Pipi (Duga Čarapa) o svijetu

Ruske mitologike: Sizifi i Narcisi by RF

Dakle... Da vidimo što se da skuhati u ove gluhe noćne sate...

Obećanje je ludom radovanje, a gdje je prdac jedini vjetar, tamo je i trpeza vjetrometina. Konstatacija nad kojom bi se trebalo zamisliti i koja nema APSOLUTNO nikakve veze s onim o čemu će se danas pokušati suvislo pisati - osim što odigrava ulogu (nužnog) uvoda u priču.

Traži se jedan odgovor na tri pitanja.

Pitanje broj jedan: što je zajedničko letećem tigru, džihadu, samoubojstvu, bajci, norveškome princu, ružičastim paradnim slonovima, talijanskome sladoledu, orkanu Hugo, Pearl Harboru i sutonu LA-ja?

Pitanje broj dva: o čemu je, između ostalog, pisao Mendeljejev u svojoj doktorskoj disertaciji?

Pitanje broj tri: oko čega su - nakon što je ispucana sva ideološko-geografska artiljerija - lomile koplja Rusija i Poljska?

Dok se razmišlja o odgovoru, misli mogu slobodno lutati i pokušati se držati naslova:

... I tako je Sizif dane i noći kotrljao stijenu uz padinu, nakon čega bi se ona, po dobrom, starom Murphyjevom zakonu i još boljem i starijem egzistencijalističkom apsurda, neizostavno i redovito strovaljivala u nizinu. Sizif je znao uzaludnost svoga posla, no i dalje ga je ponavljao jer je to značilo:
1. da vrijeme prolazi i
2. da on sam u tom protjecanju vremenu, iliti življenju, odigrava barem nekakvu - makar i nesvrhovitu - ulogu.

... Narcis je striček zaljubljen u sebe, tašt i težak. U odnosu na smrtnike koji ga okružuju IMA PRAVO držati se oholim jer je - ima potpuno pravo - bolji od njih. Sam sebe vidi, smatra on, bolje nego što drugi vide sebe. I to ga čini njemu samome moćnim poput boga. Na koncu ga ne uspijevanje viđenja vlastitoga odraza na površini jezera učini toliko nesretnim da - ah, oh - počini samoubojstvo.

Mit o Narcisu oznacava moguci cilj, svrhu: pojedinacnoga zivota ili cijele kulture: voljeti sebe je zahtjevan cilj, da, da...

Gdje je prdac jedini vjetar, tamo je i trpeza vjetrometina, a odgovor na pitanja je jednostavan: 1. norveškoga princa i džihad povezuje to što su oboje nazivi za koktele s votkom, 2. Mendeljejev je odredio idealni omjer vode i špirita u votki, 3. Rusi i Poljaci su 70-ih god. vodili OZBILJNU raspravu o tome čija je votka (rezultat: nakon dugogodišnjeg istraživanja povijesnih događaja - Rusi su uspjeli patentirali malu vodu iliti votku kao svoj, Kupujmo-rusko-proizvod!)

E pa na zdorovje!! Votka je jedan od najjačih i - barem koliko mi se čini - najvažnijih uporišta ruske zbilje. Pije se svugdje, vrsta ima BESKRAJNO mnogo, zbog votke se umire i živi (i u doslovnom i u prenesenom značenju), mnogi imaju svoje vlastite zavode za destilaciju špirita, nad strancima koji miješaju votku sa sokom Rusi domoroci ne žele više ravnopravno razgovarati, NEMA susreta s Rusom a da se ne bi - obično na početku večeri - odnekud stvorila jedna Stoličnaja ili maaaalkice Russkoga standarta. To NIJE jedan od krivih i promašenih stereotipa koje su izmislili oni među nama lijeni proniknuti u stranu im kulturu pa je svode na jednostavne koncepte.

To JEST paralelna stvarnost u kojoj zive Rusi. Onu pravu stvarnost zivotare samo da bi pozivjeli - kako bog zapovijeda - u svojoj votka-stvarnosti.

