nedjelja, 27.08.2006.
nek se lovre zabavi ovu godinu u americi,a tea da se vrati danas,nakon dva mjeseca boravka u biogradu.karlici poljubac za sinoc,nekako nisam mogla stat na stanici,a kasnije nisam imala za poruku:(
|
Vecer je bila lijepa,mirna i tako divno vesela.
Zrak su ispunjali nasi osmijesi i poneke glasnije rijeci neizmjernog zadovoljstva. Iako smo cijelo vrijeme U mislima nosili natpise ON ODLAZI , Nismo im dali ni trenutak da pokvare raspolozenje. Lica su nam bila obasjana samo svijecama, Davali smo mu poklone za uspomenu i kroz salu mu govorili lijepe rijeci.  Posvete u knjigama,slike i glazba.... Sve je primio kao da je nesto najljepse sto je ikada vidio. Mislim da mu je bilo vazno to sto je odabrano bas za njega. Sve je imalo smisla. Bio je to tako lijep rastanak Da nam je svima na kraju bilo tesko. Tada nismo bili kao djeca koja su sretna Kada vide sarene stvari i kad im kazes da je sve u redu. Tada smo bili poput staraca koji se oprastaju od necega Sto imaju cijeli zivot. ...ali tada je rekao VIDIMO SE!  Meni sasvim nepoznat pticji pjev. Velika zelja za kapima po kosi. Znala sam da ce bar ona doci, Da ce donijeti nove vijesti i ubiti Onu usamljenu pricu koja plete svoju paucinu vec danima u kutu moje podsvijesti. Velikim kistovima sam joj crtala plakat dobrodoslice, U kartonske kutije sam spremila sve price ovog hladnog ljeta. Ispunili smo sve sto smo htjeli I to je ispunilo nas. Mozda su suze bile precest gost na mome licu, Ali ni sinoc kad sam plakala i sama hodala ulicom Slusajuci njihove nimalo utjesne razgovore, Nisam se osijecala samom ni izgubljenom. Mozda me samo previse pogađa ono Sto je nekima postalo uobicajeno u njihovoj svakodnevnici... Sto je jedan covjek kojemu ne dopustaju da iskusi Neobicne trenutke pa makar i nesvijesno... Sto je vjecno vrijeme bez oluje?  |
