|
|
| < | siječanj, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Želite znati? Čitajte, pa ćete saznati...
Zovem se: Ana
Ugledala sam svijet prije: punih 17 godina
Rođena 14.7.1992.
Želim: ostvariti snove, smijati se.
Trebam: znati cijeniti što imam
Vrlina: dobronamjernost
Mana: kaže se da je put u pakao popločan dobrim namjerama, pa vi zaključite.
Prepoznat ćete me: nećete, budimo realni.
Volim:
- životinje
- prijateljstvo
- čokoladu
- strane jezike
- umjetnost
- poeziju (Cesarić, Matoš, Ujević, Jesenjin...)
- pisati
- putovati
- umjetnike (Monet, Sisley, Munch, Dora Maar, Dali, Escher, Chagall, Rembrandt, van Gogh...)
- ljubičastu
Čitam (zamislite čuda, pa pismena sam): najdraže knjige:
- Mali princ
- Bijeli klaun
- Autsajderi
- Mi djeca s kolodvora Zoo
- Lovac u žitu
- Slika Doriana Greya
- Sretni kraljević (i ostale priče)
- Kradljivica knjiga
(...)
Slušam:
- puno balkanskog punka: Six Pack, Atheist Rap, Pekinška patka, Debeli Precjednik
- Kamelot
- Cranberries
- Blondie
- RHCP
- Enya
- Sonata Arctica
- The Clash
- Iggy Pop
- 3 Doors Down
- Gobac
- Disney pjesmice
- Dido
- Hladno pivo
- Scorpions
- The Killers
- The Fray
- Franz Ferdinand
- Panic at the Disco!
- Sixpence None the Richer
- Lily Allen
(...)
Ne volim:
- ušutkavanje
- "velike Hrvate"
- ljudsku glupost
- smrad
- deprimirane ljude
- nepričljivce
- dosadu
- gubljenje vremena
- prepatetičnost
- stres
- rat
- nesuosjećanje
- odustajanje
- plitkost
- mržnju
- nesporazum
Idem u: Osamnaestu gimnaziju. Peta me uništila.
Blog
Forum
isplati ih se čitati:
Margarita
Marija
Elentari
Fafafala
Sabina
animalsfreedom
Triesduja
Doris
Pošta
Danko
Rakkun
Hrvoje
Ančica
Una
Heart of Glass
Kimestra
Karla
Nobody
Tratinčica
Azys
žena drugog sistema
5ra <333333
Prhki =)
Prosta ravnoteža
Les Yeux
Marta
I remember.
Blank
Plazmessa
Pokus
Smisao života
It shines
VCZ
Prijatelji životinja
In love with the maiden, The flower of winter
Lowbrow children, in grove of the inland
How many times heart's gone through the grinder
wherever you look there's a painful reminder
Singing a love song, words of a stranger
The howling miller, never to face her
Temple of the evil, Temple of the weak
no one knows how bad he feels
Late-night innuendo, temptation of the key
"Live with the Blacksheep, live with me"
Insanity, blessing for those born to hate you
Burned by the embers of love, it is so cruel
Howling the night, for the sun of the midnight
Serving the people, condemned you in the eternal
Night of the lost song, words of the stranger
The howling miller, never to face her
Temple of the evil, Temple of the weak
no one knows how bad he feels
Late-night innuendo, temptation of the key
"Live with the Blacksheep, live with me"
Kamelot - Forever <333
there's a pain within
that I can't define
there's an empty space
where your love used to shine
from the night we met
till the day you died
do you think I wished
do you still believe I tried
all too soon we were divided
and life had just begun
will you revive
from the chaos in my mind
where we still are bound together
will you be there
waiting by the gates of dawn
when I close my eyes forever
I belong to you
you belong to me
it's the way things are
always meant to be
like the morning star
and the rising sun
you convey my life
and forgive me what I've done
all too soon we were divided
into darkness and light
will you revive
from the chaos in my mind
where we still are bound together
will you be there
waiting by the gates of dawn
when I close my eyes forever
save me
reverse how I'm thinking of you
every breath I take
brings me closer
closer to forever, to you
I'm waiting for the day that I'm gone
Poezija - uvijek duboka, nikad iscrpna i zauvijek savršena.
