Nema predaje...

nedjelja, 14.05.2006.

DVA ČLANKA U JEDNOM POSTU



Evo samo par riječi (nemam puno vremena) o kmici u subotu... Predobro je bilo. Opet. Po ko zna koji put ove sezone. Naslov prvaka je već ranije osiguran, a pobjeda protiv tovara je bila samo potvrda. Potvrda naše premoći i njihove slabosti.yes Išel sam sa frojndom Sinđusom. Krenuli smo malo ranije da izbjegnemo gužve, još smo prije popili po jednog Karlovcaparty i lagano se zaputili. Karte smo prije osigurali pa nije bilo neizvjesnosti jel ih bu ili ne dok dojdemo pred stadion (doduše bilo ih je). Na stadionu je zaglušala i nas kao zabavljala (rolleyes) Colonia (bespotrebno). Na početku tekme bila je i koreografija s naše strane. Tovara je stiglo 200 - tinjak, možda koji više... A kaj reći na to? Ma ništ. Pobijedili smo, nakon Modrićevog gola raspašoj na tribini. Navijanje s naše strane tak - tak. Uobičajeno osrednje za derbi, zbog "indijanaca", tj. derbi - navijača. Bila je i bakljada, to smo pošteno zakurilismokin. Posle tekme slavlje, vatromet, pjesma s igračima. To su bili trenuci nezaboravne sreće, za to se živi. (SJEVER PJEVA GRADU NAJLJEPŠU BALADU!). Posle tekme gegamo se na tramvaj, u Rubelju kupujemo čevape i doma nastavljamo "slavlje"njami. To je ukratko to. Nemam sad vremena malo detaljnije opisati atmosferu, al svejedno ko i navek - to treba doživiti, nema riječi tza to. Ajd BBBok, čitaj dalje, ovo dole:

***************************************************
***************************************************
***************************************************




Danas se išlo u Bleiburg. 61.godišnjica. Ja sam išel sa studentima sa Save. Krenuli smo u 6:15h. Ugodna vožnja (izuzmemo li granicu s Janezima, ali doći ćete vi k nama većburninmad) i stižemo u Bleiburg oko 10h. Onda odlazak na groblje, odavanje počasti kraj spomen - obilježja, blagoslov i u procesiji povratak na mjesto početka Križnih puteva naših djedova. Tam su bile kojekakve govorancije i misa u 12h. Posle toga smo se vratili u bus i krenuli doma, stigli točno u 19h. Možda vam se čini (vama koji još niste bili) bezveze dok ste ovo pročitali, monotono, ispada da smo se samo vozili i to je sve, al nije tak. Lepo je otiti, prisjetiti se, odnosno vidjeti gde su počela ta neoprostiva ubijanja nedužnih ljudi. Odite drugih godina dok vam se pruži prilika, ne bute ništ lošega vidli ni doživeli. Može samo koristiti. Čak su neki političari danas rekli da je Bleiburg "mjesto gde se uči hrvatska povijest". Možda budete malo drukčije gledali na stvari, više cijenili svoje a ne forsirali tuđe (na obožavatelje strane glazbe se naročito odnosi - narodnjaci!bang). Eto, sretno! Nemojte mrziti, ali ne zaboravite prošlost, naša dužnost je da ne zaboravimo. A ne ćemo nikad zaboraviti samo ako ćemo se bar jednom godišnje sjetiti....hrvatskahrvatskahrvatska VOLI HRVATSKU!hrvatska
- 20:16 - Komentari (14) - Isprintaj - #

petak, 12.05.2006.

SVI U MAKSIMIR!

AJMO EKIPA SUTRA SVI U MAKSIMIR DA NAPRAŠIMO ONE TOVARSKE SMRADOVE I POKAŽEMO IM KAK SE NAVIJA
- 13:13 - Komentari (2) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 01.05.2006.

1.5.1995. AKCIJA "BLJESAK"



Na današnji dan, prije jedanaest godina vojno-redarstvenom akcijom Bljesak u ustavnopravni poredak Republike Hrvatske vraćeno je veliko područje zapadne Slavonije. Bila je to akcija koja je pokazala da su naše oružane snage stasale u respektabilnu vojnu silu, koja je sposobna relativno malim snagama i uz minimalne gubitke obaviti i najsloženije vojno-redarstvene operacije. Bljesak je na vrlo konkretan način bio uvertira kasnijim akcijama, poglavito Oluji.

Sve je počelo još 21. travnja 1995. kada su pobunjeni Srbi samovoljno, na 24 sata zatvorili autocestu od Novske do Nove Gradiške, koja je prijašnjim dogovorima bila otvorena za promet. Reakcija hrvatskih vlasti bila je jasna i nedvosmislena - neće se više ni na koji način tolerirati takva samovolja paravlasti. Kasniji će događaji potvrditi kako je takva reakcija bila jasan znak pobunjenicima da se vrijeme bezvlađa primiče svome kraju. Dana 28. travnja na Ininoj benzinskoj postaji kod Nove Gradiške došlo je do incidenta u kojem je u tuči ubijen Tihomir Blagojević, Srbin iz Smrtića. Građanin RH I. G. odmah je uhićen i sproveden u istražni zatvor. Brat ubijenog Blagojevića okupio je istomišljenike i naredne noći počeo bjesomučno pucati po vozilima na autocesti, onemogućavajući promet. U tom divljanju ubijeno je nekoliko hrvatskih građana, nekolicina je ranjena i zarobljena. Sve je ukazivalo na to da se ritam zbivanja približava granici izdržljivosti. Narednog dana autocesta je zbog neprekidnih napada zatvorena na relaciji Novska - Nova Gradiška. No, nije sve ostalo na području autoceste. Na cesti Pakrac - Požega teško je ranjen vozač automobila, a njegov suvozač je nestao. Istodobno 29. i 30. travnja hrvatske vlasti nastoje pregovorima osigurati otvaranje autoceste za normalan promet. Pobunjenici su odbili sve hrvatske ponude. Za hrvatsku državu više nije bilo izbora.

