Nema predaje...

PRIČA O KORNJAČAMA

Bok svima! Pišem ovaj post povodom "Međunarodnog dana kornjača" koji se obilježava upravo na današnji dan, a ove godine prvi puta i kod nas u Hrvatskoj. Jučer smo povodom toga snimali emisiju "Kućni ljubimci" posvećenu kornjačama koja bu emitirana ne znam kad, mislim da negdi na ljeto. To su organizirali ljudi iz U.LJ.K.A -e (Udruga ljubitelja kornjača). Bit će ovo tek kratka priča o kornjačama, nemam dovoljno ni prostora ni vremena da opisujem sve detalje, karakteristike i sl.

Kornjače su danas među najugroženijim organizmima na Zemlji što mogu „zahvaliti“ isključivo djelovanju čovjeka. Prirodnih neprijatelja imaju vrlo malo jer se mogu dobro braniti. Spore su, pa svoj spas ne pronalaze u bijegu, nego su bojom prilagođene okolišu, ali njihov glavni obrambeni mehanizam je oklop po kojem i jesu poznate. Skupe se u njega i teško im je nauditi... (iako, po mojem zaključku jež je po tom pitanju još bolje zaštićen, dok se taj smuc sklupča, eee njega se zbilja može samo gledati...). Ženke su uvijek veće. Postoje mnoge vrste, koje mogu biti biljojedi, mesojedi ili svejedi... (česte su kombinacije i vrlo rijetko neka kornjača jede isključivo jednu vrstu hrane).

Hrvatske autohtone vrste su: čančara, barska i riječna kornjača, glavata želva, zelena želva (2 posljednje su morske)...

Ja trenutno imam 2 vrste: čančaru (službeni naziv - Testudo hermanni boettgeri) i crvenouhu kornjaču (Trachemya scripta elegans ili popularno RES kornjača - Red eared Slider). Sad malo da opišem gde i kak ih držim:

ČANČARE - su kopnene kornjače, kod mene žive u posebno za njih ograđenom dijelu dvorišta, tam su cijelo ljeto. Imam ih 4, dva para. U taj prostor ubacil sam i par većih kamena, da bude otprilike kao u njihovom prirodnom staništu. Inače, u Hrvatskoj žive u Dalmaciji i po otocima. Nastanjuju također i razmjerno usko i isprekidano područje europskog dijela Sredozemlja: jugoistok Španjolske i Baleare, južnu Francusku i Korziku, središnju i južnu Italiju, Siciliju i Sardiniju, obalna područja Crne Gore, Albanije i Grčke, te dijelove BIH, Bugarske i Rumunjske. Hrane se voćem i povrćem, važno je davati im raznoliku hranu, ne stalno isto. Nekaj vole više, nekaj manje, treba ispobavati. Spavaju po cijele dane, slabo se kreću. Preko zime spremamo ih u podrum na hibernaciju (zimski san). Svake godine važno je u taj njihov sanduk gdje prezimljuju staviti svježu zemlju jer inače nema dovoljno vlage. Prije odlaska na zimski san prestaju jesti nekih 10 dana do 2 tjedna da im se isprazne crijeva jer inače može krepati preko zime dok bi to istrunulo u njoj. Zakopa se i spava tak od jeseni do proljeća (oko 6 mjeseci). Ima posebni sustav za disanje, to sad nemrem opisivati. U tom stanju, srce joj lupa 5 puta u minuti. Kad maslačak zažuti to je znak da će i one izaći uskoro van. Izađu iz zemlje i ja ih ponovo stavim u vrt... Ova vrsta je iznimno ugrožena zbog obrade zemlje mehanizacijom, zbog zagađenja okoliša, ali najviše zbog toga kaj su ih ljudi uzimali iz prirode i prodavali (često i zbog jako skupog i cijenjenog oklopa). No, nedavno su zaštićene Zakonom o zaštiti prirode i zabranjeno je njihovo uznemiravanje, uzimanje iz prirode, preprodaja i sl.. Kazna je 5 000 kuna. Moje nisu uzete iz prirode, nego je jedna kupljenja od neke babe a 3 su poklon, no danas je i to zabranjeno.
Eto, to ukratko to o čančari... nisu baš neki kućni ljubimci da ih se može i smije maziti i dirati, ne glasaju se (osim u vrijeme parenja), ne odazivaju se na ime (ali mogu rapoznavati osobe), ali eto, imam ih već 10-ak godina... Nadam se da će živjeti još dugo i bum ih nekom ostavil u oporuci.... Ovih dana (zbog već navedene emisije "Kućni ljubimci" društvo u sobi u ZG mi pravi jedna čančara, ženka, najveća od svih. Tak da imam cimericu sad... al dobra je, ne hrče... samo kaj je nekaj bolesna, malo joj je oklop u defektu, neku infekciju ima, no već sam ja nabavil posebno ulje kojim ću to tretirati pa bumo vidli. Ak se stanje ne popravi morala bu veterinaru... obično nije boležljiva ali eto zna se dogoditi. A i sigurno jedva čeka da se vrati u svoj vrt, poludela bu u sobi...