Znanje govori, mudrost sluša.
Učeni je svugdje učen, a kralj je samo u svojoj zemlji kralj.
Ponekad srce vidi ono što je za oko nevidljivo.
Neispunjenje želje je patnja. Mudro je ne željeti.
Mnogi bi ljudi radije bili sigurni da su jadni i žalosni, nego riskirali da budu sretni.
Svi smo mi rezultat ljubavi i zanosa.
Čačkanje nosa je za neke jedini način da uđu u sebe.
Oni koji kažu da je teško na vrhu, nikad nisu bili na dnu.
Dom je tamo odakle te ne mogu otjerati kad želiš otići.
Dance like no one is watching, Love like you've never been hurt,
Sing like no one is listening, Live like it's Heaven on Earth.
If sometimes you feel yourself little, useless, offended and
depressed, always remember that you were once the fastes and
most victorius sperm in your group!
U životu postoje dvije tragedije. Jedna je kad izgubiš ono što
najviše želiš. Druga je kad baš to dobiješ.
The poorest man is not without a cent, but without a dream.
Someone once asked me "why do you always insist on taking the
hard road?" and I replied "why do you assume I see two roads"?
It's beter to forgive a friend, then to lose one.
UTJEHA KOSE (A.G.Matoš)
Gledo sam te sinoć. U snu. Tužnu. Mrtvu.
U dvorani kobnoj, u idili cvijeća,
Na visokom odru, agoniji svijeća,
Gotov da ti predam život kao žrtvu.
Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao
U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne,
Sumnjajući, da su tamne oči jasne,
Odakle mi nekad bolji život sjao.
Sve baš, sve je mrtvo: oči, dah i ruke,
Sve, što očajanjem htjedoh da oživim
U slijepoj stravi i u strasti muke,
U dvorani kobnoj, mislima u sivim.
Samo kosa tvoja još je bila živa,
Pa mi reče: - Miruj! U smrti se sniva.
Sergej Jesenjin
DO VIĐENJA, DRAGI DO VIĐENJA
Do viđenja, dragi, do viđenja.
Ljubav mili u grudima spava.
Ništa ovaj rastanak ne mijenja,
Možda novi susret obećava.
Do viđenja mili, bez ruke i bez slova
neka ti tuga obrve ne povije.
Umrijeti nije ništa novog
niti živjeti ništa novije.
Vladimir Vladimirovič Majakovski
DO VIĐENJA SERGEJU JESENJINU
Naš je planet
radostima
ubog nešto.
Treba
otimati
radost
danima što bježe.
Na svijetu
umrijeti
nije teško.
Stvarati život
daleko je teže.
Ovo je jedna priča.
Jedna tužna priča koju ću vam ispričati.
Možda neće biti 100% točna, ali shvatit ćete poantu.
Ivana je 17ogodišnja djevojka.
Pohađa 3. j razred X. gimnazije.
U slobodno vrijeme čita i svira gitaru te voli slušati svoj MP3.
Ni po čemu se ne razlikuje od nas ostalih.
Ali, Ivana ima zbirku.
Svoju vlastitu zbirku pjesama.
Ta je zbirka skup refleksivnih pjesama.
Adriana je Ivanina prijateljica.
Adriana je i moja prijateljica.
Do priče i zbirke došla sam preko nje.
Zahvaljujem.
Renato je bio jedan dječak, odnosno mladić.
Ivani je on bio sve – najbolji prijatelj, brat, dečko.
Renato je volio motore.
On je posjedovao jedan.
Narančasti motor.