Ako se u mitovima krije ona prava istina - u koju ni vrijeme ni okolnosti - nisu uspjeli upisati sumnju, onda je votka - stabilan i pouzdan ruski mit. Kako i zašto votka? Jer je Rusija... sizifovsko-narcisoidno društvo.
Da pojasnim... Nisu oni - kao ni mit - naivni:
1. znaju oni da tekućina s 40 posto alkohola - ma koliko se god butylki popilo - ne dolazi u paketu s ružičastim naočalama; no piju je sizifski uporno;
2. znaju oni da zdravlje odlazi pa, pa i da na dnu čašice nema istine i nema (narcističke) potvrde: "Da, stari, ti si bog!"

No - svejedno - BAŠ to dvoje radišno poput mrava traže u prozirnoj tekućini. Zašto votka - kada je "in vino veritas"?

Zato što nudi efikasan i brz samozaborav, zato što su navike jaaka stvar i zato što je to "NAŠE rusko". Nije nama važna istina, želimo progledati, ali samo - kao i Narcis - ono ništa koje drugi ne vide. I što nas vodi u vlastitu propast, ali - nije važno - ni vrijeme ne traje vječno. "Tako votku možemo piti SAMO mi, Rusi! Tu nam ČAK NI Amerikanci nisu ni do koljena!" Zato što Rusi bježe, doduše, u emigraciju, no to je manjina, većina na neki čudni način - no možda sam u krivu, možda i ja vidim samo sebe u ovoj priči - VOLI svoju patnju. Jer je pristajanje na patnju požrtvovno, čak i romantično, BAŠ PRAVO NAŠE puškinski RUSKO. I drukčije se može reći to kako sam ja doživjela Ruse, Ruse i votku, Ruse i složenost njihova života, Ruse i siromaštvo, Ruse i 100 dolara plaće asistenata na faksu, Ruse i smrtni strah starijih od odlaska u mirovinu, Ruse i homofobičnost, Ruse i njihova izdužena lica: "Kod nas smrdi, ali je bar toplo." Slike koje se ruskim internet stranicama odašilju svijetu - a koje prikazuju nasmiješeno rusko lice, s bocom votke u naručju - mogle bi biti znak da je ovdje ZBILJA riječ o hedonističkome raju na Zemlji. Međutim, Sizif i Narcis u ovu priču nisu upali slučajno: baš kao što su i dva mitološka gospodina tragični likovi, tako se i meni - srce stisne od tuge - pri pogledu na teturave i izgubljene izvotkane ruske starce i starice.

Hm, hm... Našlo bi se paralela i u našima i u vašima, i u samoj prirodi čovjeka, zar ne?

Je li SADA jasno čemu služi votka?
Nije!?!?

Pa ispiru se njome usta...
... i, dakako, u ustima zaostala ustajala prašina...
... pa se čovjeku čini da "Sad, sad SLOBODNO dišem"!

Mislili ste da su Rusi razočarali od utopija? Jesu, jesu, naravno, ali SVAŠTA može biti utopijskim utočištem. A kad se traži - i nađe se!

Puno pusa, pipi_piaf

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Sve što jednoj mladoj dami prolazi kroz glavu dok je: 1. daleko od belog Zagreb grada... ili 2. u njemu. Kako god bilo, ona je retro treba, s povremenim cudnim i melankolicnim, ali nikada letargicnim izljevima (njeznosti, ljutnje, ljubavi, paznje, strasti, tuge, nervoze, dosade, optimizma, pesimizma, nade, vjere i posvemasnjega crnila)...

Školjka

Svojim stalnim plačem
uznemiruje more
koje se kida
i propinje
u dubini svake stvari
mučene same sobom.

Ali to ne probija
sebični prostor ljubavi.

(Z. Golob)



SVJESNI I NAMJERNI PLAGIJAT S Georg bloga

... ali nije zlobni ili pohlepni, nego naprosto - nužni...

Poslušajte koji savjet......

