|
(objavljeno u tjedniku "Posavska Hrvatska" nakon što su vatrogasci iz prethodnog posta odgovorili da su se našli pogođeni mojim tekstom "koji inače ne čitaju" :)) ...pa evo mojeg odgovora s kraja kolovoza...) Svakom je autoru najveća nepoznanica koliko njegov tekst netko pročita, ili ga smatra korisnim. Jer pisati ako vas ne čitaju nema smisla. Nije pri tome važno čitaju li vas s dobrom ili lošom namjerom, podržavaju li vas i vaše stavove ili vas kude, bitno je da vas čitaju. Meni je ovo pisanje kolumne praktično nametnuto, ali sam pristao svjestan velikog problema: pisati kolumnu znači svaki tjedan imati reći nešto barem malo zanimljivo, aktualno, izvući u najširu javnost neki problem koji je možda bio skriven (možda sad netko traži rješenje za "Zlatni cekin", tko zna?). Ili napisati jednostavno nešto što mi je osobno na srcu. I sve to treba izdržati barem jedno duže vrijeme, recimo godinu dana (jer bi napisati kolumnu, na primjer, pet puta bilo pretenciozno uopće nazvati kolumnom). Meni je drago što sam definitivno utvrdio da me barem netko čita... recimo vatrogasci u noćnoj smjeni! Ili njihov šef u uredu? Jer za osobu "koja (me) inače ne čita", prilično se potrudio odgovoriti mi na pola novinske stranice. Pri tome je miješao kruške i jabuke. "Kruške", to jest poziv od strane moje direktorice 30. srpnja, koja se samo interesirala za mogućnost dolaska vatrogasaca ukoliko bude potrebno, dakle, nije ih zvala na intervenciju (usput, tvrdi da je poslao ekipu na teren što nije točno, i može potvrditi nekoliko stotina posjetitelja). Nisam u svojoj kolumni ni spomenuo tu večer i, dakako, tada nije bilo ni proloma oblaka. "Jabuke" su kritična noć 4. kolovoza, kada jest bio prolom oblaka i kada sam tražio samo pumpu, a ne osoblje (tih sedam vatrogasaca je moglo nastaviti čuvati grad od velikog požara). Ponavljam, bio sam spreman platiti intervenciju i poslati svoje ljude po stroj. No, dobro, kasno je plakati za prolivenim mlijekom. Niti mi pada na pamet tražiti krivca u vatrogasnoj postrojbi (rekao sam da sam gubitak prebolio, ali da mi je žao radnih mjesta). Ja najbolje sâm znam da se treba nešto uložiti da bi se stvorio raj na zemlji, g. Zapovjedniče JVP Grada Slav. Broda, ali nažalost, ja nemam gradski proračun iz kojega ću zagrabiti kao Vi, kad vam nešto treba. U privatnom poslu treba biti i nešto bolji matematičar, jer me ne možete uvjeravati da (prema Vašim podacima!) 0,24 ili 0,29 intervencije na noć nije "tek nešto iznad nule"? Kao da radite u državnom zavodu za statistiku, pa nas sve uvjeravate kako sjajno stojimo, jer nije rast o četvrtine posto mali rast? Uvijek nastojim iz rasprave izvući za sve neku korist. Vama prvome na informaciju, g. Zapovjedniče, osobno namjeravam uložiti u bazen i napraviti kvalitetan pomak u uslugama, za koje i sam znam da ove godine nisu mogle biti bolje. Ne samo otvoreni bazen (koji je potpuno neisplativ, ukoliko radite po zakonu), nego cjelogodišnji rekreacijski, lovni i terapijski centar. Trebalo mi je vremena uvjeriti u tu potrebu druge, kao što i Vama treba uvijek puno vremena uvjeriti druge u neophodnost nabave nove opreme za vatrogasce, recimo? Nadalje, premda precjenjujete moj utjecaj na zakonodavce u svezi s novim Zakonom o vatrogastvu, uistinu sam spreman sve Vaše stručne prijedloge (a predložite mi na koji način u taj prijedlog može ući i moja zamisao, odredba o vatrogasnoj pomoći poduzetnicima u nehitnim situacijama, naravno, na komercijalnoj bazi) proslijediti u zakonodavni postupak. Sabor je tu, naposlijetku, radi svih nas i rješavanja životnih situacija, a ne radi visoke politike. Predlažem (ukoliko je Vaš prijedlog bio ozbiljan, a ne samo zbog javnog efekta) i da daljnju raspravu nastavimo izvan javnog prostora, pa stoga objavljujem i svoju e-mail adresu, na koju možete reagirati. A otvoreni gradski bazeni, koje ste poželjeli su san. Lijep san, nesumnjivo, ali samo san. Radili bi 20 dana godišnje, i tražili svake godine jedan vatrogasni proračun za pokrivanje gubitaka (za to bi se novca u proračunu, dakako, moralo naći; poduzetnici neisplative projekte ne grade, jer im nema tko pokriti gubitke "po sili zakona"). Svakako nužnije za ovaj Grad bilo bi popraviti kanalizaciju da nam se ne bi događale onakve scene od prošlog vikenda, i drago mi je da je konačno jedan gradonačelnik najavio takav novi smjer gradske uprave. Kanalizacija, struja, voda, plin, odvoz smeća i ceste – dodaobih vrtiće i škole - tek kad to riješimo, neka se iz gradskog proračuna krene saditi cvijeće i "granitirati" trgovi. Nakon svega, i dalje uostalom smatram ("ceterum censeo"!) da bi se kod poziva na intervenciju vatrogasci trebali manje slijepo držati pravilnika, a više se sjetiti tko ih, u krajnjoj liniji, plaća. Ili što je neposredna opasnost? Jer liječnik će na odmoru, na plaži, sigurno priskočiti upomoć čovjeku kojem je pozlilo, bez obzira što ne prima glavarinu baš za njega, zar ne? |