Marketing
DVA ČLANKA U JEDNOM POSTU
Evo samo par riječi (nemam puno vremena) o kmici u subotu... Predobro je bilo. Opet. Po ko zna koji put ove sezone. Naslov prvaka je već ranije osiguran, a pobjeda protiv tovara je bila samo potvrda. Potvrda naše premoći i njihove slabosti.
Išel sam sa frojndom Sinđusom. Krenuli smo malo ranije da izbjegnemo gužve, još smo prije popili po jednog Karlovca
i lagano se zaputili. Karte smo prije osigurali pa nije bilo neizvjesnosti jel ih bu ili ne dok dojdemo pred stadion (doduše bilo ih je). Na stadionu je zaglušala i nas kao zabavljala (
) Colonia (bespotrebno). Na početku tekme bila je i koreografija s naše strane. Tovara je stiglo 200 - tinjak, možda koji više... A kaj reći na to? Ma ništ. Pobijedili smo, nakon Modrićevog gola raspašoj na tribini. Navijanje s naše strane tak - tak. Uobičajeno osrednje za derbi, zbog "indijanaca", tj. derbi - navijača. Bila je i bakljada, to smo pošteno zakurili
. Posle tekme slavlje, vatromet, pjesma s igračima. To su bili trenuci nezaboravne sreće, za to se živi. (SJEVER PJEVA GRADU NAJLJEPŠU BALADU!). Posle tekme gegamo se na tramvaj, u Rubelju kupujemo čevape i doma nastavljamo "slavlje"
. To je ukratko to. Nemam sad vremena malo detaljnije opisati atmosferu, al svejedno ko i navek - to treba doživiti, nema riječi tza to. Ajd BBBok, čitaj dalje, ovo dole:
***************************************************
***************************************************
***************************************************
Danas se išlo u Bleiburg. 61.godišnjica. Ja sam išel sa studentima sa Save. Krenuli smo u 6:15h. Ugodna vožnja (izuzmemo li granicu s Janezima, ali doći ćete vi k nama već
) i stižemo u Bleiburg oko 10h. Onda odlazak na groblje, odavanje počasti kraj spomen - obilježja, blagoslov i u procesiji povratak na mjesto početka Križnih puteva naših djedova. Tam su bile kojekakve govorancije i misa u 12h. Posle toga smo se vratili u bus i krenuli doma, stigli točno u 19h. Možda vam se čini (vama koji još niste bili) bezveze dok ste ovo pročitali, monotono, ispada da smo se samo vozili i to je sve, al nije tak. Lepo je otiti, prisjetiti se, odnosno vidjeti gde su počela ta neoprostiva ubijanja nedužnih ljudi. Odite drugih godina dok vam se pruži prilika, ne bute ništ lošega vidli ni doživeli. Može samo koristiti. Čak su neki političari danas rekli da je Bleiburg "mjesto gde se uči hrvatska povijest". Možda budete malo drukčije gledali na stvari, više cijenili svoje a ne forsirali tuđe (na obožavatelje strane glazbe se naročito odnosi - narodnjaci!
). Eto, sretno! Nemojte mrziti, ali ne zaboravite prošlost, naša dužnost je da ne zaboravimo. A ne ćemo nikad zaboraviti samo ako ćemo se bar jednom godišnje sjetiti....
VOLI HRVATSKU!
Post je objavljen 14.05.2006. u 20:16 sati.