|
|
| < | siječanj, 2009 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Želite znati? Čitajte, pa ćete saznati...
Zovem se: Ana
Ugledala sam svijet prije: punih 17 godina
Rođena 14.7.1992.
Želim: ostvariti snove, smijati se.
Trebam: znati cijeniti što imam
Vrlina: dobronamjernost
Mana: kaže se da je put u pakao popločan dobrim namjerama, pa vi zaključite.
Prepoznat ćete me: nećete, budimo realni.
Volim:
- životinje
- prijateljstvo
- čokoladu
- strane jezike
- umjetnost
- poeziju (Cesarić, Matoš, Ujević, Jesenjin...)
- pisati
- putovati
- umjetnike (Monet, Sisley, Munch, Dora Maar, Dali, Escher, Chagall, Rembrandt, van Gogh...)
- ljubičastu
Čitam (zamislite čuda, pa pismena sam): najdraže knjige:
- Mali princ
- Bijeli klaun
- Autsajderi
- Mi djeca s kolodvora Zoo
- Lovac u žitu
- Slika Doriana Greya
- Sretni kraljević (i ostale priče)
- Kradljivica knjiga
(...)
Slušam:
- puno balkanskog punka: Six Pack, Atheist Rap, Pekinška patka, Debeli Precjednik
- Kamelot
- Cranberries
- Blondie
- RHCP
- Enya
- Sonata Arctica
- The Clash
- Iggy Pop
- 3 Doors Down
- Gobac
- Disney pjesmice
- Dido
- Hladno pivo
- Scorpions
- The Killers
- The Fray
- Franz Ferdinand
- Panic at the Disco!
- Sixpence None the Richer
- Lily Allen
(...)
Ne volim:
- ušutkavanje
- "velike Hrvate"
- ljudsku glupost
- smrad
- deprimirane ljude
- nepričljivce
- dosadu
- gubljenje vremena
- prepatetičnost
- stres
- rat
- nesuosjećanje
- odustajanje
- plitkost
- mržnju
- nesporazum
Idem u: Osamnaestu gimnaziju. Peta me uništila.
Blog
Forum
isplati ih se čitati:
Margarita
Marija
Elentari
Fafafala
Sabina
animalsfreedom
Triesduja
Doris
Pošta
Danko
Rakkun
Hrvoje
Ančica
Una
Heart of Glass
Kimestra
Karla
Nobody
Tratinčica
Azys
žena drugog sistema
5ra <333333
Prhki =)
Prosta ravnoteža
Les Yeux
Marta
I remember.
Blank
Plazmessa
Pokus
Smisao života
It shines
VCZ
Prijatelji životinja
In love with the maiden, The flower of winter
Lowbrow children, in grove of the inland
How many times heart's gone through the grinder
wherever you look there's a painful reminder
Singing a love song, words of a stranger
The howling miller, never to face her
Temple of the evil, Temple of the weak
no one knows how bad he feels
Late-night innuendo, temptation of the key
"Live with the Blacksheep, live with me"
Insanity, blessing for those born to hate you
Burned by the embers of love, it is so cruel
Howling the night, for the sun of the midnight
Serving the people, condemned you in the eternal
Night of the lost song, words of the stranger
The howling miller, never to face her
Temple of the evil, Temple of the weak
no one knows how bad he feels
Late-night innuendo, temptation of the key
"Live with the Blacksheep, live with me"
Kamelot - Forever <333
there's a pain within
that I can't define
there's an empty space
where your love used to shine
from the night we met
till the day you died
do you think I wished
do you still believe I tried
all too soon we were divided
and life had just begun
will you revive
from the chaos in my mind
where we still are bound together
will you be there
waiting by the gates of dawn
when I close my eyes forever
I belong to you
you belong to me
it's the way things are
always meant to be
like the morning star
and the rising sun
you convey my life
and forgive me what I've done
all too soon we were divided
into darkness and light
will you revive
from the chaos in my mind
where we still are bound together
will you be there
waiting by the gates of dawn
when I close my eyes forever
save me
reverse how I'm thinking of you
every breath I take
brings me closer
closer to forever, to you
I'm waiting for the day that I'm gone
Poezija - uvijek duboka, nikad iscrpna i zauvijek savršena.
