|
Prošlog sam tjedna prisustvovao jednom vrlo živopisnom skupu. Đakovačka biskupija je možda jedinstvena u Hrvatskoj po tome što je organizirala cijelu seriju skupova političara iz različitih stranaka s njenog područja. Na tim skupovima okupe se i "ljevičari" i "desničari" i oni s "centra". Domjenak uvijek bude skroman, pa nije on valjda razlog što je odaziv tolik? Na susretu u Đakovu, na Bogoslovnom fakultetu, okupilo se stotinjak slavonskih političara da bi raspravljali o ulozi civilnog društva u razvoju društva uopće i o odnosu političara prema udrugama toga civilnog društva. Brod je bio snažno zastupljen, od gradonačelnika, nadalje. Iz Osijeka i Vukovara došli su doduše i župani i drugi javni djelatnici. Za one koji ne znaju (a da ne budem zloban, ima ih i među tamo okupljenim političarima!), civilnim društvom smatraju se sve one društvene (javne) djelatnosti organiziranih građana, a koje se ne mogu podvesti pod uobičajene kategorije države, tržišta i privatnog života. Dakle, između birokracije koja stvara pravila, tržišta koje je orijentirano samo na zaradu, a obazire se na interese države i privatnog samo koliko mora, te privatnog života (sve ono što se odvija u krugu obitelji i prijateljskih odnosa), nalazi se veliko nepokriveno područje interesa. I tu se javljaju udruge civilnog društva. Interesne udruge neprisilno udruženih građana. Od astronomskog društva (kao njegovom članu moj je interes, eto, da ga javno spomenem prvog), društva za njegovanje tradicije, imamo danas i udruge za promicanje prava spolnih i rodnih manjina, udruge liječenih alkoholičara, udruge uzgajivača bonsai drveća... Što god zamislite kao hobi ili aktivnost, možete od toga napraviti udrugu. Problem financiranja je glavni problem. Grad Zagreb za udruge daje godišnje gotovo 50 milijuna eura! Podsjećam, ukupni izvorni proračun cijele naše županije, oba grada i svih općina je manji od toga! Tako se i može dogoditi da jedna udruga koja zna larmati za objavu jednog kontroverznog oglasa dobije 30000 kuna od Milana Bandića, dok recimo obrazovna udruga s nekoliko stotina članova u našem gradu dobije za cijelu godinu samo deset tisuća. Nažalost. Neke udruge se ne brinu za financiranje, jer su daleko od onog ideala udruge kao skupa zaljubljenika u neku djelatnost. Poljoprivredni savezi ili sindikati, naprimjer, daleko su od načina djelovanja znanstvenih ili kulturnih udruga i djeluju više prema tržištu (a po prirodi stvari i prema državi!) nego li prema privatnom. Udruga skupljača novčića neće blokirati ceste ako im se ne udovolji nekom zahtjevu, zar ne? Problem je što su i političke stranke udruge, u najširem značenju te riječi. Pa država, naravno, misleći na tih stotinjak stranaka i želeći što jasnije regulirati to područje zbog stranaka, nameće snažna ograničenja i prema ostalih 27000 udruga, koliko ih ima u Hrvatskoj. Usput, Brod je i tu među posljednjima, od tolikog broja, samo je nekoliko stotina registrirano kod nas. S druge strane (i to je zaboljelo biskupiju), svaka udruga, pa i ona humanitarnog karaktera, koja u sebi ima pridjev katolička ili "kršćanska" automatizmom se baca pod udar zakona o vjerskim zajednicama i nepravedno ih se isključuje iz sustava potpore udrugama Zaključaka sastanka nije bilo. Ali se iz svega može vidjeti da Crkva ovdje ima još uvijek golem utjecaj... I interese, legitimne dakako. Biskup je samo znakovito upozorio da treba poticati rad svih udruga civilnog društva i svačije legitimne interese u okviru moralnog javnog djelovanja. Jer, "tko ne djeluje prema načelima Boga na nebu, naći će si nekog boga na zemlji". A kome je to upozorenje potrebnije nego političarima? |