u procesu potrage protuotrova za vitriol
24.03.2009., utorak
trotoar
|
gusta tišina mi je otela sliku grizem vaše kritike, jedem papir voljela bih da mogu hodati na glavi da vas ne moram gledati imaš li išta opipljivo iza tog jakog tijela i tih žutih zubiju? umorna sam od hrvatskog filma i dugih diskusija i psihoterapija u teoriji i sjebanih lijenih odnosa i toga što te ne mogu pojest i prožvakat koliko god te ljubila mrzim to što te nema. mrzim to što me nema. i društvo i prijemne i eseje i istu rutu savskom cestom gore-dole-gore-dole-dole-dole-gore imam željeznu kvaku u trbuhu. svi ti ljudi a svatko ima svoju teoriju, jedino ja šutim, apsorbiram jer me kao zabavlja, draga sam i oprezna. preuzela previše? a što bih radila? a gdje je život? u dokolici ili radu? on je drugdje. ne mogu ni čitati više jer ima toliko knjiga i ne slažu se jedna na drugu nego jedna PORED druge. nema me, puno nas je ovakvih, nemam vremena osjećati, samo odzravljam i pozdravljam, nemam se vremena s nekim napušiti i plakat. želim plakati u bocu i pregristi ovu pupčanu vrpcu koja me zateže. zašto svaki lik mora imat svoju repliku i radnju? koji sam ja lik? što ja radim? da se stavim na papir? da se stavim u ovo tijelo, izgriženo, natečeno i izobličeno? ne znam što mi treba. ne želim sutra ustati. |
- 20:42 - Komentari (4) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Kuda ide ova duša...
vitriol, gorčina "Sva živa bića posjeduju gorčinu u svom organizmu -u većem ili manjem stupnju- jednako kao što u svima nama spava bacil tuberkuloze. No ta vrsta oboljenja napada organizam kad je oslabljen; u slučaju gorčine, bolest izbija onda kad izbije strah od takozvane "realnosti" ili "stvarnosti". Neki ljudi, u želji da izgrade svijet koji neće moći ugroziti nijedna prijetnja izvana, pretjerano ojačaju mehanizme za obranu od vanjskog svijeta - nepoznatih ljudi, novih mjesta, drugačijih iskustava - a unutrašnjost ostave otkrivenom, bez zaštite. Od tog trenutka gorčina počine nanositi nepopravljive štete. Najugroženija je meta gorčine (ili vitriola) volja. Osobe pogođene tim zlom gube volju za sve i, za koju godinu, više ne uspijevaju izići iz svog svijeta - potrošile su u prošlosti ogromne zalihe enrgije gradeći oko sebe visoke zidine, zato da bi stvarnost bila onakva kakvom su je oni željeli. Izbjegavajući napade izvana, osujećuju i unutarnji razvoj. Žive odlazeći na posao, gledajući televiziju, žaleći se na promet i podižući djecu, no sve se to zbiva automatski i bez velikih osjećaja- jer,konačno,sve je pod nadzorom. Veliki problem otrovanje vitriolom leži u činjenici da se ni osjećaji, ni strasti - mržnja, ljubav, očaj, oduševljenje, znatiželja - više ne iskazuju. Nakon izvjesnog vremena ogorčena osoba nema više nikakvih želja. Nema volje ni živjeti, ni umrijeti; u tome je problem." by P.C. ja i vitriol?ne!konstantno se borim.
Who the f*** am I?
 Skidam kapu ljudima koji znaju odgovorit na ovo pitanje (tj. uvjeravaju se da znaju). Ostali mogu samo eksperimentirat. "Walk with those seeking Truth. Run from those who think they've found it." A zašto "pia"? To ime za mene nema pravo značenje (lat.-pobožna) već ima emocionalnu vrijednost jer me podsjeća na neke ljude koje volim. Ah, ljudi...Zbog mnogih me prepavljuje golema količina vitriola. Zbog ljubavi koja nosi strah.I tugu.I samu sebe:) Ali ne,nemam Mr.Perfect-a.Pih,još-malo-pa-devetnaest-godina. "We love because it is the only true adventure." Uf,što volim kad se krene u srž, kad se filozofira. The greatest discovery of my generation is that human beings, by changing the inner attitudes of their minds, can change the outer aspects of their lives. |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||