Sampioni, samponi, poni, oni, ni, i...
Čokolada, med i kocka smeđeg šećera... i kome treba večera???
Anyhow...
Jučer su mi skoro zabranili da se koristim knjižnicom. Za zer'cu prošla. Kao konac koju je kroz ušicu igle pokušala provući dalekovidna starica.
I inače Rusi jako vole riječi zabraniti i ne dopušta se: koriste ih gotovo bez razmišljanja, postavljaju ih na mjesta na koji ih čovjek odrastao u koliko toliko normalnim uvjetima (ne)slobode ne bi nikada očekivao. Sjećate se kada sam pisala o kulturi Rusije kroz okular nafrekventnije upotrebljivane riječi? Meni se, kao strancu, kao dobronamjernome strancu, čini da im ne bi bilo loše shvatiti da su riječi zabrane - a ne prijedlog U - lajtmotivi lingvističke ruske zbilje.
Kad se čovjek sjeti samizdata i tamizdata i koliko je ruske književnosti napisane od 30-ih do 70-ih bilo napisano i neobjavljeno do glasnosti, onda zapravo ne začuđuje činjenica da pri ulazu u knjižnicu dobivate papirić na koji morate pisati šifre svih knjiga koje posuđujete. Na taj vam se papirić bibliotekar iz prostorije u kojoj ste odlučili raditi mora potpisati i lupiti žig. Kako bi se znalo, kako bi vas mogli čitati kao otvorenu knjigu, kako bi postojalo zapisano crno na bijelom - ako se još koji put u budućnosti vrati želja za totalitarizmom - što sam ja, zelena i bezazlena pipi_piaf, čitala i nad čime sam razmišljala.
Fenomen retro fatamorgane: redni broj beskonačan.
Jučer sam radila u knjižnici, bila je vrućina, usta su mi se osušila, a sve su mi stvari MORALE ostati u garderobi. Htjela sam otići po bocu vode iz svoje torbe. Izlazim kraj čuvara i on me pita gdje mi je papirić.
"Ostao je, zajedno s mojom bilježnicom, u radnoj sobi. Samo bih vode uzela, odmah se vraćam i ostavljam vam svoju iskaznicu."
"Ne, ne možete izaći bez svoga papirića.
"
"Samo da popijem malo vode. Radim na trećem katu. Moram se penjati po svoj papirić?"
"Ne, zabranjeno je izlaziti bez papirića."
What the fuck...! 
"Pa je l' vam izgledam kao netko kome je u interesima raditi PROTIV Rusije?!"
"Devuška! Mi ne znamo o čemu vi čitate!! Zato nam treba vaš papirić!!"
I tako se mi raspravljamo. Ja gubim bitku, naravno... Penjem se na treći kat, uzimam svoj papirić, popisujem knjige, ali da bih dobila potpis moram ih vratiti. Čekam bibliotekarku koja je otišla - kako se čini - popiti kavu. Usta su mi potpuno suha.
Bibliotekarka se vraća. Potpisuje mi fackin papirić i lupa žig. Spuštam se sa svojim papirićem, odlazim po vode. Na ulazu dobivam novi papirić. Čekam ponovno knjige koje sam morala vratiti da bih dobila potpis i žig na papirić. I tako trošim sat vremena. Na glupost - svoju i njihovu, na žeđ i blesavu nuždu da namirim potrebe. A samo sam bila žedna...
Ljudi se boje stvari koje ne razumiju, slušam navečer u Da Vincijevu kodu. I to mi daje snage za razumijevanje njih, toga drugog svijeta koji postoji paralelno s wanna be slobodnim svjetovim Zapada. Na Zapadu su bar suptilniji u pokazivanju svoga straha, u Rusiji ne kuže da se actually može i treba živjeti i drukčije. Čišće. Kreativnije. Da nije sve u pravilima, da nije svatko bez i sa putovnicom na kojoj piše Russkaja Federacija neprijatelj naroda. Samo sam htjela popiti vode.