CRVENOUHE - vodene kornjače, prirodno staniše im je u južnom dijelu SAD-a i Kaliforniji. S njima je već više brige i posla... Imam 2 komada (1 par), žive trenutno u jednoj bačvi u dvorištu, imaju osigurano i kopno tak da mogu izaći van na sunčanje jer im sunce daje potrebne vitamine za rast i zdravlje. Mesojedi su, ali jedu i ostalu hranu, poprilično proždrljiva i agresivna vrsta. U vodi se osjeća najsigurnija. Brzo zamute vodu (hranom i fekalijama) pa treba često mijenjati. No to nije potrebno ako se posjeduje filter... Hibernaciju im je gotovo nemoguće osigurati pa i preko zime žive u akvariju i aktivne su, iako nešto manje nego ljeti. Samo im tada treba osigurati stalnu temperaturu vode (oko 26 stupnjeva). Vrlo su brze na tlu i jako dobri penjači (zbog njih smo morali dizati ogradu tata i ja kad su bile s čančarama jedno vrijeme). Kraćeg su životnog vijeka od čančara, u prirodi do 20 godina, a u zatočeništvu i do 40 ali samo u teoriji, jer za to im je potrebno osigurati hibernaciju (što je jako teško, gotovo nemoguće). I ova vrsta je od nedavno zabranjena. Zapravo, pošto kod nas prirodno ne obitava, zabranjen je njezin uvoz u Hrvatsku i više je nema za nabaviti. Plus sad su uveli i neko čipiranje kornjača, ali i drugih životinja iz uvoza pa ak pustite takvu vrstu u prirodu moglo bi biti problema jer ima čip na kojem sve piše. A i uvedeno je neko upisivanje u registar kod Ministarstva. To još nisam napravil ali budem.

To je sve, kornjače su mi jedini kućni ljubimci, ništ drugo nemam. Dobro ajde, 2 ribe, ali su mi dosadne pa ne računam. A i službeno su sestrine. Ponekad joj velim da ih bum bacil kornjačama nek ih pojedu... Kornje su službeno moje, ali ja zapravo kak sam sad u Zagrebu najmanje brinem o njima. Brigu su preuzeli sestra, mama i tata. ja dok sam prek vikenda doma, čistim bačvu s crvenouhima, ak treba popravim ogradu čančarama (jer vole kopati pa da ne zbrišu ispod nje)...
Čiča - miča... ko hoće nek se javi pa dođe kod mene pogledat zvijeri Još se malo i podružimo, popijemo sok i to jj to; treba se družiti malo...
par slika:

EVO MOJE CIMERICE, TWETY JU ČUVA DOK MENE NEMA DOMA:



CRVENOUHA KORNJAČA:



NEKA MORSKA:



POGLEDAJTE OVAJ OSMIJEH (NIJE ŠALA, OVA VRSTA ZBILJA TAK IZGLEDA):