p i r a n h a b a j t

radim oproštajnu zabavu.kod sebe doma.baš me zanima kako će svi stati i dali će...uskoro moram u akciju koja se zove-mamica,tatica,a date mi nešto kuuuna....i pseći pogled broj 12. i onda ću do getroa,kupit pive,votke,jegera i nešto vina.za svakog pomalo...dalje slijedi metenje stana i otkrivanje izvora smrada koji me muči već nekih 10 dana.stan mi smrdi po pokvarenom cimetu.ako tako nešto uopće postoji.zatim ću krenuti po mare,napit ćemo se prije svih....ju hu hu...zbilja me male stvari vesele...u močvari je danas poznati hrvatski dj valentino mudantino.nekako se uvijek poklopi da radim oproštaljke na noć veštica.možda i tu ima neke simbolike...uglavnom,valentino je lud,svoje ime je zadržao još od jednog ne tako davnog ljeta kada smo ja i frendica organizirale razvratni party u šumici...dao bog da se večeras ponovio.iako sumnjam...a ja još prije puta moram kupiti:kupaće muške hlače do koljena(i gdje ih uopće ima u ovo doba godine?!)...jučer sam gledala emisiju mirjane rakić-reporteri.radila se o dodijeli nekih nagrada za ratno reporterstvo.i već dugo nisam tako bila plakala.odmah mi je svijet postao ljepši(što je ubiti nelogično...) i pomislila sam si kako se nerviram cijelo vrijeme zbog takvih gluposti da me zbilja treba biti sram.negdje tamo daleko jedno malo dijete je upravo umrlo od gladi ili mu je raznesena noga...ili je jednostavno mrtvo jer nije imalo sreće.a život kakav ja(ili vi)imam to dijete ne može ni zamisliti,a kamoli živjeti...malo sam skrenula s teme jel tak?! uglavnom,pouka svega ovoga-dao bog da cijeli život mozgam o tome gdje mogu nabaviti hlače do koljena(muške) i hoću li moći kupiti dovoljno alkohola pa da mi se svi prijatelji obliju ko majke...i da miris pokarenog cimeta bude jedina stvar koja đibri oko mene...ja bi najviše na svijetu htjela da mogu spasiti svijet...jel ikoga uopće briga?!

...da pojedem sarmu.da prestane kiša.da sletim u miami.da napokon vidim sunce i more.da vidim dečka i baš me zanima šta će onda biti.da konačno operem veš koji je prljav još od ljeta.da prestanem biti taaako lijena za to.da odem iz ovog grada.da mi jednog dana ipak zagreb postane fora.da moj frend krešo nađe poso i ženu.da i dragi goran konačno nađe neki smisao u tom svom životu.da mog buraza što prije prođe pubertet.da zaradim ogromnu količinu love i odem u argentinu.da naučim plesati tango.da nađem muža koji isto tako zna plesati tango.da moja prijateljica postane prava bogata zvezda i financira me.da se mare zaposli na cnn-u i putuje svijetom i vodi mene također sa sobom.da marko f.poševi već nešto.da moj drugi buraz obrije brkove.da moja sestra završi tu glupu ekonomiju.da i ja jednog dana diplomiram.da se mate brada makne iz selndre i posla s mekinjama.da se poševim konačno.da prestanem tratiti vrijeme na kompu.da sarme konačno budu gotove...

...moja najbolja prijateljica mare je rekla da me "prati". rekla sam da ću joj se nekako već odužiti za tu njenu divnu,nikad-te-neću-iznevjeriti gestu...
dakle...mare...sve je počelo jednog davnog tmurnog jesenjeg dana.u zagrebu.mare i ja smo sjedile na predavanju,stolica do stolice.ja se iskreno uopće više ni ne sjećam kako je to sve tada počelo i zašto,ali jednu stvar mogu reći-od tog dana dotična gđica.mare je postala moj drug i sudrug i još štošta. a i moram napomenuti da je JAKO lijepa i vitka i divne puti i miriši i najljepše se smije i najpametnija je i jednog dana će svima JEBAT MAJKU! moja mare...odmilja luuuuuce....i tak. mare volim te,al mogla bi mi bar koji komentar ostaviti majke ti kad znaš da mi je to taaako super....

...su popušili vizu! razlog je bio da nisu dovoljno popularni da bi im se vjerovalo da neće ostat i probat napravit karijeru...ha ha! odmah sam zaboravila da sam se morala probuditi u 7 ujutro,voziti do buzina,stajati u redu dva sata i ne moći otići promijenit tampon...eto,život ipak može biti lijep...

