p i r a n h a b a j t

radim oproštajnu zabavu.kod sebe doma.baš me zanima kako će svi stati i dali će...uskoro moram u akciju koja se zove-mamica,tatica,a date mi nešto kuuuna....i pseći pogled broj 12. i onda ću do getroa,kupit pive,votke,jegera i nešto vina.za svakog pomalo...dalje slijedi metenje stana i otkrivanje izvora smrada koji me muči već nekih 10 dana.stan mi smrdi po pokvarenom cimetu.ako tako nešto uopće postoji.zatim ću krenuti po mare,napit ćemo se prije svih....ju hu hu...zbilja me male stvari vesele...u močvari je danas poznati hrvatski dj valentino mudantino.nekako se uvijek poklopi da radim oproštaljke na noć veštica.možda i tu ima neke simbolike...uglavnom,valentino je lud,svoje ime je zadržao još od jednog ne tako davnog ljeta kada smo ja i frendica organizirale razvratni party u šumici...dao bog da se večeras ponovio.iako sumnjam...a ja još prije puta moram kupiti:kupaće muške hlače do koljena(i gdje ih uopće ima u ovo doba godine?!)...jučer sam gledala emisiju mirjane rakić-reporteri.radila se o dodijeli nekih nagrada za ratno reporterstvo.i već dugo nisam tako bila plakala.odmah mi je svijet postao ljepši(što je ubiti nelogično...) i pomislila sam si kako se nerviram cijelo vrijeme zbog takvih gluposti da me zbilja treba biti sram.negdje tamo daleko jedno malo dijete je upravo umrlo od gladi ili mu je raznesena noga...ili je jednostavno mrtvo jer nije imalo sreće.a život kakav ja(ili vi)imam to dijete ne može ni zamisliti,a kamoli živjeti...malo sam skrenula s teme jel tak?! uglavnom,pouka svega ovoga-dao bog da cijeli život mozgam o tome gdje mogu nabaviti hlače do koljena(muške) i hoću li moći kupiti dovoljno alkohola pa da mi se svi prijatelji obliju ko majke...i da miris pokarenog cimeta bude jedina stvar koja đibri oko mene...ja bi najviše na svijetu htjela da mogu spasiti svijet...jel ikoga uopće briga?!