Dakota
U procjepu samoga sebe...
Zašto sam uopće i došao/la tu?
Koje su moje vrijednosti?
Ona kao žena, meni.
Ona kao bespolna, meni.
Izbori koji nemaju nikakvo značenje, sem povredu.
Eto baš neću. A više me nitko niti ne čeka.
Nitko od nas nema izlaza dok, ipak, ne izaberemo
nesvjesno odavno, svjesno u daljini.
Mogu ju držati za ruku dok kisnemo iako kišobrani su tu.
Mogu se smijati jutru i njenim očima.
To su ljubavi, ali bez predavanja.
Nema jednoznačnosti.
Ima puno boli...a onda Ljepota.
Pronalazim Je u procjepu između njih dvije.
Raskol.
Kao procjep mene.
Pomiriti ću stvarnost i stvoriti novi model koji će me na kratko određivati.
Neka.
Dioba.
