utorak, 18.09.2007.
Zvijezda Danica
Priče započinju: ''Bila jednom'' ... divna zvijezda Danica. Jutarnja zvijezda. Budila nas je u praskozorje vilinskim pjevom. Sjajem se takmičila sa Suncem i Mjesecom. Samozatajna. Mistična.
Dobila je naziv Venera po rimskoj božici ljepote. Stari Grci zvali su je Afrodita, Eosphorus za jutarnju pojavu, a Hesperus za večernju. Milozvučnim je glasom uzvikivala: ''Laka vam noć, laka noć!''
Pomagala je moreplovcima, ribarima, astronomima, meteorolozima, izletnicima, planinarima... I tako godinama!
---- Rađa se gospođa ''D'' ----
Albert Einstein:
''Svijet je opasno mjesto za živjeti, ne zato što ima ljudi koji su zli, već zato što ima ljudi koji neće ništa učiniti u vezi s tim.''
Nisam sletjela ni na Sunce, ni na Mjesec, već na zvijezdu Danicu. Moja su se krila slomila. Priča je prestala biti priča...
Dogodilo se čudo. Zvijezda Danica postala je hladan, goli kamen, kruti metal. Nula u postojanju.
Proplakao je dio nas i umro sa njom. U njoj.
Gospođa ''D'' kaže: ''Mene bi Bog kaznio kada ti ne bi pomogla.''
Učinila: pala na tjeme i prodala moral!
Pitanje: ''Za koliko sala?''
Bog kaže: ''Peci se cijelog života u savjesti najdubljeg pakla.''
Moj cilj je: napisati ovo za vas i sebe. Idem dalje punim srcem i bogatija.
- 13:07 -