Znanje govori, mudrost sluša.
Učeni je svugdje učen, a kralj je samo u svojoj zemlji kralj.
Ponekad srce vidi ono što je za oko nevidljivo.
Neispunjenje želje je patnja. Mudro je ne željeti.
Mnogi bi ljudi radije bili sigurni da su jadni i žalosni, nego riskirali da budu sretni.
Svi smo mi rezultat ljubavi i zanosa.
Čačkanje nosa je za neke jedini način da uđu u sebe.
Oni koji kažu da je teško na vrhu, nikad nisu bili na dnu.
Dom je tamo odakle te ne mogu otjerati kad želiš otići.
Dance like no one is watching, Love like you've never been hurt,
Sing like no one is listening, Live like it's Heaven on Earth.
If sometimes you feel yourself little, useless, offended and
depressed, always remember that you were once the fastes and
most victorius sperm in your group!
U životu postoje dvije tragedije. Jedna je kad izgubiš ono što
najviše želiš. Druga je kad baš to dobiješ.
The poorest man is not without a cent, but without a dream.
Someone once asked me "why do you always insist on taking the
hard road?" and I replied "why do you assume I see two roads"?
It's beter to forgive a friend, then to lose one.
UTJEHA KOSE (A.G.Matoš)
Gledo sam te sinoć. U snu. Tužnu. Mrtvu.
U dvorani kobnoj, u idili cvijeća,
Na visokom odru, agoniji svijeća,
Gotov da ti predam život kao žrtvu.
Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao
U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne,
Sumnjajući, da su tamne oči jasne,
Odakle mi nekad bolji život sjao.
Sve baš, sve je mrtvo: oči, dah i ruke,
Sve, što očajanjem htjedoh da oživim
U slijepoj stravi i u strasti muke,
U dvorani kobnoj, mislima u sivim.
Samo kosa tvoja još je bila živa,
Pa mi reče: - Miruj! U smrti se sniva.
Sergej Jesenjin
DO VIĐENJA, DRAGI DO VIĐENJA
Do viđenja, dragi, do viđenja.
Ljubav mili u grudima spava.
Ništa ovaj rastanak ne mijenja,
Možda novi susret obećava.
Do viđenja mili, bez ruke i bez slova
neka ti tuga obrve ne povije.
Umrijeti nije ništa novog
niti živjeti ništa novije.
Vladimir Vladimirovič Majakovski
DO VIĐENJA SERGEJU JESENJINU
Naš je planet
radostima
ubog nešto.
Treba
otimati
radost
danima što bježe.
Na svijetu
umrijeti
nije teško.
Stvarati život
daleko je teže.
Vraćala si se kući.
Kao i svaki dan.
Istom ulicom, istim prečacem.
Slušala si mp3 i razmišljala sebično o sebi i svom životu.
O osobama koje su u njega ušle, a neke izašle.
Svaki dan jednako si se vraćala, razmišljala o istim stvarima, neizrečenim rečenicama i izgubljenim prijateljima.
Ništa nisi poduzimala, samo razmišljala. Htjela.
Svaki dan jednak broj koraka ti je trebao do tog tvog petog kata i svaki si dan susprezala si suze i bijes.
U biti si bila tužna.
Ne depresivna, ne nezadovoljna.
Povučeno i za sebe tužna.
Htjela si da te pitaju jesi li sretna.
Da ima kažeš da jesi, sve je okej.
A na to bi ti rekli, ajde mi sad reci istinu. Tu sam za tebe.
Razmišljala si o svim tim lijepim licima i sretnim životima.
