< prosinac, 2006 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari On/Off

Opis bloga

Želite znati? Čitajte, pa ćete saznati...

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Zovem se: Ana
Ugledala sam svijet prije: punih 17 godina
Rođena 14.7.1992.
Želim: ostvariti snove, smijati se.
Trebam: znati cijeniti što imam
Vrlina: dobronamjernost
Mana: kaže se da je put u pakao popločan dobrim namjerama, pa vi zaključite.
Prepoznat ćete me: nećete, budimo realni.
Volim:
- životinje
- prijateljstvo
- čokoladu
- strane jezike
- umjetnost
- poeziju (Cesarić, Matoš, Ujević, Jesenjin...)
- pisati
- putovati
- umjetnike (Monet, Sisley, Munch, Dora Maar, Dali, Escher, Chagall, Rembrandt, van Gogh...)
- ljubičastu

Čitam (zamislite čuda, pa pismena sam): najdraže knjige:
- Mali princ
- Bijeli klaun
- Autsajderi
- Mi djeca s kolodvora Zoo
- Lovac u žitu
- Slika Doriana Greya
- Sretni kraljević (i ostale priče)
- Kradljivica knjiga
(...)

Slušam:
- puno balkanskog punka: Six Pack, Atheist Rap, Pekinška patka, Debeli Precjednik
- Kamelot
- Cranberries
- Blondie
- RHCP
- Enya
- Sonata Arctica
- The Clash
- Iggy Pop
- 3 Doors Down
- Gobac
- Disney pjesmice
- Dido
- Hladno pivo
- Scorpions
- The Killers
- The Fray
- Franz Ferdinand
- Panic at the Disco!
- Sixpence None the Richer
- Lily Allen
(...)

Ne volim:
- ušutkavanje
- "velike Hrvate"
- ljudsku glupost
- smrad
- deprimirane ljude
- nepričljivce
- dosadu
- gubljenje vremena
- prepatetičnost
- stres
- rat
- nesuosjećanje
- odustajanje
- plitkost
- mržnju
- nesporazum

Idem u: Osamnaestu gimnaziju. Peta me uništila.



Linkovi

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Blog
Forum

isplati ih se čitati:

Margarita
Marija
Elentari
Fafafala
Sabina
animalsfreedom
Triesduja
Doris
Pošta
Danko
Rakkun
Hrvoje
Ančica
Una
Heart of Glass
Kimestra
Karla
Nobody
Tratinčica
Azys
žena drugog sistema
5ra <333333
Prhki =)
Prosta ravnoteža
Les Yeux
Marta
I remember.
Blank
Plazmessa
Pokus
Smisao života
It shines
VCZ
Prijatelji životinja

Image Hosted by ImageShack.us

Lijepe riječi...

In love with the maiden, The flower of winter
Lowbrow children, in grove of the inland
How many times heart's gone through the grinder
wherever you look there's a painful reminder

Singing a love song, words of a stranger
The howling miller, never to face her

Temple of the evil, Temple of the weak
no one knows how bad he feels
Late-night innuendo, temptation of the key
"Live with the Blacksheep, live with me"

Insanity, blessing for those born to hate you
Burned by the embers of love, it is so cruel
Howling the night, for the sun of the midnight
Serving the people, condemned you in the eternal

Night of the lost song, words of the stranger
The howling miller, never to face her

Temple of the evil, Temple of the weak
no one knows how bad he feels
Late-night innuendo, temptation of the key
"Live with the Blacksheep, live with me"



Kamelot - Forever <333

there's a pain within
that I can't define
there's an empty space
where your love used to shine
from the night we met
till the day you died
do you think I wished
do you still believe I tried
all too soon we were divided
and life had just begun

will you revive
from the chaos in my mind
where we still are bound together
will you be there
waiting by the gates of dawn
when I close my eyes forever

I belong to you
you belong to me
it's the way things are
always meant to be

like the morning star
and the rising sun

you convey my life
and forgive me what I've done

all too soon we were divided
into darkness and light

will you revive
from the chaos in my mind
where we still are bound together
will you be there
waiting by the gates of dawn
when I close my eyes forever

save me
reverse how I'm thinking of you
every breath I take
brings me closer
closer to forever, to you
I'm waiting for the day that I'm gone

Aforizmi...

Poezija - uvijek duboka, nikad iscrpna i zauvijek savršena.

Znanje govori, mudrost sluša.

Učeni je svugdje učen, a kralj je samo u svojoj zemlji kralj.

Ponekad srce vidi ono što je za oko nevidljivo.

Neispunjenje želje je patnja. Mudro je ne željeti.

