Nema predaje...

NEDOSANJANI SAN

Svi su opet ludi zbog nogometa. I staro i mlado i muško i žensko, svi su zaluđeni ovog mjeseca lipnja jer u tijeku je prvenstvo svijeta u nogometu. A kad se odigra finale, dalje bu opet po starom, nikog ne bu zanimal nogomet. Šteta. Svako prvenstvo je sve gore i gore, svako je više komercijalizirano od onog prethodnog. Nekad, ne tak davno bilo je lijepo, bilo je to sportski događaj u pravom smislu. A sad je cirkus. Ta riječ mi jedina pada na pamet.
Evo moje priče za ovo SP2006... Malo prije Svjetskog prvenstva u Koreji i Japanu 2002. godine, kad se saznalo da je sljedeća smotra u Njemačkoj, ja sam odlučil da i ja budem išel u Njemačku, da ću i ja biti dio tog spektakla. Zapravo "spektakla" - kasnije se ispostavilo. Jedini uvjet bil je da se i Hrvatska plasira. Jer nema ništ ljepše od navijanja za svoju zemlju, druženja s ljudima iz cijelog svijeta tih para dana, to se pamti cijeli život. I tak sam ja počel štediti po malo, kao za karte i za put jer ipak to košta. Počele su kvalifikacije, gazili smo sve redom i plasirali se, mislil sam da je to to, da sigurno idem u Švabiju, bil sam strašno sretan.
I onda problemi. Karte. Znal sam da bu velika potražnja, to je bilo očekivano. Ali da budu takva sranja s tim ispala to ni u najgoroj noćnoj mori ne bi mislil. Karte se dodjeljuju ždrijebom, plus - sramotno mali broj istih. Tu sam uništen skroz. Naravno da nisam ništ dobil, tek svaki petnaesti prijavljeni je mogel kupit kartu kak mi se čini.. A i fora je kaj su se prek interneta prijavili kojekakvi ljudi koji niti nemaju previše veze s nogometom (evo samo jedan primjer: na seminaru na faksu upoznam jednu curu koja mi veli kak ide u Berlin na Brazil - Hrvatska. Pitam ja nju za koji klub inače navija, jel ide često na tekme, kak je dobila karte i tak to, a ona veli kak ne prati nogomet, brat ju je prijavil za kartu, ona nije ni znala. ovo joj bu prva i vjerojano zadnja kmica u životu, a više se veseli kaj ide u Berlin, a na tekmu ide onak nusput) Ma nije meni ni žao kaj ona ide, al mi je žao kaj zbog takvih nemru ići ljudi koji su to zbilja zaslužili na neki način, oni pravi navijači. Oni koji i žive za to. Daleko od toga da sad mislim na sebe, ali mislim da su ljudi koji su prošli sve domaće i gostujuće tekme repke kroz kvalifikacije prvi trebali dobiti karte, jer oni su najbolji navijači, a kako na prvenstvo putuju najbolji igrači, tak bi s njima trebali putovati i njihovi najbolji navijači. Sad je pitanje koji je kriterij za takve navijače, a mislim da je ovaj gore napisan dobar. Sigurno navijači nisu kojekakvi političari, direktori, misice, cirkusanti i foliranti. Al to je tak. Prokleta komercijala! Tak da neki direktor pljune neku svoticu za repku, on je sponzor i na tribini prosjedi cijelu tekmu, makar možda ne zna ni jednog igrača koji igra za zemlju koju on "bodri". Zato je to cirkus. A mi? Mi moramo neku smrdljivu lutriju igrati da bi dobili karte. Da je barem ta prodaja bila ko i prije, kak bi i normalno bilo, na kiosku, stadionu... Većina zainteresiranih bi kupila kaj hoće i bok. Takvi bi i tjedan dan kampirali ispred takvih kioska;) I tak vam je to. Ista stvar je bila i u drugim zemljama, zato je mali broj navijača na tribinama, više se gledaoci. Gledaoci koji su stigli skupim avionima, u skupim aranžmanima... (Još mi ni sad nije jasno kak nije otišel bus iz Zagreba za Berlin u organizaciji Udruge, jer cijena je bila 550 kuna. 550 kuna ljudi moji, do Berlina i natrag. Najjeftiniji prevoz, ali bus nije otišel jer nije bilo dosta zainteresiranih. Radije se plaća po 15 000 kuna, nevjerojatno je to).
Mislim da je čak i više navijača u njemačkim gradovima, po trgovima, nego na stadionima. Navija se i bolje nego na stadionu, ove godine je to zbilja jedan presedan. To je ko neki bunt, znam i par ljudi koji su odbili besplatne karte jer ne će prisustvovati tim bedastoćama na stadionima. Na prvi pogled čudan potez, ali ipak potpuno razumljiv. Jer to su navijači, ultrasi... Ipak svaka čast ekipi na tekmi protiv Brazila, kak god, ali najbolji smo na svijetu, niko ne navija bolje, sa toliko srca.
Evo, tak sam ja pokisnul, ah, kaj se može. Ali planiral sam ipak se zaletit do Njemačke, na izlet, fino na nekom trgu pogledat kmicu, navijat s ekipom, malo zafrkancija i tak to. I sad novi problem - nemaš s kim. Nisam našel nikog sebi sličnog da putujemo. Idu ljudi, al na tjedan, dva a ja nemrem tolko. Još zapravo nemam srodnu dušu za takve stvari. Nekog dovoljno ludog da se drnda u busu do tam (i natrag), ludira po gradu, pogleda kmicu negdi na trgu (ili da 500eura za ulaznicu), prespava negdi na kolodvoru, uglavnom - da se zabavi na taj navijački način. Ma zapravo mislim da se tu radi samo o jednoj stvari, a to je ljubav. Jer čovjek mora imati ljubav za to. Prije sam u razgovoru od dosta njih slušal kak planiraju ići, a sad ni ne razmišljaju o nečemu takvom. Vele da nemaju para - OK, ali to znači da su ih ipak potrošili na neke druge stvari koje vole više od nogometa. Nemaju vremena - OK, ali to znači da ga imaju za neke druge stvari koje vole ipak malo više od navijanja, ne pusti ih cura - nju ipak više vole od nogometa Ili imaju obaveze, nekakve probleme i kajaznamkaj drugo. Sve se svodi na jedno - ljubav. Zanimaju ih druge stvari, jer svi smi mi različiti, svako ima i voli nekaj drugo.
Ipak, možda ipak zaprašim za Stuttgart, sad je nekaj uletilo, ovih dana bi mogel znati. Sve u svemu, ide mi se, ipak je to jače od mene. Ak ne bu ništ, nema veze... s obzirom na situaciju oko tog prvenstva ne ćemo previše žaliti. Ipak slijedi nova sezona i nastupi Dinama u europskim natjecanjima, moglo bi i tu biti zanimljivih gostovanja BBB - ZG


JA BI UGLEDAO SUNCE KAD BI UGLEDAO NJU.
JA BI IMAO LJEPOTU DA JE PORED MENE TU.
JA SAM ZNAO DA ĆU SVOJU LJUBAV POKLONITI NJOJ.
MOJOJ LIJEPOJ ZEMLJI HRVATSKOJ.