Paradoks našeg vremena kroz povijest je da imamo veće zgrade ali kraće
živce, šire puteve ali uža gledišta.
Trošimo više ali imamo manje, kupujemo više ali uživamo manje.
Imamo veće kuće i manje obitelji, više pogodnosti ali manje vremena.
Imamo više diploma ali manje razuma, više znanja ali manje rasuđivanja,
više stručnjaka ali ipak više problema, više medicine ali manje zdravlja.
Umnogostručili smo naš imetak, ali smanjili svoje vrijednosti.
Govorimo previše, volimo prerijetko, i mrzimo prečesto.
Dodali smo godine životu ali ne i život godinama.
Stigli smo sve do mjeseca i natrag, ali imamo poteskoću da pređemo preko
ulice upoznati novog susjeda.
Savladali smo atom ali ne i svoje predrasude. Pišemo više ali učimo manje.
Planiramo više ali postižemo manje.
Naučili smo žuriti ali ne i čekati. Gradimo više kompjutera da sadrže više
informacija, da proizvode više kopija nego ikad, ali mi komuniciramo sve
manje i manje.
Ovo su vremena brze prehrane i spore probave, velikih ljudi i sitnih
karaktera, brzih zarada i plitkih odnosa, luksuznijih kuća ali uništenih
domova.
Ovo je vrijeme kada ima mnogo toga u izlogu a ništa u skladištu. Vrijeme
kada vam tehnologija može donijeti ovaj tekst, i vrijeme kada možete
odabrati hocete li ga podijeliti s nekim ili samo obrisati.
Zapamtite, provedite nešto vremena s voljenima, jer oni neće biti tu
zauvijek.
Zapamtite, recite poneku ljubaznu riječ onome koji vas gleda sa
strahopoštovanjem, jer ce ta mala osoba uskoro odrasti i otići. Sjetite se
da date topao zagrljaj onome kraj vas, jer je to jedino blago koje možete
dati svojim srcem.
Sjetite se da kažete "Volim te" svome partneru i svojim voljenima, ali
najviše od svega i mislite tako. Poljubac i zagrljaj će zakrpiti povredu
kada dolaze duboko iz vas.
Dajte vremena ljubavi, dajte vremena razgovoru i dajte vremena podjeli
vaših dragocjenih misli s drugima.

OSTANIMO MLADI!

- Odbacimo nebitne brojeve. To uključuje starosnu dob, težinu i visinu.
Prepustimo doktorima brigu o tome. Zato ih i plaćamo.

- Čuvajmo vesele prijatelje. Loša raspoloženja nas jedino vuku ka
dnu.

- Nastavimo učiti. Naučimo više o kompjuterima, vještinama, vrtlarstvu, o
bilo čemu. Nikada ne dajmo mozgu da bude besposlen. "Besposlen um je
radionica lošega." A ime lošega je Alzheimerova bolest.

- Uživajmo u jednostavnim stvarima.

- Smijmo se često, dugo i glasno. Smijmo se dok ne izgubimo dah.

- Suze se dešavaju. Izdrzimo, odbolujmo i produžimo dalje. Jedina osoba
koja je uz nas čitav život smo mi sami. Budimo ŽIVI dok živimo.

- Okružimo se onim što volimo, bila to obitelj, ljubimci, uspomene,
muzika, biljke, hobiji, bilo što. Naši domovi su naše sklonište.

- Cijenimo svoje zdravlje: Ako je dobro, čuvajmo ga. Ako je nestabilno,
popravimo ga. Ako se ne može popraviti, nađimo pomoć.

- Ne preuzimajmo krivicu. Krenimo na put do šetališta, do obližnje
pokrajine, do strane zemlje, ali NE tamo gdje je krivica.

- Recimo ljudima koje volite da ih volite, u svakoj prilici.


I ZAUVIJEK UPAMTIMO:

Život se ne mjeri brojem udisaja koje napravimo, nego momentima koji nam
oduzmu dah.

...

KOME NAMIJENJENO?!