Mnogi bi ljudi radije bili sigurni da su jadni i žalosni, nego riskirali da budu sretni.

Svi smo mi rezultat ljubavi i zanosa.

Čačkanje nosa je za neke jedini način da uđu u sebe.



Oni koji kažu da je teško na vrhu, nikad nisu bili na dnu.

Dom je tamo odakle te ne mogu otjerati kad želiš otići.

Dance like no one is watching, Love like you've never been hurt,
Sing like no one is listening, Live like it's Heaven on Earth.

If sometimes you feel yourself little, useless, offended and
depressed, always remember that you were once the fastes and
most victorius sperm in your group!

U životu postoje dvije tragedije. Jedna je kad izgubiš ono što
najviše želiš. Druga je kad baš to dobiješ.

The poorest man is not without a cent, but without a dream.

Someone once asked me "why do you always insist on taking the
hard road?" and I replied "why do you assume I see two roads"?

It's beter to forgive a friend, then to lose one.

UTJEHA KOSE (A.G.Matoš)

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Gledo sam te sinoć. U snu. Tužnu. Mrtvu.
U dvorani kobnoj, u idili cvijeća,
Na visokom odru, agoniji svijeća,
Gotov da ti predam život kao žrtvu.

Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao
U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne,
Sumnjajući, da su tamne oči jasne,
Odakle mi nekad bolji život sjao.

Sve baš, sve je mrtvo: oči, dah i ruke,
Sve, što očajanjem htjedoh da oživim
U slijepoj stravi i u strasti muke,

U dvorani kobnoj, mislima u sivim.
Samo kosa tvoja još je bila živa,
Pa mi reče: - Miruj! U smrti se sniva.


Sergej Jesenjin

DO VIĐENJA, DRAGI DO VIĐENJA

Do viđenja, dragi, do viđenja.
Ljubav mili u grudima spava.
Ništa ovaj rastanak ne mijenja,
Možda novi susret obećava.

Do viđenja mili, bez ruke i bez slova
neka ti tuga obrve ne povije.
Umrijeti nije ništa novog
niti živjeti ništa novije.

Vladimir Vladimirovič Majakovski

DO VIĐENJA SERGEJU JESENJINU

Naš je planet
radostima
ubog nešto.
Treba
otimati
radost
danima što bježe.
Na svijetu
umrijeti
nije teško.
Stvarati život
daleko je teže.

utorak, 26.12.2006.

Sretan vam Božić?

Božić je bio.
I prošao.
Recimo da je Božić lijepo razdoblje.
Ali zasigurno nije produktivno.
I dok se svi tako bljutavo i jadno osjećaju u periodu koji bi trebao biti dobar, zamislim se.
Povukli ste me.
Oslabljela sam.
Zamrzla osjećaje.
Pretvarajući se da je sve u redu postala sam otuđenom.
Neke promjene u životu mi se sviđaju.
Ovo emocionalno stanje baš i ne.
Odlučujem biti pozitivna.
Ne želim vas povlačiti kao što su mene.
To što sam oslabljela ne znači da sam nesposobna.
Jesam.
Bila sam pala.
Pa što?
Sad sam ustala.
Tako je to.
Kriva je samo moja čovječnost.

arose princess

Neke stvari su nejasne.
Mnoge stvari su nejasne, da se ispravim.
Osjećam se prilično stupidno u ovom razdoblju.
Vremena na pretek, a nemam što raditi.
Čitam i spavam.
Bujim u televiziju.
Pobija moju kreativnost.
Neke me stvari bezveze izbace iz takta.
Odlučujem biti imuna.
Žao mi je što me to otuđuje.
Gledam u svjetlo.
Postoji.
Inače ne bih ni bila tu.
I zato sam zahvalna.
Za Božić sam zaželjela promjene.
Sebe same.
Htjela sam postati nova osoba.
Tako je teško.
Nemam kome pokazati ono što mogu.
Baš ograničavajuće, da, znam.
Oh, teško je biti zahvalan.
Ali, depresija ne dolazi u obzir, nema smisla.
Otuđujem se, ali sad polako shvaćam da je možda i bolje.
Povući se i biti sam.
Ne zvuči najbolje, ali ponekad je lakše.
U manje toga se možeš razočarati.
Ok. Dosta svega ovoga. Ne povlačim vas, ne želim.
Pogledajte svjetlo.
Obasjava vam lice, zar ne?
Možda su vam oči zatvorene, zato
otvorite ih.
Pogledajte u ono što vas voli.
Kome ste vi svjetlo.
Zahvalite.
Zastanite.
Obasjajte druge.
Povucite ih u svjetlo.
I Božić ponovo ima smisao.

