nedjelja, 18.09.2005.

Cabaret, moj prijatelju!

Slika lijepog cabareta sjajnog

PROLOG DJEČAKA

Postoji film, već podosta star, sa Rade Šerbeđijom i Almom Pricom u ulogama koje su vjerojatno najbolje ocrtavale svakog od njih.
On- cabaretmajstor, lutalica, glumac i zaljubljenik u kinematografiju. Ona- grofica, pijanistica i zagonetna ljepotica.
Ljubavna priča tog para možda i ne bi uspijela da njihova ljubav nije bila okružena nekim čudnim Zagrebačkim «štihom».

Vrtuljak, vesela glazba, Zagrebačka večer i lagana kiša. I danas, gotovo stotinu godina od tog trenutka. Zagreb je malo izgubio na svojoj staroj jezgri ( što zbog čudnih zahvata arhitekata koji su
Cvjetni trg iz jednog «francuskog» trgića u most zvjezdanog broda «Enterprise» , što zbog nestajanja zagrebačkog mentaliteta) ali on je još uvijek Zagreb. Nažalost to se ne može reći za njegove cabarete.

Jednostavan je razlog: oni nisu isplativi niti kazalištu koje ih organizira niti kafiću koji ih ugošćuje. Najviši dosezi su tek neke šarmantne jednočinke na Opatovini ili pokušaji da se imitira originalni cabaret.

Pa krenimo onda od početaka i pogledajmo ipak povijest tog čudnog i razvodnjenog fenomena. Počnimo tamo gdje je cabaret krenuo.

Made in , ah što bi drugo, France.


CHAT NOIR

Radolphe Salis je bio tipičan Montmartre boem. I kao takav nije mogao a da ne napravi nešto što je moralo biti na Montmartreu. Ili barem dio njega. Iznajmljeni prostor bio je napravljen po uzoru na srednjevjekovni dvor. Prepun oklopa i mačeva. Ali ono što se tamo odigravalo nije bilo baš primjereno dvoru.

Od tamo je došlo ono što se nazvalo cabaret. I od tamo se raširilo po čitavome svijetu u drugom obliku pod drugim imenom. Bilo je tu imena poput «Überbrettl» , «Semafor», «Establishment».... i sada se javlja pitanje gdje je Zagreb u svemu tome.

Carlo Armano bio je jedini variete glumac tog vremena sam sebe tako opisujući u svojim paramfletima i plakatima. Njegovi tesktovi i šale bile su zapisane u knjižici koju je sam tiskao u nakladi od 50 000 primjeraka. Ovaj hrabar čin definitivno je značio početak nečeg, makar to bilo nešto što se nije moglo mjeriti s ostatkom svijeta.

Jer zagrebačka aristokracija uživala je tada u «kućnim predstavama», šarmantnim i jednostavnim djelima koja su se odigravala u stanovima bogatih ljudi. «Zaljubljeni maturant» bila je predstava jednočinka nakon koje je slijedio program pjevačkih i plesnih točaka .

Diletantske predstave cvjetaju i imaju jako mnogo posla. Jedno od najpoznatijih «društva zafrkanata» bilo je ono «Kvak» te je ono bilo preteča pravom zagrebačkom cabaretu.

Društvo hrvatskih književnika organiziralo bi nastupe glumaca na svojim večerima. Nadalje cvjetaju različite grupe a i mnoga poznata imena povezuju se s onim što kasnije postaje Cabaret. Tu je Dimitrijević, Borštnik, Fijan pa čak i poznati Ermeteo Novelli.


CABARET!

No malo pomalo cabaret se žestio. Uspio je tamo gdje je trebao. Zagreb je službeno dobio «Imperial». Nakon mnogo skandala i novinskih tučnjava oko glumca Freudenreicha sve je došlo na svoje mjesto. Iako samo na kratko. 1907 se rodio «Imperial» ali odmah zatim je i nestao. Razlozi su spekulativni ali vjerojatno financijski prirode. I one «skandalozne» jer je navedeni glumac neko vrijeme , ljutit zbog nekih malverzacija, radio kao nadkonobar i tako «osramotio profesiju» . Skakutanje preko novina dovelo je vjerojatno do problema koji su na kraju doveli do Imperialovog slanja u snove ljudi željnih zabave i smjeha.

Sam je Branko Gavella pokušavao dovesti Cabaret u Hrvatsku šaljući pisma Milanu Begoviću. Iako su tada oboje bili tek nešto više od studenata, već se onda vidjela njihova strast i želja za podupiranjem kazališne kulture u Hrvatskoj.

Oko 1920 budi se Pick-bar cabaret. Taj mali bar postao je uskoro mjesto na kojem su glumačke poteze ocrtali Irma Polak i Aca Binički uz operne arije i kuplete. Ovaj se program uskoro obogatio drugim imenima, neka od njih bila su čak i strana. No uskoro je nestao. Vratio se tek 1928 pod palicom Tita Strozzija i Alfreda
Grünhuta.

Klub-cabaret bio je glavni protivnik ovome kazalištu. Ivo Badalić, nekadašnji «Imperialovac» krenuo je nakon Gavellinog poguravanja u cabaretske vode.

