travnja 1915 - 5. ožujka 2007)

slika mojeg profe Supekalijajajaja

Ako ne znate, preminuo je u dubokoj starosti akademik Ivan Supek, jedan od vodećih hrvatskih intelektualaca. U pravom smislu riječi renesansni čovjek, bavio se znanošću i umjetnošću. Njegov utjecaj na našu povijest vjerojatno će se osjetiti tek sad kada je umro- a slično je bilo i s Vladom Gotovcem.

Kontroverzan u svojoj političkoj karijeri, beskompromisan u borbi za ideale čovječanstva, obilježio je dvadesetom stoljeće na ovim prostorima doslovce sudjelujući u svakom važnijem povijesnom trenutku. Gomile anegdota i urbanih legendi vežu se za Supeka- jedna od najpoznatijih je da su ga profesori matematike u osnovnoj školi konstantno rušili iz svojih predmeta. Supek je u gimnaziji postao najbolji matematičar zemlje, dakle samo par godina nakon male mature.

Fakultet upisuje u Zürichu gdje mu predaju elitni intelektualci dvadesetog vijeka- od fizičara Paulija do psihologa Junga. Tijekom studija pomaže tajanstvenom neznancu koji je bio prognan iz kraljevine Jugoslavije- ne samo da mu plaća večeru već mu daje i polovicu svoje školarine. Ta pomoć na kraju postaje vrlo unosna investicija- jer tajanstveni je stranac u biti nitko drugi već Josip Broz Tito.

Prelazi na studij u Leipzig, gdje ulazi u komunističku partiju. Objavljuje svoje dostignuće: aproksimativnu formulu električnog otpora metala na sve temperature. Uskoro ga hapsi Gestapo jer Kraljevina Jugoslavija raskida ugovor o pristupu Trojnom Paktu. Gestapo ga pušta tek kada za njega lobira njegov mentor, Werner Heisenberg, jedan od začetnika kvantne fizike. Cijelo vrijeme Supek je bio u samici. Reagirajući na nacističke zločine, Supek se pridružuje partizanima u kojima postaje "ministar prosvjete i znanosti". Nakon rata, predavajući na pedagoškoj školi, Supek postaje članom JAZU, danas HAZU- tj. dobiva status akademika.

Jedna od najkontroverznijih stranica Supekovog života bila je njegova upletenost u projekte istraživačkog laboratorija u Vinči. Naime, iako je već u to doba Supek imao iza sebe institut Ruđer Bošković- predložilo ga se kao znanstvenika u prije rečenom laboratoriju. Supek je doznao da se u tom laboratoriju ni manje ni više već razvija projekt za nuklearno oružje Jugoslavije, tj. Pokreta nesvrstanih. Kada je objavio ovu istinu, izbačen je iz Instituta- ali projekt je prekinut jer ni Titu se nije dopadala ideja o nukearnom oružju u Jugoslaviji.

Supek postaje kritičarem politike u Jugoslaviji. Bez obzira na svoju partizansku prošlost, otvoreno govori o problemima u zemlji radi čega dolazi i na crnu listu tijekom Hrvatskog Proljeća. Tri godine prije toga postao je rektor sveučilišta. Od zatvora ga je spasila Ema Derossi Bejalajac, lijevo orijentirana politilčarka zadužena za rad sveučilišta. Supek piše dramski tekst "Piramida" koji je zabranjen, iako su mu se tolerirali njegovi agresivni i nastrtljivi tekstovi poput "Krivovjernika na lijevici".

Supek je Franju Tuđmana upoznao 1989, te su se navodno žestoko posvadili u vezi Hrvatskog pitanja u Jugoslaviji. 1992 je Supek izabran za predsjednika HAZU-a, iako Tuđman nije bio baš previše zadovoljan tim izborom. 1997 optužio je Supeka za sudjelovanje u zavjeri za ubojstvo predsjednika Republike Hrvatske ( tj. sebe ).

Supek je pisao do samog kraja. Bio je veliki protivnik militarnog korištenja atomske energije te je osnovao gomilu mirovnih internacionalnih organizacija kao "World Without The Bomb" te "International League of Humanists". Bio je kritičar korporacijskog globalizma te vatreni pristaša "Global Justice Movement" (organizacije koja se bori za ekonomske modele i protokole koji bi trebali uvesti stabilnost i jednakost na globalnoj razini, a bazirani su na ravnomjernom dijeljenju resursa ). U kasnijim godinama života žestoko je kritizirao rad Haaga te Ujedinjenih Naroda , smatrajući ih do neke mjere licemjernim sukrivcima ratova na Balkanu.

Supek je čovjek koji je crnima bio precrven, a crvenima precrn. I jedne i druge je prezirao, znajući da su prave vrijednosti tamo gdje boje nisu važne i gdje čitav svijet živi bez straha od nuklearnog uništenja- u Bogom danom obilju.

Različitost svijeta ne može se nadmašiti političkim sustavom, koji su pokušali tako- proizveli su tiraniju i mizeriju. Bogatstvo mnoštva i različitosti samo će se povećati u budućnosti. Sve Europske i svjetske organizacije nisu dovoljne i ne mogu biti dovoljno učinkovite ako ne nalaze snage u jedinstvenom duhu i jedinstvenoj svijesti kojeg nalazimo u znanosti i umjetnosti.
(1995)


Laku noć, profesore. Mladi znanstvenici nastavljaju vašim putem, uplašeni budućnošću, ali ohrabreni vašim doprinosom miru i pravdi na ovome svijetu.
- 22:18 - Komentari (8) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>