Real situation

Nestao je stakleni osjecaj prozirnog postojanja,
A staticnost se rasprsnula u tisucu sjajnih komadica.

Obojani fantomi su plesali poput budala,
A mi u sredini.
Slika stepenica na kojima obracamo paznju piskutavim glasom.
Uvijek isto,a svaki put iznova smijesno.
Iako cesta nije dobro poplocana,
Ni crne macke ne mijaucu dovoljno glasno
Jos uvijek se osijecam sigurno.
Sjene i otpalo lisce mi prave drustvo
I zajedno se podrugujemo nabacanom smecu
I praznim zelenim kantama



Otkinite vrecu i zalijepite je na prst,
Prelazite tako preko znojnog cela i nasmijesite se
zacuđenim pogledima i vjecno zrelom povrcu
koje na koncu visi niz osvijetljeni strop.

Pusti vrtovi i napustene staze,mracne palme
I pokoji zvuk automobila...jedini prijatelji
Na beskrajnom putu doma...ali toplina i mekana utocista
su na vidiku.
Stara lampa mi dovikuje vesele rijeci:jos samo malo.



Nekoliko starih torbica vise niz moja leđa.
Cije su? Ne znam.
Brzo zaboravljam ili nisam ni znala.....