nedjelja, 19.11.2006.
Ljudi vise nemaju vremena nista poznavati.Kupuju gotove stvari kod trgovca.Ali,kako ne postoje trgovci prijateljima,ljudi vise nemaju prijatelja.
 Njena je crvena kosa izgubljena po skolskom vrtu. Pronalaze je djecaci koji bacaju note sarene skladbe.  Umorne oci su se toliko trudile...pratiti.  Nisam zeljela otjerati stanje ekstaze.  Nisam htjela narusiti osjecaj koji Vodi cijelu masu istim putem.  Tada sam jednostavno voljela.Sve...i svih.  Nepoznati ljudi nasli su se među poznatima, Sretni među veselima, Osmijesi među suzama zadovoljstva.  „-Vrlo mi se sviđaju zalasci sunca.Idemo ga pogledati... _Ali,treba pricekati... -Sto? _Pricekati da sunce pocne zalaziti. -Jos uvijek mislim da sam kod kuce! _Tebi je,na tvom malenom planetu bilo dovoljno pomaknuti stolac za nekoliko koraka.I promatrao si suton kad god si to zelio... -Jednom sam vidio cetrdeset i cetiri puta kako sunce zalazi.Znas...kada je covjek tuzan,voli zalaske sunca... _Toga si dana,s cetrdeset i cetiri zalaska sunca,bio zaista tuzan? ~ nije odgovorio....“  |