...dan kada sam se probudila sa OGROMNOM glavoboljom...sanjala sam u dva navrata da su me par puta propucali u vrat i rame...odnijela sam kod tete krojačice neku robu da mi sašije...lagano sam se počela pripremati za još jedan divni zbogom zagrebu na duže vrijeme...u subotu organiziram oproštajni tulum na viksi,ako stari nešto ne zasere...sutra moram u američku ambasadu izvaditi vizu...mislim da ću se preseliti u argentinu...

...srijeda...

...kao što se da primjetiti-ja nemam pametnijeg posla u svom životu! i tako sam odlučila barem malčice odrasti i zaboraviti na neke prošle stvari i odgalopirati u bolju budućnost...a one manje konje od mene ostaviti u prašini...i zato mijenjam ime svog dosadašnjeg bloga u ovo. eto tak!

konačno sam odlučila početi pisati seminar za faks. iliti bolje rečeno-copy pa paste u word i nadam se da me nitko neće skužiti...tema je:etika izvještavanja rata u iraku. drugim riječima-kako zločesti mediji mogu izokrenuti naše mišljenje o svemu i kako nam jadni mali irački dečko od 18 godina može izgledati kao opaki terorista samo zato što se rodio na krivom mjestu i sa krivom vjerom. i onda će mu jedan isto tako mali američki dečko od isto tako 18 godina doći iza leđa,upucati ga ko zadnjeg psa i ostaviti nasred ceste...i ovdje nema mjesta za suze jer on se bori za svoju domovinu u kojoj 99% ljudi ni nezna pokazati irak na globusu! al dobro,neću o tome brijati...

...uvalila sam se u neko virtualno prepucavanje i toliko mi je super da ću sada morati pisati blogove od rečenice i pol cirka tri put dnevno,al neka-veseli me! i to jako! tako je to s nama,ljudima nižeg intelektualnog nivoa koji ne znaju razlučiti formu od sadržaja...a možda me i fakat jebački drma PMS?!

...mali ispravak-bio je petak,ne subota...