Daj mi, daj mi kocku šećera, tralalalalalalalala,
pozdrava sto
,
pusa tisuću
,
pipi_piaf
01.07.2006. u 23:26 |
4 Komentara |
Print |
# |
^
Veljača 2011 (3)
Siječanj 2008 (1)
Studeni 2007 (1)
Listopad 2007 (4)
Lipanj 2007 (1)
Svibanj 2007 (3)
Travanj 2007 (7)
Ožujak 2007 (6)
Veljača 2007 (13)
Siječanj 2007 (4)
Srpanj 2006 (13)
Lipanj 2006 (19)
Svibanj 2006 (10)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Sve što jednoj mladoj dami prolazi kroz glavu dok je: 1. daleko od belog Zagreb grada... ili 2. u njemu. Kako god bilo, ona je retro treba, s povremenim cudnim i melankolicnim, ali nikada letargicnim izljevima (njeznosti, ljutnje, ljubavi, paznje, strasti, tuge, nervoze, dosade, optimizma, pesimizma, nade, vjere i posvemasnjega crnila)...
Školjka
Svojim stalnim plačem
uznemiruje more
koje se kida
i propinje
u dubini svake stvari
mučene same sobom.
Ali to ne probija
sebični prostor ljubavi.
(Z. Golob)
SVJESNI I NAMJERNI PLAGIJAT S Georg bloga
... ali nije zlobni ili pohlepni, nego naprosto - nužni...
Poslušajte koji savjet......
Paradoks našeg vremena kroz povijest je da imamo veće zgrade ali kraće
živce, šire puteve ali uža gledišta.
Trošimo više ali imamo manje, kupujemo više ali uživamo manje.
Imamo veće kuće i manje obitelji, više pogodnosti ali manje vremena.
Imamo više diploma ali manje razuma, više znanja ali manje rasuđivanja,
više stručnjaka ali ipak više problema, više medicine ali manje zdravlja.
Umnogostručili smo naš imetak, ali smanjili svoje vrijednosti.
Govorimo previše, volimo prerijetko, i mrzimo prečesto.
Dodali smo godine životu ali ne i život godinama.
Stigli smo sve do mjeseca i natrag, ali imamo poteskoću da pređemo preko
ulice upoznati novog susjeda.
Savladali smo atom ali ne i svoje predrasude. Pišemo više ali učimo manje.
Planiramo više ali postižemo manje.
Naučili smo žuriti ali ne i čekati. Gradimo više kompjutera da sadrže više
informacija, da proizvode više kopija nego ikad, ali mi komuniciramo sve
manje i manje.
Ovo su vremena brze prehrane i spore probave, velikih ljudi i sitnih
karaktera, brzih zarada i plitkih odnosa, luksuznijih kuća ali uništenih
domova.
Ovo je vrijeme kada ima mnogo toga u izlogu a ništa u skladištu. Vrijeme
kada vam tehnologija može donijeti ovaj tekst, i vrijeme kada možete
odabrati hocete li ga podijeliti s nekim ili samo obrisati.
Zapamtite, provedite nešto vremena s voljenima, jer oni neće biti tu
zauvijek.
Zapamtite, recite poneku ljubaznu riječ onome koji vas gleda sa
strahopoštovanjem, jer ce ta mala osoba uskoro odrasti i otići. Sjetite se
da date topao zagrljaj onome kraj vas, jer je to jedino blago koje možete
dati svojim srcem.
Sjetite se da kažete "Volim te" svome partneru i svojim voljenima, ali
najviše od svega i mislite tako. Poljubac i zagrljaj će zakrpiti povredu
kada dolaze duboko iz vas.
Dajte vremena ljubavi, dajte vremena razgovoru i dajte vremena podjeli
vaših dragocjenih misli s drugima.
OSTANIMO MLADI!
- Odbacimo nebitne brojeve. To uključuje starosnu dob, težinu i visinu.
Prepustimo doktorima brigu o tome. Zato ih i plaćamo.
- Čuvajmo vesele prijatelje. Loša raspoloženja nas jedino vuku ka
dnu.
- Nastavimo učiti. Naučimo više o kompjuterima, vještinama, vrtlarstvu, o
bilo čemu. Nikada ne dajmo mozgu da bude besposlen. "Besposlen um je
radionica lošega." A ime lošega je Alzheimerova bolest.
- Uživajmo u jednostavnim stvarima.
- Smijmo se često, dugo i glasno. Smijmo se dok ne izgubimo dah.
- Suze se dešavaju. Izdrzimo, odbolujmo i produžimo dalje. Jedina osoba
koja je uz nas čitav život smo mi sami. Budimo ŽIVI dok živimo.
- Okružimo se onim što volimo, bila to obitelj, ljubimci, uspomene,
muzika, biljke, hobiji, bilo što. Naši domovi su naše sklonište.
- Cijenimo svoje zdravlje: Ako je dobro, čuvajmo ga. Ako je nestabilno,
popravimo ga. Ako se ne može popraviti, nađimo pomoć.
