Ovoga puta idem u malo teže teme.
Dobro, dobro, znam da posljednja dva posta, odnosno najava posljednje petoljetke ljudskoga roda i obljetnica utapljanja nisu baš stvari koje se puštaju maloljetnicima pred spavanje, ali ovaj mi je, kako već rekoh, teži.
Što bi mogao reći o Townesu Van Zandtu, a da sad ne razvlačim na dugo i široko.
1944.-1997.
Teksašanin.
Kantautor.
Folk-kantautor.
Ali ne folk na način Joan Baez koja sjedi na stijeni i poje moru, već tihi, country–folk koji istražuje svoj unutarnji dršćući svemir, a ponekad ispoljava svoj nestrpljivi, gladni blues.
Njegove pjesme su divni primjeri iskrene ljepote, ali u svoj toj divoti jasno vam je da stvari neće završiti u hepiendu. Ovdje nema ulijetanja treće konjičke divizije koja spašava stvari, iznenadnih oporuka bogatih stričeva i djeva koje doživljavaju prosvijetljenje i hrle natrag u gorkom kajanju. Townesovi likovi završavaju potrošeni, sagoreni i izblijedjeli pod malenim humkom neobilježenoga groba.
S obzirom na to o čemu pjeva, nije ni čudo da u svojoj tridesetogodišnjoj karijeri nije imao ništa što bi nalikovalo hit-singlu, što ga nije spriječilo da bude prihvaćen kao jedan od najvećih country-folk izvođača svoje generacije, a popis njegovih obožavatelja uključuje Willieja Nelsona, Merlea Haggarda, Emmylou Harris, Norahu Jones, Cowboya Junkiesa, Lucindu Williams i Tindersticks.
Meni je Townes relativno nov, što znači nešto na što sam nabasao u posljednjih deset godina. Danas je on dio moga omiljenoga odjeljka kojega se obično naziva americana i u kojega spadaju Johnny Cash, Willie Nelson, Jayhawks, Uncle Tupelo, Gram Parsons, Guy Clarke, Lucinda Williams, Shelby Lynne, Patty Griffin, Lambchop, Kris Kristofferson, Bruce Springsteen (da, da, mislite vi što hoćete, za mene je Boss stopostotna americana!), Ryan Adamas, 16 Horsepower... ima toga još puno i svako malo iskrsne još nešto novo. Uzlupa mi se srce od pomisli na sve te fantastične albume, pa pozavidim sam sebi na svemuonome što imam na policama i razbacano unaokolo.
pjesma: Čekajući smrt (Waitin' Around To Die)
izvođač/autor: Townes Van Zandt (1944-1997)
možete je naći na albumu: Townes Van Zandt (c)1970
Ponekad ne znam kamo me vodi ovaj prljavi put
Ponekad ne vidim ni razlog zašto
Mislim da ću nastaviti kockom, pićem i lutanjem
Lakše je nego samo čekati smrt
Jednom, prijatelji, imao sam mamu, pa čak i tatu
Jednom ju je istukao remenom jer je plakala
Rekla mu je da pazi na mene i otišla u Tennessee
Lakše je tako nego samo čekati smrt
Uhvatio sam neke godine i pronašao djevojku u baru u Tuscaloosi
Očistila me dobro i zabila nož u leđa
Pokušao sam ubiti bol, kupio nešto vina i uhvatio neki vlak
Izgledalo je lakše nego samo čekati smrt
Prijatelj je rekao da zna za laku lovu
Opljačkali smo tipa, o, kako smo letjeli
Pajkani su me stigli i odvukli me natrag u Muskogee
Dvije duge godine samo čekam smrt
Izašao sam iz zatvora i napokon našao prijatelja
Taj ne krade, vara, pije ili laže
Zove se kodein, najljepša je stvar koju sam vidio
I nas dvoje ćemo zajedno čekati smrt
ovo je scena iz dokumentarca Heartworn Highway
(obratite pažnju na staroga crnca koji se po prvi puta susreće s ovom pjesmom):
