Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/petrolejplavox

Marketing

he had it coming

*nalazim se na prekretnici života. po prvi put krasi me odlučnost. inspiraciju crpim iz mnogo hrabrijih ljudi oko sebe koji ruše zidove nemogućeg ne zamarajući se trivijalnim emocijama i nostalgijama. ta nostalgija u mene nema pokrića. sve ono što valja-uspjela sam zadržati. eto ga na-recimo da ne žalim za izgubljenim. sve ono što sam htjela istinski imati-uspjela sam ostaviti u svom vlasništvu. ono što me nije zanimalo-odbacila sam-uz suzu,psovku,osmijeh. ali sigurno koračam naprijed.
....
nisam borac,nikad ni bila. ali neke unutarnje želje bile su dovoljno jake za neke ostvarene ciljeve-više no sav moj konkretni trud. robujem vlastitoj podsvijesti-to je sfera moje ličnosti kojoj se još nisam predano posvetila. krvarim na površini. ta me prokleta površina ne pušta u dubinu. tko zna koje bih kaose tamo pronašla. jednog dana. sve dođe na red. negdje sam čula "nemoj se bojati života,on se ionako događa,htio ti ili ne." letargično i apatično odustajem od daljnjih inicijativa. osim *ove. *ove koja me vuče u dubinu. moja °gravitacija.
...
meni je čaša uvijek napola puna. i u najgoroj ću situaciji (figurativno) upaliti TV i posvetiti se tuđim problemima. tuđi su mi problemi čak i razonoda. onda se ne moram posvetiti vlastitima. ne pada mi na pamet obične smrtnike opterećivati svojim dilemama. ja sam svoje poteškoće identificirala. samo nisam skupila volju ni snagu krenuti u borbu protiv ugodne faze poricanja u kojoj moj organizam truli zadnjih dvadeset i kusur godina.
...
pretjerujem. u svemu. u hedonizmu. u samokritičnosti. u samoljubivosti. i mržnji. i ljubavi. uvijek sam išla iz jedne krajnosti u drugu. prava vaga-nema što. osvetoljubiva sam. i istinski uživam u patnji onih koji su me povrijedili. na trenutak samo-možda. ali uživam. kako neki od vas uživaju u intenzivnim emocijama poštene i iskrene ljubavi,prijateljstva,obitelji,ja tako uživam čuti kako moj neprijatelj nije uspio. kako mu nešto nije pošlo za rukom. hei-sudbina je tako htjela. nikada nisam bila dovoljno dijabolična da bih išla osobno intervenirati. nikad nisam bila dovoljno zainteresirana da bih išla osobno moliti neke više sile da se takvo što dogodi. a kad se,pukim slučajem,pojavi ovakva situacija-ja je pravdam onom "sve se vraća,sve se plaća." iskompleksirano i mračno stvorenje sa nekolicinom prijatelja. jer oni nešto vrijede...

možda sam i pretjerano osjetljiva. možda ne bih trebala tako ozbiljno shvaćati svijet oko sebe. na kraju krajeva,svijet mene nikada nije ozbiljno shvaćao. komičarka do kraja.

I guess you could say we broke
up because of artistic differences.
He saw himself as alive
and I saw him dead.

°hihi

Post je objavljen 24.07.2008. u 00:19 sati.