- Ne preuzimajmo krivicu. Krenimo na put do šetališta, do obližnje
pokrajine, do strane zemlje, ali NE tamo gdje je krivica.
- Recimo ljudima koje volite da ih volite, u svakoj prilici.
I ZAUVIJEK UPAMTIMO:
Život se ne mjeri brojem udisaja koje napravimo, nego momentima koji nam
oduzmu dah.
...
KOME NAMIJENJENO?!
... slučajnim BLOG putnicima koje zanima kako je živjeti u wanna-be kapitalističkoj verziji (još uvijek) duboko ukorijenjene utopije 'bratstva i jedinstva'?
Ne zato. Namijenjen je onima koji će me pitati: "I kako je bilo?"... tamo ili vamo... s vasima ili nasima... pa da skratimo muke, ostanemo što vjerodostojniji i sačuvamo (dobro) pamćenje...
DA NE BI BILO ZABUNE...
Čitaoče, teksta nema,
ti si sam na startu,
sve se stvara u tvom duhu,
sude Bonn i Tartu.
Nema teksta pa ni pisca:
piri maštu tvoju
android od rešetkica
sklon kratkome spoju.
Čitalice, nema mene,
ni onih što nudih.
Ostala si samo ti.
E, pa sretna budi.
(I. Slamnig)
Telling Stories
There is fiction in the space between
The lines on your page of memories
Write it down but it doesn't mean
You're not just telling stories
There is fiction in the space between
You and me
There is fiction in the space between
You and reality
You will do and say anything
To make your everyday life
Seem less mundane
There is fiction in the space between
You and me
There's a science fiction in the space between
You and me
A fabrication of a grand scheme
Where I am the scary monster
I eat the city and as I leave the scene
In my spaceship I am laughing
In your remembrance of your bad dream
There's no one but you standing
Leave the pity and the blame
For the ones who do not speak
You write the words to get respect and compassion
And for posterity
You write the words and make believe
There is truth in the space between
There is fiction in the space between
You and everybody
Give us all what we need
Give us one more sad sordid story
But in the fiction of the space between
Sometimes a lie is the best thing
Sometimes a lie is the best thing
Arsen Dedic
Cistim svoj zivot
Cistim svoj zivot
kroz prozor ormar stari
cistim svoj prostor
od nepotrebnih stvari
Gdje li sam ih kupio
gdje sam ih sakupio
Cistim svoj zivot
petkom odvoze smece
kada se nada budi
i kad je blago vece
Cistim svoj zivot
od onih supljih ljudi
kojima vjetar huji
kroz glave i kroz grudi
Cistim svoj zivot
da spasim dok je vrijeme
malu jutarnju njeznost
i gorko nocno sjeme
Cistim svoj zivot
od prividnog svijeta
od ljubavi bez traga
od jeftinih predmeta
Cistim svoj zivot
to hrdja je i tmina
i ostacu bez iceg
al' bolja je tisina
Elegantly Wasted
Look at all that shines
Baby's down on the world and she knows it
If your spirit's running
Why don't me make it rain like we used to
We run
We hide
We wait and we want
The good life
Aw sure
You're right
This ain't, the good life
Ah, Elegantly wasted
Ah, Elegantly wasted
Look at all the crimes
Baby's down on the world cause she owns it
Making up her life
Nothing more, nothing less makes it Voodoo
We run
We hide
We wait and we want
The good life
Aw sure
You're right
This ain't, the good life
Ah, Elegantly wasted
Ah, Elegantly wasted
We look at all that shines
Baby's down on the world and she knows it
If your spirit's fine
Why don't we make it rain like we used to
We run
We hide
We want
The good life
Aw sure
You're right
This ain't, the good life
Ah, Elegantly wasted
(you could be right, you could be certain, you could be right)
Ah, Elegantly wasted
Ah, Elegantly wasted
(you could be right, you could be certain, you could be right)
Ah, Elegantly wasted (feels like, feels like)
Elegantly wasted - you could be right
Elegantly wasted - you could be certain
Elegantly wasted - you could be right
Feels right, feels right
New Angels of Promise
We despair
We are the dead dreams
We take the blame
Take us to the edge of time
Take us to the edge of time
We are the fabulous lovers
I'm a blind man and she's my eyes
Suspicious minds
You didn't feel us coming
In this lonely crowd, it's always time
New Angels of Promise
we despise
Don't fall apart now
We are the silent ones
Take us to the edge of time
Take us to the edge of time
We are the tabular lovers
We listen to the storm
