• On/Off

    < srpanj, 2008 >
    P U S Č P S N
      1 2 3 4 5 6
    7 8 9 10 11 12 13
    14 15 16 17 18 19 20
    21 22 23 24 25 26 27
    28 29 30 31      

    Kolovoz 2008 (2)
    Srpanj 2008 (2)
    Lipanj 2008 (1)

    Dnevnik.hr
    Gol.hr
    Zadovoljna.hr
    Novaplus.hr
    NovaTV.hr
    DomaTV.hr
    Mojamini.tv


    > elephant woman (blonde redhead)
    > all these things that i`ve done (the killers)

    > sing for absolution (muse)

    >>>

    SREĐUJEM ŽIVOT.
    slušam the Bangles.
    gledam Sestre,Dr Whoa i četvrtu sezonu Gilmoreica.

    CREDITS

    Design: Lucija [d]
    Photo: muszka
    Hosting: Tinypic

  • he had it coming

    *nalazim se na prekretnici života. po prvi put krasi me odlučnost. inspiraciju crpim iz mnogo hrabrijih ljudi oko sebe koji ruše zidove nemogućeg ne zamarajući se trivijalnim emocijama i nostalgijama. ta nostalgija u mene nema pokrića. sve ono što valja-uspjela sam zadržati. eto ga na-recimo da ne žalim za izgubljenim. sve ono što sam htjela istinski imati-uspjela sam ostaviti u svom vlasništvu. ono što me nije zanimalo-odbacila sam-uz suzu,psovku,osmijeh. ali sigurno koračam naprijed.
    ....
    nisam borac,nikad ni bila. ali neke unutarnje želje bile su dovoljno jake za neke ostvarene ciljeve-više no sav moj konkretni trud. robujem vlastitoj podsvijesti-to je sfera moje ličnosti kojoj se još nisam predano posvetila. krvarim na površini. ta me prokleta površina ne pušta u dubinu. tko zna koje bih kaose tamo pronašla. jednog dana. sve dođe na red. negdje sam čula "nemoj se bojati života,on se ionako događa,htio ti ili ne." letargično i apatično odustajem od daljnjih inicijativa. osim *ove. *ove koja me vuče u dubinu. moja °gravitacija.
    ...
    meni je čaša uvijek napola puna. i u najgoroj ću situaciji (figurativno) upaliti TV i posvetiti se tuđim problemima. tuđi su mi problemi čak i razonoda. onda se ne moram posvetiti vlastitima. ne pada mi na pamet obične smrtnike opterećivati svojim dilemama. ja sam svoje poteškoće identificirala. samo nisam skupila volju ni snagu krenuti u borbu protiv ugodne faze poricanja u kojoj moj organizam truli zadnjih dvadeset i kusur godina.
    ...
    pretjerujem. u svemu. u hedonizmu. u samokritičnosti. u samoljubivosti. i mržnji. i ljubavi. uvijek sam išla iz jedne krajnosti u drugu. prava vaga-nema što. osvetoljubiva sam. i istinski uživam u patnji onih koji su me povrijedili. na trenutak samo-možda. ali uživam. kako neki od vas uživaju u intenzivnim emocijama poštene i iskrene ljubavi,prijateljstva,obitelji,ja tako uživam čuti kako moj neprijatelj nije uspio. kako mu nešto nije pošlo za rukom. hei-sudbina je tako htjela. nikada nisam bila dovoljno dijabolična da bih išla osobno intervenirati. nikad nisam bila dovoljno zainteresirana da bih išla osobno moliti neke više sile da se takvo što dogodi. a kad se,pukim slučajem,pojavi ovakva situacija-ja je pravdam onom "sve se vraća,sve se plaća." iskompleksirano i mračno stvorenje sa nekolicinom prijatelja. jer oni nešto vrijede...

    možda sam i pretjerano osjetljiva. možda ne bih trebala tako ozbiljno shvaćati svijet oko sebe. na kraju krajeva,svijet mene nikada nije ozbiljno shvaćao. komičarka do kraja.

    I guess you could say we broke
    up because of artistic differences.
    He saw himself as alive
    and I saw him dead.

    °hihi


    |četvrtak, 24.07.2008., 00:19|

    |5| Komentari| Print| #






    you don't mean nothing at all to me°

    *Današnji sam dan provela slušajući Nelly Furtado. Dijelom je to zbog njenih "egzotičnih" korijena kojima pravdam svoju zaluđenost nekim tipičnom MTV proizvodom. Sve vam se svodi na to da ja zapravo uopće nisam opterećena alternativnim segmentom glazbe koju slušam. Ne volim tu riječ "alternativno" isto kao što mi na živce idu svi oni koji smatraju da su svojim glazbenim(filmskim ili modnim) odabirom na nekakav način pobjegli svojoj prosječnosti. Na kraju krajeva,svi smo mi individualci,otoci....

    Ljude gledam prema njihovim djelima. Neki dan sam imala 2 i pol-satno usmeno odgovaranje iz engleske gramatike. Istini za volju,o gradivu je bilo riječ možda nekih petnaestak minuta. Ostatak smo vremena profesorica,kolegica i ja brbljale o ničemu. Kao da smo sjedile u kafiću,tri babe tračare (dvije mlađahne i jedna nešto malo starija,jel). Rekla sam ono što mislim; ne zaboravljam. Ono što je napravljeno je napravljeno,a mene razlozi ne zanimaju. Postojali su sigurno,sumnjam da sam ikad bila žrtvom nekog velikog nesporazuma do te granice da bih nudila apsolutni oprost. Nazovite to inatom. Možda i jest. Hei-svakome treba obrambeni mehanizam. Ponosa naime-nemam.

    Nije da ja mislim da je svaki moj prijatelj/prijateljica najdivnije stvorenje na svijetu. Daleko od toga. Često mi pođu na živce,baš kao i ja vjerojatno njima. Ali sam donosiš odluku čije ćeš pogreške tolerirati,čije nećeš. Čije ćeš mane prihvatiti-čije nećeš. Negdje u toj ideji leži ona enigma-kako tako jedno antidruštveno stvorenje može oko sebe skupiti takvu grupu ljudi.

    Lako je biti jedino dijete,sam si od početka. Roditelji na stranu,oni žive neki drugi život. Jedino što te za njih veže je eventualno kreditna kartica. Ja inače volim svoje roditelje. Puno. Jedini su to ljudi koji su mi nesebično davali svoje vrijeme i novac. Tako i treba. Nitko nije nezamjenjiv. Ja bih svakog mogla zamijeniti-osim roditelja-jer oni-je li-nisu u mom svijetu. Oni su kao konstanta-3-14-. A ostali osciliraju.*


    |četvrtak, 03.07.2008., 17:35|

    |3| Komentari| Print| #






    << Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

    Creative Commons License
    Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.