The Maldives by Peter Adams
The Maldives
5.08. na tvoj rođendan. - Dakota - Blog.hr

Dakota

5.08. na tvoj rođendan.

ovakve su bile tvoje ociChristiane, najdraži i najmanji moj prijatelju, nikada te neću zaboraviti. Ponijeti ću sa sobom iskustvo naše i doći u sljedećem životu i biti ti pravi otac, sine moj.
1998. godine upoznao sam te, imao si samo 3 godine i bio si najslađi mali vražičak kojeg sam ikada upoznao. Nikada nisam sreo dijete sa tolikom snagom, karizmom, karakterom, osobenošću okruženo tolikim zlom, patnjom, neimaštinom i tugom. Stršio si. Kao cvijet poslije vatrene stihije!
Uvijek sam se pitao poslije zašto sam ostajao s tvojom mamom. Ponekad mi se činilo da te ne želim izgubiti, a izgubio sam te. To je bilo sasvim logično. Pa kako bih ti ja ikada mogao biti tata, bar ne u ovom životu. Duhom da.
Vjerojatno me se više niti ne sjećaš. 2 godine bili smo prisutni jedan drugome u životu.
Christiane, sjećaš li se Omiša, pješčane plaže, nekog jadnog čamca pri kraju životnog vijeka i Neba, doživotnog vijeka? Ja ti pričam, učim te razlikama, pogledima, shvaćanjima, izborima...a onda te pitam slušaš li me, Christiane? Kažeš:"Slušam te, slušam Dakiću, ovaj brod ne valja, Nebo valja, ha!" Da.
Neću te tražiti da mi oprostiš, zbog ruke, jer oprost ne bi promijenio moje čini. Moram se vratiti i dati ti Ljubav koju tada nisam mogao.
Sjećaš se Pikolića? Sjećaš li se bar toga?
Jednom sam napravio blog tako da ga ti jednom nađeš i pročitaš i da bar malo osjetiš koliko sam te volio, koliko te volim.
Još uvijek želim da ga pronađeš, ali izbrisao sam ga...u strahu da ću se nadati cijeli život da ga nećeš pronaći. I da ću umrijeti glupav jer sam živio u nadi. Tko želi umrijeti glupav?.......meni je poslije današnjeg dana i Robin Norwood svejedno kakav ću umrijeti sada, jer ako sad umrem glupav, u drugom životu ću zasigurno umrijeti kao genijalac. Zapravo, oslobađujuće je živjeti i razmišljati tako kao da ćemo sve morati iskusiti u svojim životima, i žrtvu i tiranina i lopova i ljubavnika i lovaroša i siromaha. Tako je lakše prihvatiti ovo što je sad, to smo izabrali, to smo htjeli, sad samo proživimo, osjetimo i oprostimo svima kojima trebamo. Da, sviđa mi se to.
Kako li samo sada ti živiš?
Uče li te Duhu?
Da te bar vidim na tren, znao bih kako si, znao bih.
Dakle, Pikolići...
u Pikolićima ima toliko duhovnosti da apsolutno pripadaju ovom blogu.
Ne zbogom prijatelju moj, nadam ti se još.
Dakota.

06.08.2007. u 01:27 | 0 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje.

< kolovoz, 2007 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

05/2008 (5)
04/2008 (11)
03/2008 (3)
01/2008 (2)
12/2007 (4)
11/2007 (3)
10/2007 (6)
09/2007 (5)
08/2007 (11)
07/2007 (14)
06/2007 (7)
05/2007 (10)
07/2005 (7)
06/2005 (36)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



Komentari da/ne?

Cjelina koju otkrivam:

slike doista znače 1000 riječi


Iskustva koja pomažu:

Alergije.
Nevjerojatno!
Breathless.
Laughing yoga