Operacija je počela 1. svibnja u 5.30, a već dan kasnije oslobođeni su Okučani. Tog prvosvibanjskog jutra u pet sati i trideset minuta počeo je Bljesak. Cilj operacije bio je obrana područja Republike Hrvatske od napada terorista. Kako je tih dana 1995. zapisano u priopćenju: "Ne vjerujemo da bi i jedna država mogla dulje tolerirati takve (terorističke) postupke... Stoga je jutros započela akcija redarstvenih snaga Republike Hrvatske kojoj je svrha osigurati slobodan promet, spriječiti terorističke napade na dijelu autoceste Zagreb - -Lipovac između Novske i Nove Gradiške". Hrvatske oružane snage toga su dana u kasnim poslijepodnevnim satima izvele uspješan prodor na smjeru Novske i Nove Gradiške prema Okučanima. Na nekim područjima našli su se u izravnom vatrenom sukobu. Neprijateljski pokušaj prodora oklopnim snagama iz Bosanske Gradiške uspješno je spriječen. Suočen s velikim gubitcima, neprijatelj se ograničio na borbena djelovanja kojima je cilj bio održavanje Okučana i prometnice prema Bosanskoj Gradiški. Potvrđuju se informacije o panici i kaosu među stanovništvom, dolazi do sukoba civilnih i vojnih predstavnika paravlasti. Prvoga svibnja hrvatski osloboditelji ulaze u Jasenovac.
Poslije gotovo pune četiri godine okupacije, drugoga svibnja 1995. oslobođeni su i Okučani.

Hrvatske oružane snage izvele su uspješan prodor na smjeru Novske i Nove Gradiške prema Okučanima. Neprijateljski pokušaj prodora oklopnim snagama iz Bosanske Gradiške uspješno je spriječen. Preostala srpska vojska, oni dijelovi koji nisu pobjegli preko Save, mirno se predala hrvatskim postrojbama. Istoga dana uspostavlja se hrvatska civilna i policijska vlast. Sve je očitije da se naum o nekakvoj paradržavi na prostorima zapadne Slavonije bliži svojemu očekivanome kraju. I u Pakracu se nakon pregovora preostali pobunjenici predaju osloboditeljima. Pothvat hrvatskih snaga trajao je samo dan i pol, unatoč tome što su protiv sebe imale posebno pripremane snage 18. korpusa tzv. srpske krajinske vojske. Važnost uspješno provedene operacije Bljesak bila je višestruka, kako s vojnog, tako i s gospodarskog, moralnog, političkog i, što je također vrlo bitno, međunarodnog gledišta. Hrvatska je dokazala i protivniku, ali i međunarodnoj zajednici da ima relevantnu oružanu silu koja je sposobna osloboditi sva tada okupirana područja. Bljesak je bio posljednje upozorenje i posljednji poziv na mirno rješavanje neodrživog stanja okupacije. Daljnji događaji pokazali su kako paravlasti nisu izvukle nikakve pouke iz svibanjskih dana 1995. godine.

Vidjevši da gube zapadnu Slavoniju, u nemoći i bijesu, vođe paratvorevine, među kojima je na prvom mjestu bio kninski "šerif" Milan Martić i general Milan Čeleketić, zapovijedaju bezumni napad na civilne ciljeve, pravdajući to gubitcima koji su im naneseni te navodnim rušenjem spomenika u Jasenovcu. Dalekometnim topništvom i raketama napadaju se brojni hrvatski gradovi, najviše Kutina, Sisak, Karlovac te glavni grad Zagreb, na kojeg su ispaljene rakete tipa Orkan s kasetnim punjenjem, a koje su odnijele desetke civilnih žrtava i u kojima su ranjene stotine nedužnih žrtava. Bio je to čin koji je pokazao kako bezumna politika vođa pobune ne bira ni sredstva ni ciljeve kako bi pokušala održati neodrživo. Posezanje za terorističkim sredstvima odmazde pokazalo je svu zločinačku prirodu politike samozvanih vođa.

Vojnoredarstvena operacija Bljesak u prvim svibanjskim danima 1995. godine pokazala je kako hrvatska riješenost da stanje okupiranih teritorija riješi aktivnim pregovorima uz sudjelovanje međunarodne zajednice ima svoje granice. Dimenzija više bile su dobro organizirane i spremne vojnoredarstvene snage koje su na impresivan način poduprle vjerodostojnost hrvatskih pozicije. Ipak, ono što je za običnog čovjeka najvažnije, naši osloboditelji su, uz minimalne gubitke, u ustavnopravni poredak naše domovine vratili područje zapadne Slavonije, vraćajući na lica svojih građana osmijeh, u duše ponos i ushit, samouvjerenost da se iz najtežih situacija, onih kada se lome velike povijesne situacije, može izaći kao pobjednik. Jer Hrvatska je pokazala i dokazala da je pobjednica.

HVALA SVIM STRADALIM DOBROVOLJCIMA KOJI SU DALI SVOJ ŽIVOT ZA NAS I DALI SVOJ DOPRINOS STVARANJU NAŠE REPUBLIKE HRVATSKE!
- 16:34 - Komentari (3) - Isprintaj - #