petar pan (music man)

Štovano čitateljstvo, apeliram na naš osjećaj pravednosti, urođeni šarm i duboko ukorijenjeno čovjekoljublje, te da mi, poneseni tim humanim karakteristikama, dozvolite da ovoga puta ništa ne kažem, slobodno upitajte bilo kojeg stručnjaka na polju meteorologije i meteopatije, kazat će vam - nisu ovo uvjeti za bilo kakve literarne razmahanosti, uistinu, temperature su ovo na kojima se sve muze, ako nisu potražile spas u debelom hladu, bacaju u stanje obamrlosti i nezainteresiranosti za njihovu primarnu funkciju, stoga, štovano čitateljstvo, još jednom molim za razumjevanje, jer teško je o ičemu razmišljati i pisati dok kaplje znoja, koje poslušno prate Newtovone zakone, padaju na slova predamnom, pretvarajući svaku ideju u slovni bal na vodi čije me razmočene forme samo vraćaju u sjećanje na ugodniju atmosferu one jedne nedavne nedjelje koju smo proveli učetvoro odmarajući se nadohvat morskih vala, mada su do spomenutog jednodnevnog vikenda, tri gracije uživale bez muškoga društva, tako da je moj dolazak donekle poremetio njihove ustaljene rituale, pogotovo dječje, a nije li zanimljivo kako oni drukčije doživljavaju pojam odmora od nas nagnječenih radnim tjednom iza sebe, pa moju želju za spavanjem dugo u jutro, dok sunce daleko ne odmakne obzoru, dok mjehur ne zatraži svoje i dok mi lice ne postane ispresjecano crtama od jastuka kao autokarta Europe, prekidaju pitanjem kad ćemo na more, što nakon stodvadesetipet uzastopnih upita postane neoborivi argument koji nas tjera na pakiranje, a unatoč činjenici da je plaža toliko blizu da ne treba biti mitski narodni junak da bi se moglo do nje kamenom dobaciti, priprema, koja uključuje presvlačenje, mazanje i pripremanje torbi, kantica, lopatica, mjehurića, knjiga i ostalih rekvizita, onemogućava nam da na mjesto pored mora stignemo prije ikoga, ali posvemašnja neatraktivnost lokaliteta garantira nepopunjenost i otvara mogućnost da se na njoj smjesti još jedna mala družina koja može tolerirati neke nedostatke do određene granice, pritom u mašti prizivati idealnu plažu, koja bi, po mom kriteriju, bila daleko od ičega i ikoga, s dominantnim hladom, toliko debelim da se ispod njega nakon okrepljujućeg pižolota ne može uvijek sa sigurnošću ustanoviti koje je doba dana i koje nas godišnje doba okružuje, po mogućnosti da je, dok gledam more gdje se meni penje, nadohvat ruke dobra knjiga i jedna od onih izletničkih košara kakve sam viđao u društvu Toma i Jerryja, naravno, puna raznih đakonija, to bi bio pravi ljetni dan iz bajke, dočim moja većinska polovica preferira fini šljunak, dosta plićine, hlad od borova, nipošto tamarisa, posvemašnje odsustvo ljudi i pasa, a pogotovo buke kafića, bez ikoga tko će doći s radijom ili diskmenom kao njezin muž, a žalo, veli ona, ne smije biti nasuto, već prirodno, s pokojom sikom, dok su trava i morska salata dozvoljeni samo u sporadičnim količinama, no, kad bolje razmisli, sasvim bi odgovarao pusti otok sa svjetionikom, bez svjetioničara, mogla bi i ona biti svjetioničar, odnosno svjetioničarka, ako je svjetionik automatski, pa se ne treba za nj brinuti, a lijepo bi bilo da je nadohvat cime jedan kaić (ne spominje se tko je veslač) iz kojeg će aristokratski smirenim pokretom baciti tunju, a netko drugi će joj skinit ribu s udice (nažalost ona ne zna da to ne mogu biti ja), dok sunce grije a ne pravi alergije, e kad bi to bilo ono sunce što je bilo nekad, najbolje iz vremena prije industrijske revolucije, jer Gospođa ima prirodno blijedu kraljevsko-kneževsku put iz petnaestog stoljeća, tako da u njezinim prvim plažnim danima Kineski zid prestaje biti jedina zemaljska stvar vidljiva s Mjeseca, ali plaža na kojoj mi boravismo, bliža je dječjem ukusu - gomile dječice, kafić na plaži iz kojega vas bombardiraju pjesme koje mole za redukciju električne energije, frižider sa sladoledima napravljenih od nečega što sigurno nigdje ne raste i dok Mlađa u par minuta kojih provede u moru, zaroni tridesetak puta i preroni sve što joj pluća dozvole, dršćući izađe u zašićeno zonu šugamana i odmah traži nešto za jesti, dotle Starija seka najradije ne bi izašla dok ne dođe vrijeme za laku noć, sve u svemu, uživamo mi, svatko na svoj način, ali to nije danas, danas je vruće.



(Znam što ćete reći za rečenicu, gdje su tu točke i slično.
Znate što, čitalo se Patrijarhovu jesen.)