|
|
| listopad, 2004 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Naci cete me na :
petrazgb@net.hr
oder
petra_zgb137@hotmail.com
oder
icq no. 404-530-985
Obavezan klik misem na...
FBF
iskon
google
MALA LEE
LAIN
IVA
DRUG
DIJANA
MLADEN
MAJA No. 1
MAJA PVT
TOMEK
RANGER
DRO
UMORNO OKO
ISKRENI
Free Web Site Counters
Ožujak 2009 (1)
Studeni 2008 (1)
Srpanj 2008 (1)
Lipanj 2008 (1)
Travanj 2008 (1)
Veljača 2008 (1)
Siječanj 2008 (1)
Prosinac 2007 (1)
Studeni 2007 (1)
Listopad 2007 (3)
Rujan 2007 (1)
Kolovoz 2007 (1)
Srpanj 2007 (1)
Lipanj 2007 (2)
Svibanj 2007 (4)
Travanj 2007 (2)
Ožujak 2007 (6)
Veljača 2007 (7)
Siječanj 2007 (5)
Prosinac 2006 (1)
Studeni 2006 (1)
Listopad 2006 (1)
Rujan 2006 (1)
Kolovoz 2006 (1)
Srpanj 2006 (2)
Lipanj 2006 (2)
Svibanj 2006 (3)
Veljača 2006 (2)
Siječanj 2006 (2)
Prosinac 2005 (1)
Listopad 2005 (2)
Rujan 2005 (1)
Kolovoz 2005 (3)
Srpanj 2005 (3)
Lipanj 2005 (3)
Svibanj 2005 (9)
Travanj 2005 (2)
Ožujak 2005 (3)
Veljača 2005 (2)
Siječanj 2005 (1)
Prosinac 2004 (1)
Studeni 2004 (11)
Listopad 2004 (18)
Noćas bih mogao napisati veoma tužne stihove.
Napisati, na primjer: «Noć je osuta zvijezdama
I drhte, plava, nebeska svjetla u daljini.
Ponoćni vjetar kruži nebom i pjeva.
Noćas bih mogao napisati veoma tužne stihove.
Volio sam je, a katkada – i ona je mene voljela.
U noćima ko što je ova držah je u svom naručju.
Ljubio sam je toliko puta pod beskrajnim nebom.
Ona me voljela, i ja nju sam katkada volio,
A kako i ne bih ljubio njene velike mirne oči.
Noćas bih mogao napisati veoma tužne stihove.
Misliti da je nemam. Osjetiti da sam je izgubio.
Čuti beskrajnu noć, još beskrajniju bez nje.
A stih pada na dušu kao na pašnjak rosa.
Što znači da je moja ljubav nije mogla sačuvati.
Noć je osuta zvjezdama i ona nije uz mene.
To je sve. U daljini netko pjeva. U daljini.
Moja se duša ne može pomiriti da sam je izgubio.
Moj pogled je traži, kao da je želi približiti.
Moje srce je traži, a ona nije uz mene.
Ista noć bjelinom ovija ista stabla,
A mi, oni od nekad, više nismo isti.
Više je ne volim, zbilja, a koliko sam je volio.
Moj glas je tražio vjetar da dođe do njena sluha.
Drugome. Pripast će drugome. Ko nekad mojim poljupcima.
Njen glas, njeno čisto tijelo. Njene beskrajne oči.
Više je ne volim, zbilja, a možda je ipak volim.
Ljubav je tako kratka, a tako beskrajan zaborav.
Jer sam je u noćima ko što je ova držao u svom naručju,
Moja se duša ne može pomiriti da sam je izgubio.
Makar ovo bila posljednja bol koju mi zadaje,
A ovi stihovi posljednji koje za nju pišem.
Mica maca;)
Ahh..
.jpg)
Nice...
Ruzice...
Danas je bas dobar dan bio, zapravo jos uvijek je...
Dobila sam (napokon) volju za nesto naucit,
da nisam vec bih se pitala u cemu je problem;)
Nakon mukotrpnog sjedenja za knjigom, u ovaj
prekrasan suncan dan,
doslo je vrijeme za setnju...
Bila sam na kavi s frendicom Marinom i nakon sto smo
"izmlatile" sve one tzv. svakodnevne teme, pocele
smo pricati o neuzvracenim ljubavima.. Tako se to danas
moderno kaze ;)
Dakle, rijec je o onom trenutku kad se netko zbog
straha
da ce ga netko povrijediti,
ili ga je stah ponovo voljeti nekoga,
pobjegne iz veze glavom bez obzira...
Nakon sto se to dogodi, iznad glave nam
nalaze samo ????????? ,
a onda si pocinjemo predbacivatii
krivnju,
za nesto sto ni sami jos ne razumijemo..
Mislim da ne postoji ni jedan covjek na ovoj planeti,
a ni u galaksiji
koji to nikad nije dozivio..
Jos dobro ispadne ako vam ta osoba kaze
istinu( bar nakon nekog vremena ), ali
ako apsolutno nista ne kaze, tada
pocinjemo sami sebe muciti..
Prvo nam se javljaju lijepa sjecanja,
pa mjesta na kojima smo se onako zaljubljeno gledali,
ili pak stvari o kojima smo satima razgovarali,
i sve one sitnice koje su nas
tada cinile jako sretnima..
Nakon nekog vremena sve to pada u
zaborav, ali
se vrlo cesto ( iako neki to ne priznaju)
rado sjetimo tih stvari...
Trenutno mene, a vjerujem i mnoge druge
ljude to mori..
A sto cu?!
Zivot je takav!
Ali znam jedno.. ;)
Kad jednom nadem istinsku ljubav,
necu je tako lako pustiti,
kao sto sam mozda to prije napravila..
Neka igre pocnu! ;))