Čarobni narančasti motor.
Ivana je također voljela motore.
A Renato se i natjecao.
I tu zapravo počinje priča.
Jednog dana osvanuo je dan utrke.
Renato je obgrlio svoj narančasti motor i čekao start.
Krenulo je.
Renato je vozio i vozio.
Vjetar mu je mrsio kosu.
Približavao se kraj utrke.
Renato je znao da ne treba odvoziti zadnji krug.
Ne bi ništa postigao.
I Renatov otac je to znao.
Ali Renato je htio odvoziti zadnji krug.
Zamolio je oca, no on ga je odbio.
Ponovno ga je zamolio i nakon nećkanja, otac je popustio.
Renato je čvrsto stisnuo ručke motora i pojurio u zadnji krug.
Kobni zadnji krug.
Jurio je i jurio.
I došao do zavoja.
Htio je zaokrenuti, ali je motor odbio poslušnost i izvrnuo se.
Renato skupa s njim.
Bijela kola su došla i odvela ga.
Imao je nešto teže ozljede, ali je bio izvan životne opasnosti.
Usprkos, morao je na operaciju.
I nije je se bojao.
Zahvat nije bio jako zahtjevan.
Sat vremena prije operacije Ivana ga je posjetila.
Pričali su i smijali se.
Renato je morao u salu.
Pozdravili su se, a Ivana mu je rekla: „Drž' se!“, i napustila sobu.
Renato je imao srčanu manu.
Nakon iščekivanja svi su se razveselili vidjevši doktora od kojeg su očekivali dobre vijesti.
Ali doktor je bio blijed.
„Renato… On je… Zaspao. Zauvijek.“
Histerični plač i bijesni urlici, očajni krikovi proširili su se prostorijom.
No to nije vratilo Renata.
Ivani su iščupali komad nje same.
Iščupali su joj ono što joj je uvijek mamilo osmijeh na lice.
Ivana se povukla u sebe.
Plakala je danoćno.
A onda je odlučila podijeliti tugu.
Uzela je olovku u ruku.
I pisala.
Pisala je i pisala.
Olovka se istrošila.
Napokon je osjećala da se dostojno oprostila od Renata.
Njeni stihovi puni su dubine, mraka, tuge, ali najviše ljubavi.
Prema dječaku s narančastim motorom.
Ja sam pročitala stihove.
Na samom početku Ivana kaže da bi radije da nije morala napisati nijedan stih.
Ali tuga je urodila nadom.
Čitajući zbirku došla sam do, po meni, najljepše pjesme.
Ona je drukčija od svih ostalih.
U ostalima Ivana priča o svojim osjećajima.
U ovoj, Ivana priča s Renatove pozicije.
NJEGOVA PRIČA
Zaboravi na tren da me nema
I pogledaj naprijed.
Sije li sunce?
Pjevaju li ptice?
Miriše li cvijeće?
Vidiš li budućnost?
Izgleda li bolje nego prije?
Smiješ li se?
Jesi li vesela?
Sve me zanima!
A sada primi me za ruku!
Reci mi iskreno,
Je li te strah?
Nemoj plakati,
Idemo zajedno u budućnost.
Nećeš me uvijek
Moći primiti za ruku
I neću ti uvijek
Biti na raspolaganju.
Ipak, zauvijek ću biti tu,
Čuvat ću te,
Stanovat ću u tvome snu.
I zato možeš ići dalje,
Zato se trebaš radovati.
Za mene se više ne trebaš brinuti
Samo budi kao prije,
Nastavi maštati…
Ivana Stančin, zbirka pjesama „Budim te“, 28. listopada 2005.
Ovaj post sam napisala djevojci koju nisam upoznala, ali me se njena priča jako taknula.
Ovim postom pokušavam ostvariti njenu želju – da ga ne proguta zaborav.
Hvala Adriani.
Hvala Ivani i Renatu.