Hrabrila se poticajnim aforizmima i mislila da te čeka netko negdje.
Zapravo, nadala se. Nisi to uistinu mislila.
Svaki dan budila si se s jednakim entuzijazmom, jednolično si doručkovala, jedine su neznačajne oscilacije bile u oblačenju, jer si ipak voljela različitu odjeću za svaki novi dan.
Svaki dan je bio novi početak i sljedeći je trebao biti bolji od prethodnog i uvjeravala si se da jest, a svi su zapravo bili isti i jednaki. Monotoni.
To je bila riječ za tvoj život.
Čak i ne toliko za tvoj život gledajući sve što si proživjela s određene distance i vrteći film unazad.
Ali utonula si u kolotečinu iz koje se u slobodno vrijeme pokušavaš iskoprcati.
"Pravi klaun je tužan klaun."
Oh, koliko te ta istina pogađala. Koliko joj nisi željela vjerovati.
Vjerovala si u ljubav. U dobrotu.
Nadala se i sanjala.
Bila ambiciozna, ali se trudila držati zemlje. (Možda i uspijevala?)
Vjerovala si u prijateljstvo i vezala se nepromišljeno, iskreno i potpuno.
Zato je toliko boljelo.
Shvaćanje pravog stanja stvari, bilo je poput otkidanja komada sebe same.
Sve je bila laž. Znaš li da je sve bila laž? Baš sve, hej, čuješ li me?
Nisi znala kako se nositi s time.
Nisi htjela povjerovati u to i mislila si da si pogriješila negdje.
Prevrtala si sve događaje i sebe vidjela kako griješi.
Nikad nisi razmišljala da je neka sitnica koje si se sjetila i kojoj su se svi smijali bila od velikog značaja. A sada ti se činilo da je to bio prijelom za koji si ti kriva. Ta je sitnica sad bila visoka poput Himalaje.
Zaboravljala si tuđe greške, pa možda i dobre stvari, ali si se sjećala osjećaja uz tu osobu.
Sigurnosti i potpunog povjerenja.
Sjećala si se neke smiješne sreće, iako tad nisi bila sretna. Samo ti se s ovdašnjeg jadnog stanja činilo da jesi.
Sad si počela skupljati najmanje mrvice i preuveličavati ih u Mount Evereste jer si mislila da si dobila toliko više nego što si zaslužila.
Voljela si sebe na neki čudan način, ali nisi si vjerovala.
Nisi bila sigurna u sebe i mislila si da nemaš pravo proturiječiti, pa ipak si to skrivala i proturiječivala kad ti se nešto činilo neispravno želeći se pokazati u svjetlu u kojem si željela da te drugi vide, a ponajviše u kojem si željela vidjeti samu sebe.
Prevladavala si strahove kako bi tebi samoj bilo lakše podnositi sebe samu.
U biti si bila tužna.
Mislila si kako se nemaš pravo žaliti (nemoj si umišljati, nisi ni imala) jer postoje toliko veći problemi od tvog vlastitog.
Nijedna situacija nije bila beznadežna i uvijek je postojalo sutra.
Ta sutrašnjica je bila ono što te je držalo i za što si se budila, ali ju nikako nisi uspijela sustignuti i uhvatiti.
Skrivala si se u pametnim sintagmama i višestruko složenim rečenicama.
Osjećala si se tako nedostojno ljubavi.
Prijateljstva.
Dobrog mišljenja.
Pohvale.
Pokušavala si se uvjeriti da si vrijedna, a za sve što su ti loše napravili opravdavala bi svojim, kako si mislila, prosječnim izgledom i mislila kako samo zato što nisi savršeno prekrasna imaju pravo učiniti ti nešto loše. Bolno. Čak ih nisi prvo opravdavala svojom kompleksnom osobnošću, već izgledom. Glupačo.
A u biti si bila tužna.
A tko ne bi bio?