Ali iako je sve bilo protiv cabareta dotad, krenulo je nabolje. Došlo je do prvih poznatih glumaca iz svijeta cabareta poput Fanike Haiman, Stjepana Bojničića, Jurja Devića, Zvonka Tkaleca, Mile Mosinger-Popović , Strahinja Petrović , Dubravko Dujšin, Micika Žličar, Josip Rijavec i mnogi drugi....

Problemi su se javljali zbog repertoara koji je tražio hrvatske autore i pjesme a ne prepjeve njemačkih izdanja, koje su prevodili Arnošt Grund, Juraj Dević i Aca Binički.

Nakon što se preselio iz Ilice 11 u Ilicu 31 ( na današnjem prostoru dramskog kazališta «Jazavac» ) Klub cabaret postaje Apolo cabaret zbog lokalnog istoimenog bara.
.... I CABARET

Paralelno s «Klub-Apolo» cabaretom pojavio se i «Grabancijaš». Taj novi cabaret ustrojio je velikim djelom doktor Branko Gavella koji će iste godine dobiti titulu direktora Drama u HNK. Afera oko Galicije već je neko vrijeme bila u njegovoj biografiji ali to je možda i bio razlog više zašto se taj veliki umjetnik i teoretičar počeo baviti cabaretom. Dapače, sam Nikola Batušić je priznao da je doktor Gavella igrao prijateljsku nogometnu utakmicu s cabaretom Apolo. Ovaj smješni zapis pokazuje da su ta dva cabareta djelila prijateljstvo na nivou a i sam je Tito Strozzi- koji je nastupao u «Apolu» Klubu cabaret uskoro- postao umjetnički voditelj «Grabancijaša».

Ipak, usprkos početnim uspjesima, gotovo na vrhuncu svoje popularnosti- cabaret «Grabancijaš» se zatvorio. Podaci o njegovom zatvaranju su nedovoljni za analizu no on definitvno prestaje oko 1922.

Cijelo vrijeme postojala su još dva cabareta: «Cabaret Casino» i «Music Hall». Okušani glumci ipak nisu mogli doći na nivo prethodna dva cabareta ali kako je Zagreb imao već nekoliko takvih zabavišta oni postaju njegovim zaštitnim znakom.

Novi cabaret u restoranu «Excelsior» , pod vodstvom sad već podosta iskusnog Alfreda Grünhuta uspjeva se razvijati. Tito Strozzi je u to vrijeme preuzeo Klub-cabaret. Kako je cabaret Excelsior uspio , Strozzi mu se često pridružio i zabavljao publiku.

Nažalost ni ovaj put ne previše dugo. Financijski problemi nisu uspjeli odmah izbaciti «Excelsior» ali usprkos mnogobrojnim peticijama za porez i novac stvari su došle na svoje.

Miss Europe te je godine bila konobarica iz Jurišićeve ulice Štefica Vidačić. Njen uspjeh na berlinskom natjecanju bio je velika vijest da bi se pomoglo jednom «Excelsior» cabaretu.


DOK PADAJU BOMBE

Drugi svjetski rat je nakon dugog i teškog početka cabareta još jače pretisnuo dramske umjetnike. Tridesete godine prošlog stoljeća bile su lišene svakog cabareta a sve što je ostalo bio je Aca Binički. On je nakon početnih pokušaja ipak uspio formirati novi cabaret- «Dverce» u Ilici 12. Prostor i gosti dali su «Dvercu» da uspije i on je ostao gotovo pet godina aktivan. Iako su se voditelji i glumci mijenjali a bilo je i vremena «pauzi», publika ga je cijenila. No 1940 i to je ostalo samo kao nota u knjizi. Nije bilo uspjeha . Pa je «Grabancijaš» preuzeo prostor u kojem je dotad bilo «Dverce». No i on je nakon mjesec dana otišao.

Tito Strozzi i njegova družina «Monocl» ulaze u prostor «Dverca». Alfred Grünhut se ne predaje ali već je umoran pa sa svojim prijateljima luta u ratnom okrugu.

«Grabancijašu» poprilično dobro ide. Ali i on uskoro ima problema. Novac koji primaju u teškim prilikama nije dovoljan. Najbolji cabaret polako nestaje iako ima uspjehe i prijatelje u susjednom cabaretu «Kišobranac». Rat i napetost porasli su i na kraju zatvorili «Grabancijaša.»

Podaci o našim novijim cabaretima jedino su ostali u «Jazavcu».
Novi uspješni program «Kerempuha» kojeg je vodio Drago Bahun bio je vrlo poznat u krugovima te zemlje. Restoran, bar, šale i smijeh odzvanjali su zagrebačkim ulicama.

Prošlost, sadašnjost, budućnost.

Ne znamo kuda će sve ovo krenuti niti kako će završiti ali opet- cabaret je bio uporan. Nije problem se smijati- misle neki- ne znajući kako je to teško.

Nije li tako teško smijati se? Ali dok je smijeha tu će se naći neki cabaret. ne znamo da li je cabaret dobar ili loš- ali on je cabaret i kao takav ga moramo prihvatiti. Kao i on nas. Ili bi barem trebao.

Zagreb.
- 23:13 - Komentari (4) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>