Moram priznati da nema ništa gore od mladog, poprilično konzervativnog, muškarca. Pun si testosterona, a opet, nekako se osjećaš kao da ti je vrijeme da se u vezi nekih stvari uozbiljiš. Čitajući stare brojeve "Cosma" shvatio sam mnoge stvari oko žena. Primjerice, ne smijem joj reći da je volim prvih nekoliko mjeseci, ne smijem pretjerivati s čašćenjem, moram voljeti "Seks i grad", moram kuhati i znati biti duhovit odjednom. Ali fakat, na duge staze, nemam ništa protiv. Vrijeme se mijenja i konzervativne muškarčine koje vjeruju u brak i ljubav već su davno izašle iz mode. Ne smijem plakati u javnosti, znate.
Moram priznati da sam, tijekom vremena, shvatio da cijenim starije žene više od vršnjakinja. Ali moram odmah reći, to nije fetiš, goli trbuh kolegice će uvijek biti zanimljiviji prizor od bilo čega što starije naprave. To je neka šovinistička želja za ženstvenošću. Ne kažem da danas cure nisu ženstvene, ali gdje je Brintey Spears od Audrey Hepburn?
Možda to ima veze s tim što me odgojila žena. Možeš misliti,žena, ovako nešto odgajati. I ta žena je fakat žena s velikim Ž. Trebalo je i biti majka i poslovna žena cijelo vrijeme. Trebalo je kupiti Nintendo, plaćati instrukcije iz latinskog, lijepiti slomljeno srce, ići na groblje, raditi u uredu. I tako sam naučio cijeniti tu nekakvu životnu ženstvenost koju sam shvatio. Nešto što , eto tako, jednostavno ide pored tebe.
Dakle, ponavljam, starije žene ne doživljavam seksualno. Što se mene tiče, ja bih ih stavio u krevet i čuvao ih dok spavaju. Ne bih ih ni takao. Ni takao.
Prva starija žena u mom životu bila je moja učiteljica u maloj školi. Uvijek sam joj crtao cvijeće i njoj je to bilo jako milo. Znala je da sam zaljubljen u nju, ali je to onda bila kao nekakva dječja faza. Kao, normalno je da se dijete zaljubi u svoju učiteljicu. Iza je bila faza čupanja i počkaljivanja, ali više nisam to radio učiteljicama jer bih dobio ukor. Čupanje djevojčica za kosu je vrlo lijep način upucavanja i rado bih i danas koju počupao ako bi mi se svidjela. Starije žene me nisu interesirale do negdje srednje škole. Imao sam plavušu za razrednicu. Nisam bio zaljubljen u nju, ali bila je draga pojava za stolom. Kada bih joj odgovarao, stajao bih u svojoj klupi. Zamisli kako bi se neki muškarci uzbudili- kad razgovaraš s njom moraš na mjestu ispružiti noge i stati kao vojnik. Jako dojmljivo.
Na Akademiji sam upoznao dvije dame o kojima bi čovjek volio razmišljati. Predavale su mi dva put tjedno i to je uvijek bilo zanimljivo iskustvo.
Sibila Petlevski je bila usamljena vučica. Nije pripadala nigdje na ovoj planeti, kao ni ja na nekim poljima. Rodom je bila makedonka, a živjela je na putu između Zagreba i Njemačke. Doktorirala je prije tridesete, za što mi se fućka ali opet nešto govori o njoj. Iskreno, volio bih biti malo bliži s njom. Onako, da je pitam kako živi. Kakav je to život provela da piše takve stvari. Naravno, to se najvjerojatnije nikad neće desiti jer pod a) ja sam sramežljiv pod b) ona je još više pod c) zuji po Europi pod d) ja zujim isto, ali nikada tamo gdje i ona. Ali možda se jednog dana sretnemo na nekom aerodromu i popijemo kavu. A ja ću je častiti, i to će biti gušt.
Martina Aničić je bila potpuno druga priča. Naš odnos bio je platonski seks. Nikako- nikako nekakav konkretan seks. Nismo podnosili jedan drugoga. Svadili smo se oko radova, mrmljali jedan drugome na mišljenje, ogovarali jedan drugoga i živčanili. Ali ja sam dolazio na njena predavanja da čujem što ima za reći, a mene rijetko kada zanima nečije mišljenje o mojem radu. Ona je pak čitala sve što sam ja napisao i znala bi me pohvaliti s nekim smjehom kojeg ste pamtili .Ali možda zato sam njene pohvale i doživljavao kao nešto posebno i specijalno. Bila je borac, i to mi se svidjelo. Uvijek sam volio borce.
Prije par dana bio sam s jednom prijateljicom na kavi. Pušila je cigaretu i rekla: "Možda ću se udati za njega. Treba u životu malo rizika."
Pa, uskoro ću i ja biti stari dečko.
Možda ću i ja riskirati.
|