But I promise you, you'll see the sun again.

Sada nevezano.
Bar ne toliko.
Božić - 25.12.
Zašto?
Meni nije.
Božić mi je kada ga osjetim.
Ne još.
Slavit ću Božić, hoću.
Kada dođe.
Zašto bi to bio 25.12?
Meni je za nekoliko dana.
Pripremam se.
Čestitat ću vam kad mi dođe.
Jer, svakome je Božić kada mu se srce otvori.
Toliko o Božiću.

No borders, no limits.

Jedan enormno dugački post.
Bar omogućuje da ga neki ljudi ne pročitaju koji ne želim da ga pročitaju.
Ograničenja su baš poražavajuća.
A ne možemo se oduprijeti.

"Čuješ li, reče mali princ, mi smo probudili ovaj bunar i on pjeva... Ta voda je bila više nego hrana. Ona je proizišla iz hoda pod zvjezdama, iz pjesme čekrka, iz napora mojih ruku. Prijala je srcu kao poklon. Kad sam bio mali, svjetlost božičnjog drvca, muzika ponoćne službe, blagi osmjesi, davali su tako mom božicnjem poklonu svu njegovu čar. Ljudi sa tvoje planete, reče mali princ, uzgajaju pet tisuća ruža samo u jednom vrtu... i nisu u stanju u njima naći ono što traže... Nisu u stanju naći, odgovorih... A ipak, ono što traže, može se naći u jednoj jedinoj ruži ili u malo vode... Naravno, odgovorih. A mali princ doda: Ali oči su slijepe. Treba tražiti srcem. Napio sam se. Disao sam duboko. Pijesak u zoru ima boju meda. Bio sam sretan i zbog te boje meda. Zašto se morala umješati tuga... Trebaš održati svoje obećanje, reče mi tiho mali princ, koji je opet sjeo pored mene."

Treba dobro čuvati lampe: najmanji vjetrić može ih ugasiti...

Za mog prijatelja

Ostavljaš me,
prijatelju,
ostavljaš me,
ostavljaš me
samu.
Da ćutim
Ostavljaš me,
ostavljaš me da gledam
tvoje mrtvo tijelo.
Odbačena ljuštura
nije ništa žalosno.
Prijatelju,
sretniji si,
Zašto sam ja onda tužna?
Bacila sam pijesak
na tvoj turobni lijes.
Spustila sam
tvoje uvenulo tijelo,
ugasle oči
pod zemlju.
Da mi te nitko ne otme.
Da budeš samo moj,
samo za mene,
kad ne mogu više,
Oh, prijatelju,
ostavio si me samu,
da se borim
do svog zadnjeg izdaha
protiv sviju barijera
koje mi priječe put
k tebi.
Oh, prijatelju,
još uvijek,
ne mogu se pomiriti
da ruke
mrtve su ti,
da osmijeh
izblijedio je,
da oči
ugasle su.
Znam,
o, itekako znam,
ne trebam žaliti
za odbačenim
za starim ljušturama,
koje te sputavahu
da rasteš dalje
u mojim očima.
Znam, o znam.
Ali vjeruj mi,
nije mi lako.
Htjela bih
zazivati tvoje ime
sve dok se ne pojaviš.
Zagrebah zemlju
s groba tvojega,
prijatelju,
u nadi da ćeš izaći.
Znam, doći će dan
svi mrtvi iz groba kad ustanu,
kad opet, zazvat ćeš mi ime,
znam, vrijeme će nam doći,
sve ima rok trajanja.
Ali, ja ne mogu čekati
sudnji dan,
dočekati
tvoj glas,
glazbu za moje uši.
Prijatelju, ćuti,
ne govori ništa.
Ti si me ostavio,
ja dolazim k tebi.
Ne možeš mi zamjeriti,
nisam to ja izazvala.
Ćutim tvoje srce
na svojim grudima,
kuca,
zajedno s mojime.
Znam da si tu,
da smo jedno.
Kao nikad prije
sjedinismo se...




To je pjesma najviše za mene samu. Nikome je ne posvećujem. Ne biste ni znali kome. I nije tužna. U biti je pozitivna, samo ju dobro iščitajte. Naivna možda. Ali ne mnogo. Eto.
Svima vama želim sve što i sami želite i da se dobro naspavate i budete produktivni preko praznika. I mnoštvo radosti i veselja. I jpš nešto. Suze su zabranjene. Volim vas. Puno. Sve koji su pročitali post od početka do kraja. To znači da me poštuju i cijene, možda i vole. Zahvalna sam.
I...
To je to :)



| komentari (26) | print | # | * |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.