utorak, 24.10.2006.
...tebi kao da je netko ugravirao osmijeh....
|
Nisu mi smetale mutne fotografije, Ni crni ljudi sa krunama. Nije mi smetala neispavanost ni smijeh od kojeg me sve bolilo. Uhvatili smo se za ruke i pustili struju da prođe kroz nas.... Bila sam sretna sto sam se mogla smijati i ne misliti na copy-paste dane  Prazne ulice mi nisu izgledale tuzno. Oni su bili tu, nekako odrasli,ali ipak djeca. Nestvarno ili mozda samo suprotno, Drugacije od sada,drugacije od prije...  Bila sam malena među velikim ljudima, izgubljena u veseloj ulici vlastitih teorija... Nasmijesena.  |