... slučajnim BLOG putnicima koje zanima kako je živjeti u wanna-be kapitalističkoj verziji (još uvijek) duboko ukorijenjene utopije 'bratstva i jedinstva'?

Ne zato. Namijenjen je onima koji će me pitati: "I kako je bilo?"... tamo ili vamo... s vasima ili nasima... pa da skratimo muke, ostanemo što vjerodostojniji i sačuvamo (dobro) pamćenje...

DA NE BI BILO ZABUNE...

Čitaoče, teksta nema,
ti si sam na startu,
sve se stvara u tvom duhu,
sude Bonn i Tartu.

Nema teksta pa ni pisca:
piri maštu tvoju
android od rešetkica
sklon kratkome spoju.
Čitalice, nema mene,
ni onih što nudih.
Ostala si samo ti.
E, pa sretna budi.

(I. Slamnig)


Telling Stories

There is fiction in the space between
The lines on your page of memories
Write it down but it doesn't mean
You're not just telling stories
There is fiction in the space between
You and me
There is fiction in the space between
You and reality
You will do and say anything
To make your everyday life
Seem less mundane
There is fiction in the space between
You and me
There's a science fiction in the space between
You and me
A fabrication of a grand scheme
Where I am the scary monster
I eat the city and as I leave the scene
In my spaceship I am laughing
In your remembrance of your bad dream
There's no one but you standing
Leave the pity and the blame
For the ones who do not speak
You write the words to get respect and compassion
And for posterity
You write the words and make believe
There is truth in the space between
There is fiction in the space between
You and everybody
Give us all what we need
Give us one more sad sordid story
But in the fiction of the space between
Sometimes a lie is the best thing
Sometimes a lie is the best thing

Arsen Dedic
Cistim svoj zivot


Cistim svoj zivot
kroz prozor ormar stari
cistim svoj prostor
od nepotrebnih stvari

Gdje li sam ih kupio
gdje sam ih sakupio

Cistim svoj zivot
petkom odvoze smece
kada se nada budi
i kad je blago vece

Cistim svoj zivot
od onih supljih ljudi
kojima vjetar huji
kroz glave i kroz grudi

Cistim svoj zivot
da spasim dok je vrijeme
malu jutarnju njeznost
i gorko nocno sjeme

Cistim svoj zivot
od prividnog svijeta
od ljubavi bez traga
od jeftinih predmeta

Cistim svoj zivot
to hrdja je i tmina
i ostacu bez iceg
al' bolja je tisina



Elegantly Wasted

Look at all that shines
Baby's down on the world and she knows it
If your spirit's running
Why don't me make it rain like we used to
We run
We hide
We wait and we want
The good life
Aw sure
You're right
This ain't, the good life

Ah, Elegantly wasted
Ah, Elegantly wasted

Look at all the crimes
Baby's down on the world cause she owns it
Making up her life
Nothing more, nothing less makes it Voodoo
We run
We hide
We wait and we want
The good life
Aw sure
You're right
This ain't, the good life

Ah, Elegantly wasted
Ah, Elegantly wasted

We look at all that shines
Baby's down on the world and she knows it
If your spirit's fine
Why don't we make it rain like we used to
We run
We hide
We want
The good life
Aw sure
You're right
This ain't, the good life

Ah, Elegantly wasted
(you could be right, you could be certain, you could be right)
Ah, Elegantly wasted
Ah, Elegantly wasted
(you could be right, you could be certain, you could be right)
Ah, Elegantly wasted (feels like, feels like)
Elegantly wasted - you could be right
Elegantly wasted - you could be certain
Elegantly wasted - you could be right
Feels right, feels right



New Angels of Promise
We despair
We are the dead dreams
We take the blame
Take us to the edge of time
Take us to the edge of time
We are the fabulous lovers
I'm a blind man and she's my eyes

Suspicious minds
You didn't feel us coming
In this lonely crowd, it's always time

New Angels of Promise
we despise
Don't fall apart now
We are the silent ones
Take us to the edge of time
Take us to the edge of time
We are the tabular lovers
We listen to the storm