da se razumijemo nešto-nedjelja je,probudila sam se cirka prije pola sata,čuvam buraze koji vrište i kolju se meni dva metra pored nogu i uglavnom-super mi je! i onda tako uobičajeno surfam malo internetom i naiđem(doduše namjerno)na jedan zanimljivi blog koji gle kojim čudom piše i nešto o meni! da ne bi sad bilo-netko može,netko ne može(ili ne daj bože ne smije),odlučila sam se malo zabaviti i dati svoj osvrt na famoznu subotnju večer tamo opisanu i ostalo...
dakle,gospodina drito_konja sam upoznala u petak sasvim slučajno preko iskrice. ulogiram se ja nakon sto godina i škicam malo tko mi je to sve provaljivo u profil i naiđem na jedan poznati nadimak,zvezdu iz kozma! gospodin drito_konj himself! wow! uglavnom,pošaljem ja njemu poruku,tek tako i počne neko dopisivanje...ništa specijalno,ali fora...da sam ne duljim,on meni ostavi broj telefona,kaže da mu frendica treba na net i kako ćemo sad?! ja mu pošaljem poruku na mob i kažem-ovako...i tako je to krenulo...sms-iranje. i on meni kaže da može skoknut do mene doma,ja kažem ne jer ipak mi i nije baš svejedno...ali dobro,kad smo već krenuli sa svim ovim čujemo se sutra pa se vidimo. ja mu kažem da već imam planove za piranhu jer mi frendica pjeva i ima promociju i ako mu nije bed neka dođe. on kaže ok,dolazim,a kad mi dosadi ja ću ti se pokupizi. mrak! dogovor je pao...sljedeća radnja događa se na parkingu iza piranhe,izlazim iz auta sa frendovima i hodam prema dotičnom gospodinu. usput komentiramo kako nas neće valjda potrefiti neki ogromni peh i prištekati nam se totalni debilos! moj fend koji je gej se zgrozi odmah,ja sam mu rekla da ode u kurac i bude koliko toliko ljubazan,frendica je bila rezignirana,a ja iskreno i ne toliko zaprepaštena,sama sam se uvalila u to pa i red je da sad to podnesem stoički! drito_konj ko drito_konj,puno psuje i sere govna,ali je u suštini sasvim podnošljiv. osim kada je pokazao neki auto i rekao da mu je to auto snova,na to sam ja rekla da mi je meca auto snova(i stojim iza toga!),a on se brzinom munje tako iskurčio i rekao-ja sam si mogao kupit mecu,al nisam htio! moj frend peder je zavrištao,a frendica se počela kiselo smijati....kam on! bacam se u stanje trenutne amnezije i mislim si-ok,svatko zna napraviti neki gaf,nije tolki bed...ajde,ajde...ulazimo u piranhu,paola taman pjeva na nekakvoj stage kocki svoju novu stvar,mi joj vrištimo i ona uskoro prestaje...odemo do šanka,naručujem cugu za sve,malo kružimo okolo tražeći nju,nismo je našli,vraćamo se na staro mjesto. nato ja njemu kažem kako je mjesto fakat u kurcu i kako mi je bed,on kaže da nema veze,ići će uskoro dalje. kul! razuman čovjek...no,stvari se nekako izmijene,ja i frendovi završimo na kocka stejđu i ne možemo vjerovati da stvari koje se puštaju zadnjih par minuta pjeva hrvat.mario! ludnica! i iskrica frend ne može vjerovati,svi smo oduševljeni i meni je skroz ok i ne žali uopće što je on tu jer baš i nije neki priljepak...on priča zatim sa jednim poznanikom na što mi frend peder kaže da ako se slaže s njim neka bježim glavom bez obzira. joj ma dobro,nije bed...atmosfera nekako uskoro jenjava i mi se kupimo i krećemo prema akvarijusu na fet filijev ročkas. upad 40 kuna,pokušavamo se švercati kroz stražnji dio gdje su one cerade,ali nas lovi redar i izbacuje van. jebi ga,da se bilo gdje drugdje sad uputimo bilo bi isto sranje tako da nekako ustrajemo na tome da uđemo unutra. dragi striček redar koji bari moju frendicu već godinama nam kaže da možemo pričekati 10 min i ući kada se blagajna zatvori. ulazimo! prije toga gospodin konj napominje kako on ima najviše para u svom đepu jer mora platiti stan i jer mi uopće znamo koliko dođe jedan stan za platit! jebote,facooo! ulazimo unutra,ja redaru nosim mitologiju(cugu) i krajičkom oka vidim i da se konj negdje tamo ugurao na šank i mrtav hladan dolazi do nas sa tuborgom u ruci. ok,nema veze,možda fakat nema love,zaboravit ću i to...plešemo,plešemo,plešemo,frend mi kaže da mu posudim pivu,ja pitam i frendicu šta će,a ne mogu ispasti pička pitam i konja opet. ostajem dekintirana,ali nije me briga jer znam da bi moji frendovi i za mene napravili isto i uopće ubiti nije neka filozofija. ko ima love trenutno-plaća! frend mi kaže kako je ovaj pička i da ne može vjerovat,ja ga smirujem i kažem-zajebi sad,nećeš ga ionako više nikada vidjeti. frendica me počinje požurivati da idemo,mora radit ujutro,ja se derem na njih da koji su kurac sad navalili,pričekaj još 5 min(u prijevodu-drito_konj nije popio pivu do kraja). no dobro,požurujemo sei idemo...oni hodaju po cesti,ja i konj uz jarun i pokušavamo stići prvi. ja sam bila u krivu i oni nas sustižu! dem it! dolazimo do auta i do šlaga večeri...ajde bok,ajde bok,e usput jel te mogu zamoliti da voziš ti prva,ispred mene-kaže on. ja ga pitam-zašto?! on odgovara-pa ti si manje popila! ja mu odgovaram-ali zakon je 0.0! da,kaže on,ali mene su već globili dva put! ????????? e jebi ga stari moj,nema šanse,ja sad ulazim u svoj auto,a ti ako budeš dovoljno brz i kreneš sad zamnom-ok. ako ne-jebi ga! nato on kaže ok i krene ubrzano hodati prema autu. ja zalupim vratima i ne mogu vjerovati šta mi je frajer sad upravo rekao i kako ljudi fakat mogu biti pičke...stisnem gas i mislim si-ko te jebe! još sam neko vrijeme iznervirana i pričam frendovima da koji mi je drek ovo uopće trebalo,ok,sad znam za drugi put,pas mater...joooj! ti si manje pila! nisam već dugo čula nešto tako dobro! sutra mi dolazi poruka na mob-kae koka,voc ap?!(ili nešto tako isto glupo...). ne odgovaram. valjda će skužiti. idem na net,iskrica,dvije nove poruke.prva:nego, kaj sad, kaj se ne javis? i druga:dakle, reagiraj
pobogu, kak ne volim kad me se ignorira
al dobro, ak te veseli
okbo. vraćam mu onu poruku kou je on kulercki kopi i pejstao na svom blogu. danas dobivam još jednu njegovu:kakvom alkoholnom brijom? ti stvari malo
preozbiljno dozivljavas, ali neka. okbo. znači,nije mu jasno da je ispo kreten,još! ali nadam se da valjada sad je! okbo.......